Jedina Rock škola u našoj zemlji osnovana je 2012. godine u Mostaru, zahvaljujući grupi iskusnih muzičara iz ovog grada. Okupio ih je Orhan Maslo Oha, nekadašnji član i perkusionista Dubioza Kolektiva i čovjek čiji se cijeli radni vijek veže za muziku, ali i želja da uvežu mlade ljude sa istim interesima i da zajediničkim snagama izgrade sistem koji ulaže u urbani muzičko-kulturni razvoj mladih, koji je u skladu sa vremenom i kakav i priliči gradskoj sredini.
Za četiri godine postojanja Rock škola Mostar, muzički je obrazovala mnoge mlade ljude i organizovala niz sjajnih koncerata, ali joj zbog nedostatka sredstava prijeti gašenje. Zbog toga je početkom decembra pokrenuta akcija “Crowd funding”, kojom se nastoje prikupiti potrebna sredstva da bi škola mogla nastaviti s radom.
O školi, pomenutoj akciji, muzici, mladima i Mostaru razgovarali smo sa vođom ove škole Orhanom Maslom.
Kako bi se spasilia i opstala jedina škola roka u BiH pokrenuta je akcija pod nazivom “Crowd funding”. Kakvi su dosadašnji rezultati? Da li ste zadovoljni?
Mi smo se odlučili pokrenuti „Crowd funding“ akciju te na taj način kreirati priliku da građani iz cijelog svijeta da po volji odnosno želji mogu učestvovati u očuvanju programa Rock škole Mostar.
Nismo se odlučili na klasičnu kampanju ovog tipa koja ima rok trajanja i precizan iznos koji se prikuplja. Mi ovdje pričamo o edukacijskom programu koji može biti usmjeren za više ili manje korisnika, tj. može imati veći ili manji kapacitet. Do sada smo prikupili 8 posto sredstava, u novčanim sredstvima, potrebnim za godinu dana funkcionisanja škole u kapacitetu 100-120 redovnih polaznika. Međutim, ono što je interesantno jeste da kampanja ustvari djeluje i na institucije, odnosno agencije koje u svojoj svrsi postojanja imaju i obavezu podržati projekte i programe tipa mladi, kultura, obrazovanje, zajedništvo. Prije svega nam je jako drago da su se već oglasile i neke državne istitucije. Federalno ministarstvo kulture i sporta nam je odobrilo simboličan godišnji iznos, kao i Grad Mostar koji je javno pred kamerama obećao da će uvećati tranšu kulturnoj instituciji čiji su vlasnik i u kojoj je Rock škola fizički smještena, te nas u to ime od januara 2017. godine osloboditi plaćanja za korištenje prostora. Također smo u pregovorima i sa internacionalnim organizacijama u BiH koji već godinama pomažu programe za obrazovnje i zbližavanje mladih ljudi kao i njihovo osnovno pravo na kulturu i umjetnost.
Tako da sve u svemu, mi smo jako zadovoljni odjekom kampanje.
Zbog čega je ova jedina rok škola u našoj zemlji, toliko važna za Mostar ali i za BiH?
Upravo zato što se kroz sistem programa škole mladi imaju priliku upoznati i raditi zajedno. Manje je bitno koliko će njih biti profesionalnim muzičarima u svojim životno/poslovnim karijerama. Čime god da se budu bavili ovi mladi ljudi u svojim životima, oni iz učešća u programu Rock škole nose snagu da prezentiraju svoju ideju, volju da poslušaju ideju drugih, snalažljivost da pronađu zajednički kompromis, i potrebu za kvalitetnim rezultatima. Mislim da svi mi želimo vidjeti upravo takve ljude u našoj zajednici, i one koji rade na šalteru, i one koji nam pružaju medicinsku njegu za djecu, dizajniraju naše gradove, uzgajaju hranu koju jedemo.
Što više širokoumnih i odgovornih, živjet ćemo ljepše i skladnije.
Znači muzikom se može uticati na društvo?
Definitivno. Apsolutno. I 100%. Rock 'n' Roll je opšti naziv za urbanu muziku ustvari. Ja ne znam kada sam vidjeo tuču, čak i prepirku, na Rock koncertima. Prijatelj koji ima Rock bar u malom mjestu mi jednom pričao. Kaže, policija u tom mjestu za njegov bar savjetuje ljudima da ne idu tamo. Razlog im je što ljudi preko dana često šute i slušaju čudnu muziku (osobno znam da se radi o odličnom Jazz-u), a preko noći klimaju glavama, neki imaju duge kose i slušaju još čudniju muziku (osobno znam da se na večer često pušta vrhunski Rock tipa Led Zeppelin, Deep Purple, Queen i drugi klasični Rock '60-'80). U blizini Rock bara postoje dvije folkoteke koje policajci hvale, ali u kojima se povremeno dešavaju tuče koje uključuju više učesnika plus rekvizite tipa pepeljare, boce, a ponekada se i zapuca. Kada su pitali policiju kako to da se dešavaju tuče u preporučenim mjestima, oni kažu: hajde bogati, popilo se malo pa bilo nekih nesuglasica pa se ljudi malo obračunali.
Izgleda da je standard za „normalno“ to da se ljudi fizički potuku. A ako šute i uživaju i odmjereno razgovaraju, onda je to nenormalno i nepoželjno.
Vjerujte, ako je čovjek odgajan i sklon agresivnijem ponašanju, balkanski turbofolk će iz njega da izvuče zadnji atom destrukcije. Isto tako, postoji i liječenje muzikom. Osobno sam asistirao u radu muzičke terapije profesoru Nigel Osbornu i Bennet Hoggu godinama. Znam šta muzika može da radi, kako da grije i da hladi. Može da te šalje u rat a može da te ljubi ko žena i brat.
Osnivanje škole i inicijativa koju ste pokrenuli da je spasite pokazuje suštinu i značaj građanskog aktivizma. Koliko je važno svojim primjerom pokazati da se nešto može uraditi da nam svima bude bolje, da se gledaju opšti, a ne lični interesi?
Mislim da je jako bitno ostavljati prostora ljudima za samokritiku te će prirodnim sljedom doći do odluka koje čovjeka angažuju. Svi imaju srce i glavu, i na žalost, često zbog viška uputa rezultati koje ova dva ljudska organa prirodno u savršenosti kompozicije mogu stvarati ustvari budu zanemareni. Iskreno, vjerujem da je svakom zdravom čovjeku urođen smisao za balans dobrog i lošeg, kao i prirodna potreba da učestvuje i podrži. Kada se čovjeka ostavi da razmisli svojom glavom, čovjek će prirodno i reagirati i mislim da će tada najbolje i odlučiti. Nametnuti aktivizam nije riješenje, kao niti nametnuta apatija koja je također jako prisutna u našem društvu. Vrlo je bitno zadržati model da je svaka glava za sebe a da skupa stvaraju zajednicu. Kao što nije dobro kada glave ne surađuju, tako nije dobro kada više glava postaju jedna. Zvuči zeznuto hodati po takvom balansu, ali je ustvari to lakše nego druga i treća opcija, samo se usudi da probaš .
Ne možemo a da se ne dotaknemo i složene političke situacije u Mostaru, gradu u kome ni ove godine nisu održani izbori. U gradu koji političari dijele već posljednjih 20 godina na “dvije”strane “našu” i “njihovu”. Kako je danas biti Mostarac i živjeti u Mostaru?
Biti Mostarac u Mostaru je definitivno biti u manjini, ali ne i majoriziran, hahaha, gdje li samo pronalaze te termine. Imam osjećaj da se političke strane u ovoj zemlji takmiče ko će smisliti diplomatskije riječi za veću jadnost i kukavnost. I onda sa tim riječima opisuju narod koji „oni vode“. A narod je dozvolio da ga se žali i oplakuje i to u najboljim godinama života. Tuga.
U godini kada su prvi put propali izbori u Mostaru, pokrenuta je Rock škola. Naravno, nije to bilo smišljeno ali je interesantno sagledati i taj prirodno-ljudski aspekt. Dakle, kada se smislio sistem kako se što dublje zakopati u političku razdjeljenost, prirodni sljed događaja u Mostaru je donio program koji povezuje mlade kao nikada do tad.
Kao građanin primjećujem da je sve više onih koji sve manje koriste termine „ova i ona strana“, „njihova i naša“. Ljudi ponovo počinju da idu u gradske kvartove a ne na strane. Ja ne znam da sam ikada izgovarao te strane, ali dobro, ja sam premazan asfaltom, kamenom i vodom. Za mene je Mostar skup malih gradova koji mu zajedno daju jednu dušu. Baš kao kada ljudi koji misle svojom glavom stvaraju rezultat zajedno. Neminovno je da se ovaj grad ponovo otvori prema svima, jednostavno je tako dizajniran i stvaran.
Dubioza kolektiv u Mostaru © Sulejman Omerbašić/Red Bull Content Pool
Obzirom da ste dosta u kontaktu sa mladima, koliko su oni zainteresovani za promjene u društvu ili su jednostavno usljed svih ovih političkih previranja prihvatili svojevrsnu podijeljenost?
Mladi ljudi su zbunjeni. Tradicija i sistem ih drži pod nadzorom. Često čujem da njihovi otvoreni vidici ne bi bili prihvaceni kod kuće , odnosno kada bi roditelji znali. Tužno je to da ljudi dođu u situaciju da vlastita djeca od njih kriju životne stavove. To su većinom roditelji koji živem pod kodeksom „šta će reći komšija ili neka nametnuta moralna institucija“. Mislim da su mladi pametni i da će odigrati partiju kako treba. Ono što može da poremeti tu činjenicu jeste preveliki pritisak pri kojem mladi pametni ljudi napuštaju grad i zemlju. Mladi definitivno trebaju imati svoj glas, ali mi u ovoj zemlji po mom mišljenju moramo biti oprezni sa načinima na koje mjenjamo politiku. Već smo siromašni i svako fizičko oštećenje nas košta jako mnogo. Stvari je najbolje mijenjati iz temelja iako je to najduži put, ali je definitivno najstabilniji za bolju budućnost. Država nije ulagala u mlade godinama. Jesu, ali na ličnoj osnovi i sa predznakom. Dosta godina je izgubljeno ali dobrom voljom i napornim radom, vjerovanjem i zalaganjem ćemo se iznenaditi kako može brzo da se mijenja. U našoj kulturi se dosta kudi, i to je OK ako se duplo više hvali. Moramo se naučiti pohvalama.
I za kraj aktiviste dosta ljudi doživljava kao anarhiste, šta mislite o tome?
Hmh, kad sam bio klinac smatrao sam se anarhistom. Ne znam koji bi komentar imao na to, realno. Ja sam za pametne promjene. Pametan i odgovoran aktivizam. Kada vidiš prekršaj nemoj samo da cuckas i vrtiš glavom i u najboljem slučaju ispričas to prijatelju. Treba pozvati policiju, dati im do znanja da si vidio nedjelo. Dabogda telefon policije bio zatrpan između ostalog i pozivima koji svjedoče o vozačima koji nisu ustupili prednost pješaku na zebri. I na taj nivo treba ići. Jednostavno treba kreirati osjećaj u nadležnim institucijama da građani nešto traže, zahtjevaju. Ne možemo samo godinama trpiti, pljuvati na TV tokom dnevnika i onda izaći i spaliti 10 zgrada. WTF.
Akcija „Crowd funding“ počela je 8. decembra i svi koji mogu i žele podržati program škole to mogu učiniti uplatama putem PayPal računa.
