Pre nego što je na Brionskom plenumu 1966. smenjen sa svih dužnosti, Ranković je bio narodni heroj, osnivač i šef Organa za zaštitu naroda (OZNA), Titov venčani kum i ministar unutrašnjih poslova Jugoslavije.
Smenjen je pod optužbom da je špijunirao Tita, pa je do smrti 1983. predstavljao simbol velikosrpskog nacionalizma u SFRJ i živeo u Beogradu i Dubrovniku.
RANKOVIĆEVA kuća je nacionalizovana, kao i većina vila na Senjaku i Dedinju posle Drugog svetskog rata. Mnoge od njih su postale ambasade i rezidencije, a druge su odvojene za članove najvišeg partijskog vrha.
U Beogradu posleratnog doba više ništa nije bilo kao pre rata. Zdanja su ostala ista, ali su se stanovnici promenili. Neki su poginuli u ratnom sukobu, drugi su zatvoreni kao "narodni neprijatelji", oni srećniji su preživeli, a oni koji su se borili "za socijalnu pravdu" su se uselili u vile.
I tako ukrug.
Današnji bogataši su se dobro udomili na istom prostoru, a ova kuća je, začudo, ostala zaboravljena i napuštena. Doduše, gradske vlasti su pokušale da je prodaju, ali do sada kupac nije pronađen.
Beogradska vila se prodaje za 3,7 miliona evra – 800.000 manje od procene.
Ima 408 kvadrata, zemljište od 40 hektara i još jedan objekat od 108 kvadrata. Na prethodne tri licitacije nije bilo kupaca.