Nakon svega što su građani BiH proživjeli, teško je i pomisliti šta nas očekuje u novoj, 2017. godini.
Bilo bi dobro kad bi se neko od samozadovoljnih političara odvažio pa nam barem umjesto nedostižne ružičaste budućnosti obećao samo ono što nas stvarno očekuje. Tuga i patnja, bez ikakvog rezultata na kraju puta.
Kako je to u jednoj rečenici sročio ekonomski analitičar Damir Miljević, analizirajući usvojene budžete i tzv. reformske mjere u kojima nema ni "r" od reforme, "očekuje nas još jedna teška i mučna godina u kojoj će se opet puno pričati, malo raditi, a redovi na izlazu iz zemlje biće sve duži."
I u putpunosti je u pravu. Za ovakvo predviđanje ne treba biti vidovnjak, već samo otvoriti oči i sagledati stvarnu situaciju.
Profesor Vjekoslav Domljan objašnjava da će ova godina biti, globalno posmatrano, nemirna godina. Prema njegovim riječima, doći će do resetovanja globalizacije, odnosno do uvođenja novih pravila upravljanja globalizacijom.
"Ako stvari izmaknu kontroli i dođe do snažnijeg uvođenja protekcionističkih mjera, male zemlje neotporene na vanjske šokove, BiH posebice, će biti veliki gubitnici resetovanja u drugom dijelu godine. Ova godina je i kritična godina za provođenje Reformske agende, jer se u narednoj, izbornoj godini ne provode reforme, nego se, naprotiv, popuštaju sve moguće kočnice, pa bi trebalo doći do finalnog raspakiravanja reformskog paketa. Uz to, stopa ekonomskog rasta bi se mogla kretati u rasponu 1-1.5% bruto domaćeg proizvoda", smatra Domljan.
Koliko će ova kretanja uticati na standard građana BiH, najbolje oslikavaju dvije riječi - stezanje kaiša.
"Obzirom na pomenuti reformski paket trebalo bi očekivati 'stezanje kaiša', no pitanje je koliko će ono biti programirano tj. svjesno žrtvovanje današnje potrošnje radi sutrašnje veće potrošnje, a koliko samoodvijajuće. Već je početak godine najavio poskupljenje električne energije u dijelu BiH kao i niza artikala, što neće biti anulirano povećanjem produktivnosti, pa će, volens-nolens, standard ići na dole. To je posljedica jučerašnje veće potrošnje od proizvodnje odnosno prebacivanje vrućeg krompira iz jednih u druge ruke, što se najlakše radi pomjeranjem relativnih cijena", navodi Domljan.
On tvrdi da ni podhitno trebalo provesti fiskalnu devalvaciju tj. izvršiti temeljito porezno rasterećenje rada i snažno ojačati oporezivanje bogatih građana, koje je momentalno skoro nepostojeće. Za njega to je jedini put za smanjenje neaktivnosti i povećanje zaposlenosti radne snage.
"No, budžetska klasa ne želi oporezivati sebe i svoju kamarilu, pa će postojeći trend povećanja neaktivnosti radne snage nastaviti. Nema restrukturiranje poduzeća i realokacije resursa privrede (premještanja rada i kapitala iz neprofitalnih i profitabilne djelatnosti) bez brzog ulaska i brzog izlaska iz djelatnosti. Tu su potrebne radikalne promjene, a ne promjene na kašičicu. Što se tiče javnog sektora, nedvojbeno je napraviti konsolidaciju, mjeriti efikasnost i relativno smanjivati njegovu veličinu. Konačno bi trebalo početi vrednovati pošten i profesionalan rad, pa potom produktivan i inovativan rad, no, nažalost, još uvijek je na cijeni „snalaženje“. „Snalaženje“ znači otimanje jednog dijela nacionalne pite od drugih, ali se rast pite može temeljiti samo na profesionalnom, produktivnim i inovativnom radu", kategoričan je profesor Domljan koji nije mnogo optimističan kada je u pitanju 2017. godina.
"Umjesto provođenja reformi vladajući krugovi će nastojati pregrmiti 2017. baveći se izabranim umjesto pritiskajućim problemima. Tri puta dvije ključne riječi od 1995. do danas, BiH bez entiteta, suverentitet građanina, referendum, otcjepljenje, treći entitet i kanal na našem jeziku, znači miješanje naroda kao tijesta. Toga su svjesni oni najzdraviji, najsposobniji ili najobrazovaniji pa sve više „glasaju nogama“. Taj trend će se, očigledno, pojačati u 2017. godini. S druge strane, u BiH dolaze osobe iz drugih dijelova svijeta, na što ih tjeraju ratne, klimatske i druge okolnosti. Uz vrlo nizak natalitet, to znači snažno mijenjanje etno-demografske slike u BiH. Nema nikakvog političkog plana da se ti trendovi prelome ni kod pozicije ni kod opozicije, pa će 2017. biti i nemirna i teška. Slijedeća, 2018. je izborna, za što su vladajući krugovi za svojim izabranim problemima uvijek spremni, a onda su, po njihovom mišljenju, mirni do 2022. I to će biti dosta za ovu generaciju etno-nacionalnih lidera. Ukratko: u 2017. će se postojoće negativni trendovi nastaviti odvijati", zaključuje Domljan.
Gotovo sa sigurnošću možemo reći da ništa dobro, barem mi građani i privreda, ne možemo očekivati u smislu ekonomskog razvoja, pa ni ekonomskog rasta u BiH u ovoj godini. Ovako 2017. godinu vidi ekonomski analitičar Zoran Pavlović.
Razlozi leže u činjenici da su entitetski budžeti usvojeni bez razvojne orijentacije prema realnom sektoru, novom zapošljavanju i unapređenju poslovne klime tako neophodne za investiranje. BiH nema razvojnu viziju, a bez nje ni strategije ništa ne znače – jer kako definisati elemente strategije i ekonomske reforme ako nemamo dugoročni cilj kome idemo. Nemamo viziju. Tako da će se sve po pitanju ekonomskog razvoja nastaviti po istom konceptu kao i ranijih godina – budžeti su potrošački a ne razvojni, sposobni i vredni će nastaviti napuštati BiH, a nova fiskalna opterećenja će umanjivati i onako male kućne budžete građana."
Pored toga, Pavlović je siguran da će i standard nastaviti da opada.
"Prema nalozima iz MMF-a, fiskalna disciplina se mora povećavati, kao i fiskalna zahvatanja koje će se proširiti i na druge segmente društva (porez na neženje, kazne u saobraćaju...) i slično u cilju boljeg punjenja budžeta i vraćanjem kredita. Sve ovo je već započeto sa poskupljenjem cigareta u 2017, a nastaviće se sa akcizama za puteve, goriva i drugoga, a novog zapošljavanja i novih prihoda radnika i građana nema tako da se porodice u BiH moraju pripremiti za ovu tesku godinu", navodi Pavlović.
Inače, u ovakvoj partiokratskoj i budžetskoj “ekonomiji” nema energije, volje, znanja i želje za razvojem privrede, jer je njima “budžetlijama” dobro. To tvrdi i Pavlović navodeći da su se uprave i institucije potpuno “odrodile” od naroda, ne shvatajući da su jedino zaposlen čovjek i/ili žena generator nove vrijednosti i generator novog života u BiH.
"Izgubili smo podršku IPA projekata EU zbog odsustva implementacije presude “Sejdić i Finci” a ti programi su trebali da unaprede rad uprave i institucija korištenjem eksperata iz inostranstva i sa domaćih terena, pa je danas teško govoriti na koji način rešiti problem niskog nivoa znanja, motiva i interesa uprave i institucija za unapređivanje sopstvenog rada i rezultata koji bi se odrazio za toliko potreban razvoj privrede!"
Zbog svega navedenog, teško da postoji bilo kakav osnov optimizam! Obaveze po zaduženjima su nam preko 50% prihodovne strane entitetskih budžeta; Nema koncepta 'ušteda za razvoj'. A bez toga, bez vizije i strategije kuda to “plovi ovaj brod” koji se zove BiH – optimizam nestaje, a svako gleda kako da napusti ovu zemlju... Tužno, jako tužno, ali istinito.
