Navodi da ove prijave čine značajan dio ukupno zaprimljenih prijava i da će izmjene radnog zakonodavstva tek pokazati da li su bile na štetu ili u korist radnika. Takođe, objašnjava da i dalje postoji jaz između zakonske regulative u oblasti zapošljavanja marginalizovanih grupa i rezultata u praksi. Broj žalbi građana na mobing konstantno je visok.
Buka: Koliko često se Ombudsmani susreću sa žalbama u oblasti radnog prava? Koliko je slučajeva diskriminacije zabilježeno u 2015. i 2016. godini?
Ombudsman: Ombudsmeni za ljudska prava Bosne i Hercegovine se vrlo često susreću sa žalbama u oblasti radnog prava, a koje se razmatraju u okviru dva odjela u instituciji Ombudsmena i to Odjela za ekonomska, socijalna i kulturna prava i Odjela za eliminaciju svih oblika diskriminacije.
U toku 2015. godine institucija Ombudsmena razmatrala je 288 žalbi iz oblasti radnih prava, u vezi sa čim je izdato 40 preporuka, a u toku 2016,godine u oblasti rada, prema dosadašnjim podacima, zaprimljeno je 315 žalbi.
U toku 2015.godine institucija Ombudsmena razmatrala je 155 žalbi iz oblasti diskriminacije, od čega se 38 žalbi odnosilo na mobing, odnosno uzmeniravanje na radnom mjestu. U toku 2016. godine zaprimljeno je 147 žalbi koje se odnose na diskriminaciju, od čega su se 52 žalbe odnosile na mobing. Upravo su žalbe u ovoj oblasti te u kojima se prepliću povrede iz radnog odnosa i diskriminacija, kroz različito postupanje prema uposlenicima na radnom mjestu i uznemiravanje i kršenje prava iz radnog odnosa prema pojedinim uposlenicima.
Buka: Na šta se žalbe u ovoj oblasti odnose? Koje grupe stanovništva su posebno česti podnosioci žalbi?
Ombudsman: Žalbe iz oblasti radnog prava koje razmatraju Ombudsmeni se odnose kako na sam pristup radu i nepravilnosti prilikom zapošljavanja, na način da se građani žale na zapošljavanje bez raspisivanja javnih oglasa što je prisutno u javnom sektoru, kao i na povrede prava iz radnog odnosa, te u konačnici i žalbe koje osim na sve prethodno navedeno ukazuju na kršenje odredaba Zakona o zabrani diskriminacije BiH, odnosno uskraćivanje navedenih prava na temelju zakonom zabranjenih osnova.
Ombudsmeni
BiH su o ovome u Izvještaju za 2015.godinu ukazali na sljedeće:
najčešći razlozi obraćanja građana ombudsmenima u 2015.godini su nepravilnosti
prilikom provođenja konkursne procedure, neprijavljivanje radnika na
zavode/fondove za penzijsko i invalidsko osiguranje, uključujući i neuplaćivanje
doprinosa za penzijsko, socijalno, zdravstveno osiguranje i osiguranje za
slučaj nezaposlenosti, neplaćanje prekovremenog rada, nemogućnost izmirenja
potraživanja radnika nakon okončanja stečajnih postupaka, nemogućnost izvršenja
pravosnažnih sudskih odluka u radnim sporovima (isplate zaostalih plata i potraživanja,
povrat na posao) radi likvidacije preduzeća.
Ombudsmeni ukazuju na to da je neophodno unaprijediti kvalitet i efikasnost postojećih institucionalnih mehanizama (inspekcijskih organa) kako bi se osigurala zaštita prava po osnovu rada i zaštite na radu.
Kada je u pitanju diskriminacija u vezi sa pravima iz radnog odnosa, može se konstatovati da je stalno prisutan visok broj žalbi zbog mobinga.
U vezi sa pitanjem koje se odnosi na grupe građana koji se obraćaju instituciji Ombudsmena, može se reći da se najčešće radi o individualnim, a ne grupnim obraćanjima, te da je profil građana koji se obraćaju instituciji Ombudsmena različit i da se za zaštitu svojih prava, kako iz radnih odnosa, tako i za zaštitu od diskriminacije, u većoj mjeri obraćaju nižekvalifikovani radnici od visokopozicioniranih državnih službenika.
Takođe, može se reći da se instituciji vrlo često obraćaju i nezaposlena lica, koja su u potrazi za poslom i koja su učesnici različitih konkursnih procedura.
Buka: Kako biste ocijenili saradnju sa institucijama u cijeloj državi, kada radite na otklanjanju posljedica diskriminacije i sprečavanju iste?
Ombudsman: Obzirom na mandat institucije Ombudsmena, u prilici smo da sarađujemo sa svim organima na svim nivoima vlasti, međunarodnim organizacijama i nevladinim sektorom. Ombudsmeni Bosne i Hercegovine u svom radu, prije svega, nastoje ostvariti dobru i produktivnu saradnju sa organima i institucijama u Bosni i Hercegovini, kako komunikacijom tokom istrage u otvorenim predmetima, tako i razmjenom informacija na pšosebnim sastancima u cilju ukazivanja na kršenja ljudskih prava i preporuke potrebnih mjera u interesu poštivanja prava građana.
Kroz aktivnost veće prisutnosti Ombudsmena BiH u lokalnim zajednicama koja je podržana od strane Misije OSCE-a u Bosni i Hercegovini uspostavljena je saradnja sa općinama/opštinama i obavljen je niz sastanaka sa relevantnim institucijama /organima na ovom novou kako bi se dobile informacije o izazovima sa kojima se ove institucije suočavaju prilikom implementacije preporuka Ombudsmena i kako bi im se približile mjere za otklanjanje kršenja ljudskih prava koje Ombudsmeni predlažu. Ovaj model uspostavljanja i jačanja institucionalne saradnje i veće prisustvo Ombudsmena na terenu i u lokalnim zajednicama pokazao se i kao uspješan model prevencije i promocije ljudskih prava.
Kada je u pitanju saradnja kroz rad na pojedinačnim predmetima, treba istaći da su određeni predmeti riješeni pozitivno i prije izdavanja preporuke, bilo posredovanjem, podsticanjem prijateljskog rješenja ili preduzimanjem medijacije između strana u ovom sporu, bilo na način da odgovorni javni organ sam koriguje svoje postupanje nakon prvog obraćanja institucije Ombudsmena.
U toku 2015. godine su izdate 324 preporuke u vezi sa različitom povredama prava, od čega u vezi sa diskriminacijom 49, a u vezi sa radnim odnosima 40, iz čega proizilazi zaključak da upravo od ukupnog broja izdatih preporuka za izvještajni period u kojima je utvrđeno kršenje prava, veliki procent preporuka – 36% je upravo u područjima radnih odnosa i diskriminacije.
Analizom izdatih preporuka i načina njihove realizacije može se utvrditi da odgovorni organi ispoštuju preporuku u cijelosti, djelimično realizuju, uspostave određeni oblik saradnje sa institucijom Ombudsmena, ne postupe po preporuci uz izričito navođenje razloga za nepostupanje, ili uopšte ne dostave povratnu informaciju instituciji Ombudsmena.
Od ukupnog broja izdatih preporuka u 2015.godini, djelimično realizovano je 14, nije bilo odgovora u 48, nije realizovano 69, ostvarena je saradnja u 90, dok su realizovane 103 preporuke.
Kada je u pitanju saradnja sa organima vlasti u predmetima koji se odnose na diskriminaciju, može se reći da nema bitnih odstupanja u odnosu na ukupnu statistiku.
Buka: Izmjene radnog zakonodavstva su u čitavoj BiH izazvale veliki interes javnosti, ali i interesnih grupa. Koje su ključne izmjene donijeli novi zakoni, bilo da su one pozitivne ili negativne – sa aspekta ljudskih prava?
Ombudsman: Reforma tržišta rada i radne legislative postavila je pred vlasti Bosne i Hercegovine i njenih entiteta zahtjeve da ulože dodatne napore u cilju poboljšanja prava radnika. Ciljevi novog radnog zakonodavstva bili su fleksibilizacija uslova rada s ciljem dodatnog zapošljavanja, odnosno kreiranja novih radnih mjesta, olakšavanje zapošljavanja i racionalizacija otpremnina, usklađivanje zakona o radu sa standardima Svjetske organizacije rada i direktivama EU, jačanje mehanizama inspekcijske kontrole i povećanje kazni za kršenje odredbi zakona o radu.
U pogledu pojedinačnih prava radnika koje ostvaruju, izmjene koje se mogu istaći u odnosu na prijašnje zakone o radu jesu zabrana diskriminacije, zabrana uznemiravanja, mobinga, nasilja, seksualnog uznemiravanja, zaštita maloljetnih radnika, donja granica godišnjeg odmora koji je ranije iznosio 18 dana pomjerena je na 20 dana, a kao maksimalno trajanje godišnjeg odmora propisano je 30 dana. Kao pozitivno se može istaći to što je radnim zakonodavstvom sada tretirano i pitanje zabrane diskriminacije i mobinga na radnom mjestu, te su u tom smislu i ovlaštenja nadležnih inspekcija rada proširene.
Uvodi se kategorija pripravnosti prema kojoj radnik mora biti pripravan odazvati se pozivu poslodavca za obavljanje poslova ako se ukaže potreba, a vrijeme pripravnosti se ne smatra radnim vremenom. Za razliku od prijašnjeg Zakona o radu koji je ugovor na određeno vrijeme definisao na najviše dvije godine, prema novom zakonu može se potpisati na maksimalno tri godine. Kao forma ugovora predviđa se isključivo pismena forma zaključivanja što važi i za ugovore o privremenim i povremenim poslovima, poslodavac je dužan isplatiti radnicima jednake plate za rad jednake vrijednosti bez obzira na njihovu nacionalnu, vjersku, polnu, političku i sindikalnu pripadnost kao i druge diskriminatorne osnove. Za vrijeme obavljanja pripravničkog staža pripravnik ima pravo na 70% plate utvrđene za poslove za koje se osposobljava, što je 10% niže u odnosu na 80%, kako je bilo definisano u prijašnjim zakonima. Prema ovom zakonu, porođajno odsustvo, nakon 42 dana poslije porođaja, može koristiti i radnik – otac djeteta, ako se roditelji tako sporazumiju. Takođe, ovaj zakon predviđa veća prava usvojiocu ili licu kojem je na osnovu rješenja nadležnog organa dijete povjereno na čuvanje i vaspitanje. Poslodavac može, samo uz prethodnu saglasnost vijeća zaposlenika, odnosno sindikata, otkazati ugovor o radu radniku kod kojega postoji promijenjena radna sposobnost, ukoliko je kod poslodavca vijeće zaposlenika, odnosno sindikat formiran. Predviđena je i mogućnost otkaza radniku kiji se vrati na posao nakon bolovanja dužeg od šest mjeseci, ukoliko se ne može preraspodijeliti na druge poslove, jer poslodavac može, nakon provedenih konsultacija sa vijećem uposlenika, otkazati ugovor radniku.
Ovo su samo neke od novina koje su prezentovane u novom Zakonu o radu Federacije BiH. Cilj zakona je obezbijediti prava radnika u smislu osiguranja dostojnih i pristojnih uslova rada i treba da štiti radnike od izrabljivanja i svakog oblika diskriminacije na radnom mjestu. Obzirom na činjenicu da su neke od zakonskih odredbi nove, ostaje na praksi da se pokažu slabosti i prednosti novih zakonskih rješenja.
Buka: Kako se izmjene zakonodavstva u radnom pravu odražavaju na marginalizovane grupe – Rome, žene, osobe sa invaliditetom, porodice osoba sa invaliditetom?
Ombudsman: Svaka izmjena zakonodavstva utiče na položaj građana, a ovo se posebno odnosi na marginalizovane grupe, jer predmeti pred institucijom Ombudsmana pokazuju da izmjene zakonodavstva najčešće ne uvažavaju prilike u kojima se ovi građani nalaze. Iako država usljed navedenog preduzima razne mjere u cilju oklanjanja situacija u kojima se ove grupe nalaze, kao što su strategije, programi i slično, koje se donose na nivou entiteta - npr. namjensko zapošljavanje u Republici Srpskoj provodi se kroz programe Centra za profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba sa invaliditetom, podrška zapošljavanju se realizuje kroz programe centara za socijalni rad, Fonda za radno osposobljavanje i zapošljavanje osoba sa invaliditetom Republike Srpske i drugih projekata koji se realizuju uz pomoć donatorskih sredstava - pokazalo se da ove mjere nisu dovoljne, ali ni dovoljno promovisane, kako bi se smanjila nezaposlenost marginalizovanih grupa. Na nivou oba entiteta doneseni su zakoni o profesionalnoj rehabilitaciji i zapošljavanju osoba sa invaliditetom.
Buka: Čak i tamo gdje je zakonski okvir na zadovoljavajućem nivou, diskriminacija nastaje u neadekvatnoj provedbi regulative. Kako odgovoriti na ovaj problem?
Ombudsman: Institucija Ombudsmena upravo ima taj ‘korektivni faktor’. Ombudsmeni insistiraju na dosljednoj primjeni zakonske regulative, međutim, kada se radi o marginalizovanim grupama, nadležnima ukazujemo na prioritet koji imaju međunarodni ugovori koje je Bosna i Hercegovina ratifikovala, u skladu sa Ustavom. Dakle, u svom radu nastojimo primjenom međunarodnih standarda uputiti organe na način rješavanja predmeta u interesu stranke.
Buka: Kako vidite informisanost ranjivih grupa u društvu – koliko poznaju svoja prava u oblasti rada i koliko su spremni da se bore za njih?
Ombudsman: Jedan od najvećih problema koji su prepreka ostvarivanju ljudskih prava jeste neinformisanost. Ombudsmeni u okviru svog mandata nastoje preduzeti mjere u cilju upoznavanja, posebno ranjivih grupa, u pogledu mogućnosti ostvarivanja njihovih prava.
Činjenica je da je upravo i velika pasivnost prepreka tome, ali možemo reći i da veliki broj telefonskih poziva, usmenih savjeta i pismenih obraćanja građana govori o tome da aktivnosti institucije Ombudsmana imaju uticaja i podstiču pojedince da postanu zaštitnici svojih prava.
Buka: Prema iskustvu u dosadašnjem radu institucije Ombudsmana, gdje je generator promjene ka poštovanju svih ljudskih prava i prava radnika?
Ombudsman: Generalno, mišljenja smo da se svi propisi iz bilo koje oblasti moraju provoditi uz adekvatne konsultacije onih na koje se ti propisi odnose, kada kažemo adekvatne, znači da moraju biti efikasne (razmatrane i obrazložene).
Svaki vid donošenja propisa i odluka bez adekvatnih konsultacija stvara nezadovoljstvo, koje se manifestuje na rezultate rada, a samim tim i na cijelu ekonomsku i socijalnu sliku društva i države.
Razgovarala Ana Kotur
Tekst nastao u saradnji sa partnerskim portalom diskriminacija.ba
