Da se od bavljenja poljoprivredom može uspjeti i dobro živjeti dokazuje i porodica Milivojac iz Štrbaca kod Prnjavora.
Na ideju da zasade aroniju došli su u novembru mjesecu 2012. godine i to najviše zbog njenog ljekovitog svojstva. Tada su na oko 3.000 m2 zasadili 660 sadnica ove ljekovite biljke. Prvi rod je bio već naredne godine, oko 100 kilograma, da bi prošle godine iznosio preko 3 tone.
Recept za uspjeh je, kaže Milenko Milivojac, jednostavan- dosta ljubavi, truda, upornosti i uvijek nuditi tržištu nešto novo, kvalitetno i jedinstveno.
A oni tržištu nude zaista impersivnu paletu proizvoda od ove korisne i ljekovite biljke.
Pored svježe aronije i matično hladno cjeđenog soka, koju su najprodavaniji, na porodičnom imanju Milivojac prave se i likeri, džemovi, suha, kandirana, te aronija u medu, sapuni sa kozjim mlijekom i aronijom, a sve popularnija je i kombinacija aronije, meda, kurkume i đumbira. Upravo je porodica Milivojac prva na prostorima BiH pekla i rakiju “aronijevaču”, a u ponudi imaju i široku paletu krema od ove ljekovite biljke.
“Ostvarili smo jednu divnu saradnju sa aromaterapeutkinjom gospođom Mirelom Kovačević Roguljić koja je u našoj aroniji prepoznala ljekovita svojstva i napravila divnu paletu krema, shea maslaca i melema sa aronijom”, kaže nam Milenko i dodaje da ove godine proširuju i modernizuju preradu sa novim mašinama i aparatima, a u ponudi će uskoro imati i dva nova proizvoda- kapsule sa prahom aronije i labelo za usne.
Iako se svugdje može pročitati da je aronija nezahtjevna biljka, naš sagovornik ističe da to nije posve tačno, ukoliko želite da imate urednu plantažu.
Samo u prvoj sezoni plantaža se, kaže, mora kositi i okopavati bar 10 puta kako biljkama dok su mlade, trava ne bi uzimala hranu. U aprilu aronija cvjeta i tada je napada rutava buba, a kako se ne tretira ni sa kakvim preparatima, ova buba se ručno kupi. Berba počinje sredinom avgusta i tada moraju uzeti radnike jer nisu u mogućnosti da sami obereru i uskladište kompletan urod.
Nakon berbe, dosta se aronije proda u svježem obliku, a ono što se ne proda ide na preradu. Aronija koja je namjenjena za sok prvo se samelje, presa i pasterizuje bez ikakvih dodataka. Takav sok, neotvoren, može stajati 2 godine, a kad se otvori strogo se mora čuvati u frižideru.
Do kupaca dolaze na različite načine. Nešto prodaju na pijaci, nešto u prodavnicama, a veliki broj kupaca do Milenka dolazi i putem društvenih mreža.
“Kada je vrijeme berbe u avgustu, brza pošta skoro svaki dan dolazi na imanje. Kontaktiraju me ljudi iz cijele BiH, Sarajeva, Tuzle, Mostara, Prnjavora, Banja Luke, dolaze i kući, kupuju pa nose i u inostranstvo, a svi do jednog kažu da se radije odlučuje kupiti domaći proizvod nego industrijski za koji ne znaju šta se sve u njemu nalazi”, priča nam Milenko.
Inače aronija je za sada najači antioksidant pronađen u nekoj biljci. Dobar je čistac krvi i jetre. Obnavlja matične ćelije, jača imuni sistem i u sebi ima cijelu abecedu vitamina i mineral, pa čak i vitamin P koji je jako rijedak u prirodi.
Situacija sa poljoprivredom i proizvodnjom hrane bi kaže Milivojac bila puno bolja da su državne institucije više angažovane i da više pomažu male proizvođače.
“Podsticaje smo dobili jedino prilikom sadnje, i od tada smo prepušteni sami sebi. Registrovani smo kao poljoprivredno gazdinstvo, nemamo nikakvog udruženja i za sve što nam treba moramo se sami snalaziti. Mišljenja sam da bi država trebala više pažnje posveti malim proizvođacima, i podsticanju da rade i opstaju na svojim imanjima. Tada bi se sigurno i mnogo više ljudi zainteresovalo za ovakve projekte”, ističe Milivojac koji ovaj posao radi prije svega iz velike ljubavi, koja je prešla i na njegovu šestogodisnju kćerku koju već pomalo uvodi u posao.
Na kraju razgovora za Buku svima koji se žele baviti poljoprivredom poručuje da se bore i da istraju u svojoj ideji, jer ukoliko se ne trudimo i ne pokušamo, nikada nećemo saznati da li se može uspjeti ili ne.
