<img height="1" width="1" style="display:none" src="https://www.facebook.com/tr?id=198245769678955&ev=PageView&noscript=1"/>

Martina Mlinarević Sopta: Ide li Božić u neke ustanove na lijevim obalama nacionalizma, ali pravim obalama srca?

Božić

Martina je na svom FB profilu objavila Božićnu poruku u svom stilu

22. decembar 2016, 12:00

Šta ti dođe Božić ove godine? Uvijek nasmijane radnice iz Nameksa na Trnu i onaj divni dečko što prodaje kolače u širokobriješkom Mepasu. Što Uni uvali džabe žeton za konjića u igraoni, iako mu redovno poruši sav inventar kafića. Božić je jedan Joško iz Trogira, ne znate ga vi, da znate i vama bi bio Božić majkemi, ljudeskara jedna. Sva ona lica na prosvjedu za pretučenog dječaka Milu, na kiši. Zakonima palanke i kriminala unatoč, nada i vjera u bolje. U sretnije i pravednije, nepravdi unatoč. Božić mi je ove godine divan i težak, mnogo smo plakali kućile, u nevolji i bolesti, mnogo se držali skupa. Držali se za strica, kao za sidro. 



Držali se skupa, jer je to jedini način...da se ne ispustimo nikada, da nam ne ode, da ga ne izgubimo, našu najdobrodušniju i nasmijaniju figuru, bez koje bismo izgubljeni bili zauvijek. Božić je baba Lekuša. Devedeset tri godine silna katedrala od žene. Od božićnih zvonca priznajem oči Unine tete čuvalice Ive, zveketavu radost našeg života, oslonac kojem dijete ostavljaš najmirniji. Prosto ti nije jasno da ima mjesto đe rastu takvi ljudi. Božić je splitska Onkologija. Predivni, nagurani ćelavci pred vratima dr. Vrdoljaka.



Ide li Božić do onih koji nemaju ništa s njim, ali su Božić po definiciji svog srca? Ja ću vjerovati da jeste, jer mi je Božić ostao tamo na trijemu malene kuće u St.Louisu gdje nas je ljetos kako izgubljeni tumaramo susreo čika Mirsad, sjeo u svoje auto, odveo gdje smo trebali, izrezao iz sebe gostoljubivosti ko naranču, a da nas nikad ranije nije vidio. U St. Louisu živi nekoliko Božića koji hodaju. Ana, Elvir, Irma, Ermina. Tegobne prošlosti i sudbine sad konačno sretnih lica. I onaj Adnan moj dragi, belaj ga odnio. Koliki je..on komotno može biti tri Božića, vako naslaganih jedan na drugome. Ostalo mi je Božića na njujorškom aerodromu u suzama gospođe Ljube iz Beograda, što nam je bila vodič puta po Americi. I gospođe Melite također, koja nas nije mogla ni ispratiti do pasoške kontrole od svojih suza. Čuj suza, pa znate se tek mjesec dana, hej levati, ne ide to tako danas. Džaba. Ima mi mnogo Božića od radosti u Zenici kod Hane, u Banja Luci kod onih dvojice slučajeva od Srđana i Slobe. I jedan veliki u Laktašima, u kući moje Vedrane, unikatne prijateljice, čudesne žene i majke dviju osamnaestogodišnjih bliznakinja, koja je mlada kao i njezine kćerke, a razigrana kao moje dvogodišnje derle. A to moje derle, to je brbljavi šleper Božića na speedu. Svakodnevno izmišlja najluđe priče, likove, uloge, ima materinu sposobnost mašte, pa neka joj je Bog na pomoći.


Božić je moj prijatelj u Virovitici, jebeno mlad i beskrajno talentiran, njegova mala obitelj i naizgled krhka, a nenadmašno snažna supruga, što se ovih dana bore protiv najgoreg, živeći od najljepših uspomena, brojeći kraj. Ove su mi godine Božić Žepče i Livno. Hvala vam što jeste.


Ide li Božić u neke ustanove na lijevim obalama nacionalizma, ali pravim obalama srca? Ja ću vjerovati da jeste, jer ima Božića mnogo na jednom odjelu bolnice u mostarskom Južnom logoru, gdje su najdivnije doktorice i sestre, čiji te zagrljaji drže nadomak ponora surovih tuga. Da se ne otkineš sasvim.


Ima na Humcu u Ljubuškom Božić, zove se moja stara, neudana tetka Zdrava. Ima najmizerniju penziju, živi sama, a od nje je već odvojila, pripremila i umotala poklone za sve nas.


U Tuzli se moj Božić zove i ljubav. Dosmrtna.


A ovo je na Privalju u mrazu, na minus deset u inju i mrazu uslikao Tomo, a jedna divna Martina koju ne poznavah ranije mi darovala cvijeće, eto onako. Da se nađe, kad zasmrdi stvarnost. Neću se udavati opet, životami. Nažalost. :D Božić je vidiš i svakom onom tko me nema. Sopta nije bio te sreće.



Božić je kad mi pročitate svako moje poglupo slovo, vi poglupi Martini patetičari. A lijepo su vam govorili, mogli ste u nešto kvalitetno utrošit vrijeme. I kad se od vaših slova i života u inboksu isplačem ko stoka. Fala na svemu ovu godinu. Tešku i divnu i surovu. Ne znam hoće li naredna biti bolja, važno je da smo ovu preživjeli na nogama. I da naredne ima. Bez tradicionalnog smaka svijeta i to. To što smo imali po desetke malih, vanrednih, unutarnjih smakova u duši, ne mora znati nitko. 


Držite se, volim vas. 


Preuzeto sa FB profila autorke