<img height="1" width="1" style="display:none" src="https://www.facebook.com/tr?id=198245769678955&ev=PageView&noscript=1"/>

Vjekoslav Domljan: U podzemlju

Potezanje vitalnog racionalnog interesa

Nije lako mjeriti ono što se ne vidi, posebice ako je namjerno skriveno. Primjer za to je neopažena ekonomija, koju nazivaju podzemnom, „sivom“, „crnom“ itd.

19. januar 2017, 12:00

Tačno je da neopažena ekonomija obuhvata ono što se u običnom govoru naziva „siva ekonomija“ (proizvodnja koja je zakonom dozvoljena ali ju proizvođač skriva od zvaničnih organa jer ne želi poštivati zakonska pravila igre glede načina plaćanja, zapošljavanja zaštite na radu itd.) i ono što se naziva „crna ekonomija“ (proizvodnja je zakonom zabranjena, pa proizvođač skriva i sebe i proizvodnju od vlasti). Neopažena ekonomija obuhvata i neformalnu proizvodnju koju vrše proizvođači koji nisu obavezni registrirati sebe i proizvodnju (jer su mali kao npr. individualni poljoprivredni proizvođači pa su zakonom izuzeti od registriranja). Nadalje, neopažena ekonomija obuhvaća i proizvodnju domaćinstava koju vrše za vlastite potrebe pa je i ne iznose na tržište. I na koncu, neopažena ekonomija obuhvaća, pored navedenog, i statističko podzemlje. Ono obuhvaća proizvodne aktivnosti koje treba uključiti u ukupnu proizvodnju tj. u narodni dohodak, ali to nije učinjeno zbog manjkavosti u radu statističkih agencija.

Što više novca, cijene niže

Već površan pogled na sliku koja prikazuje stope rasta narodnog dohotka, cijena na malo i količine novca u opticaju za 2013, 2014. i 2015. god. u BiH, upućuje nato da nešto nije u redu sa bh. statistikom. Ako se snažno povećava količina novca u opticaju, moraju se povećavati i cijene. No, one su padale u razdoblju 2013-2015, što se nastavilo i u 2016. god. Naravno, dio rasta količine novca u opticaju mogao je biti, i jest, „usisan“ većom proizvodnjom. Proizvodnja je, kako slika pokazuje, također rasla, ali ne toliko da bi, grubo kazano, nadmašila rast količine novca i to za veličinu pada cijena. Teorijski gledano, ovdje se moglo desiti još nešto. Moglo je doći i do snažnog pada brzine obrtaja novca. No, ništa se nije desilo u BiH, posebice ništa spektakularno, što bi izazvalo tu pojavu.

Rast narodnog dohotka, cijena i novca u opticaju; BiH, 2013-2015

Izvor: vlastita obrada na temelju podataka Centralne Banke BiH

Jedno je sigurno: statističke agencije loše rade svoj posao (što ne znači da su i glavni krivci za to). No, šta i koliko loše prikazuju, možemo nagađati. Moguće je da se radi o lošem izračunu rasta cijena (tj. stvarni rast cijena je veći no statistički iskazano), lošem izračunu veličine narodnog dohotka (u to nema sumnje – postoji velika neopažena ekonomija, čiju proizvodnju bh. statistički organi tek neznatno uzimaju u obzir) ili o istodobnom lošem izračunu cijena i dohotka, što je vjerojatan slučaj. Ako se ipak prihvati da je statistički izračun cijena ispravan, rast dohotka bi, u tom slučaju, morao biti znatno veći nego što je statistički iskazan.

Kako i zašto dolazi do povećanja količine novca u opticaju u BiH. Povećava se kad se povećavaju devizne rezerve kod Centralne banke. I obratno, smanjuje se kad se smanjuju devizne rezerve kod Centralne banke. A ti tokovi deviznih rezervi, bez obzira što se radi o currency bord režimu, nisu izolirani. Oni su povezani s drugim ekonomskim tokovima tj. proizvodnjom i potrošnjom. I ono što samo naizgled nema veze s tim npr. osobne doznake upućene iz inozemstva u BiH završe, kako kažu procjene Svjetske banke, s 80% u potrošnji, što znači da „isplivaju“ u narodnom dohotku obračunatom po rashodnom metodu. A i onaj nepotrošeni dio, ako nije „u madracu“, „ispliva“ kao štednja u banci. Ako ostane u madracu, nema uticaja na ekonomske tokove. Ako je legalno ušao u BiH, „isplivaće“ u platnoj bilanci. Ako je u BiH ušao ilegalno i smjestio se u madrace, to nema nikakvog uticaja na ekonomske tokove i može se potpuno zanemariti u analizama.

Šta se krije iza osobnih doznaka

Teorijski promatrano, do povećanja deviznih rezervi u uvjetima currency boarda, dolazi stoga što zemlja ima plus u odnosima s inozemstvom. Ako se u prometu s inozemstvom ostvari veći priliv (na temelju izvoza roba i usluga, priliva doznaka, penzija, inozemnih izravnih investicija, donacija, kredita i slično) nego odliv deviza (putem uvoza roba i usluga, otplata kredita, investicija u inozemstvu i sl.), dolazi istodobno do povećanja deviznih rezervi i količine KM u opticaju. No, BiH ima, da počnemo s tim, velike deficite u odnosima s inozemstvom, i to od 1995. god.

Kad u uvjetima currency boarda dolazi do minusa u odnosima s inozemstvom, količina novca u opticaju bi se trebala smanjivati. A kad nečeg malo ima, cijena mu raste. Dakle, ako nema novca, cijena novca (kamatna stopa) bi trebala rasti. Onda bi veće kamatne stope u BiH nego u inozemstvu, trebale dovesti do priliva inozemnih investicija, što bi trebalo dovesti do uravnotežavanja bh. ekonomije. Tim prije što BiH dopušta slobodan protok kapitala u odnosima s inozemstvom. No, od svega toga u bh. praksi vidimo samo visoke kamatne stope (iako BiH ima minus u odnosima s inozemstvom) kao i da nema stranih investicija, pa tako ni, tim putem, smanjenja kamatnih stopa.

Nadalje, visoke kamatne stope bi trebale izazvati deflacijski pritisak tj. slabljenje tokova proizvodnje i potrošnje zbog smanjenja novca u opticaju. To bi trebalo voditi smanjenju uvoza i poboljšanju platne bilance. Manje novca u opticaju bi, nadalje promatrano, trebalo voditi smanjenju cijena i padu realnog deviznog kursa, što bi trebalo voditi rastu izvoza i smanjenju uvoza. Sve to bi trebalo voditi rastu proizvodnje do razine visoke zaposlenosti i do povećanja izvoza. Na koncu bi se trebao eliminirao deficit tekućeg računa a ekonomija bi postigla unutarnju i vanjsku ravnotežu. Tako kaže teorija.

Što veći deficit, veće rezerve!

No, samo ponešto od toga se dešava u bh. praksi. Ogromna je nezaposlenost i neaktivnost radne snage, što znači da se unutarnja ravnoteža ne uspostavlja. Dalje, stope ekonomskog rasta su niske i visoki su deficiti tekućeg računa platne bilance. Tu su i deficiti javnog sektora, za koje niko i ne zna koliki su, jer nema konsolidirane bilance javnog sektora. No, nema sumnje da je deficit javnog sektora visok, jer je moralni hazard ravan onom komunističkom (što se vidi po ogromnim i nepokrivenim gubicima javnih kompanija za što se niko i ne haje; u kojoj ozbiljnoj zemlji javna kompanija/institucija može imati gubitke koji se mjere u stotinama miliona i da se zbog toga ama baš ništa ne dešava?). Doduše, nema, kako je već naznačeno, rasta cijena (barem statistički iskazanog).

Već smo rekli da u sistemu currency borda devizne rezerve trebaju rasti s vanjskotrgovinskim suficitima i padati sa deficitima, vodeći promjenama cijena i kamatnih stopa. No, u BiH se dešava da devizne rezerve rastu pri deficitima tekućeg računa platne bilance. Sad se može postaviti i pitanje: je li prikaz platne bilance koji daje Centralna banka BiH tačan. Očigledno nije, a razlog je jednostavan: zvanična platna bilanca podcjenjuje devizni priliv.  Držimo da su  dohoci iz inozemstva znatno veći no što su zvanično iskazani. Radi se o tome da je izvoz roba i usluga veći nego što je zvanično prikazan (velika je neopažena ekonomiji u turizmu, transportu, trgovini, proizvodnji softvera, zdravstvu itd.) a i osobne doznake su veće no zvanično iskazane.

Zašto ne dolazi do uravnotežavanja bh. ekonomije, nego se, naprotiv, unutarnje i vanjske neravnoteže samo produbljuju? Odgovor je jednostavan: nema investicija koje bi osigurale rast proizvodnje, zaposlenosti i izvoza. Investicija iz inozemstva nema jer nema pravne države koja bi zaštitila investicije i profit investitora. Investicija iz zemlje nema jer, pored toga što nema pravne države, nema financijskih instrumenata i financijskih institucija koje bi omogućile financiranje po kamatnim stopama prihvatljivim za investitore. Ukratko, nema pravnog i financijskog ambijenta za poslovanje.

Stoga, po sadašnjim stopama ekonomskog rasta od 2% godišnje, treba 36 godina da se narodni dohodak udvostruči. Mahanje EU upitnikom i Reformskom agendom i sličnim papirima ne znači ništa građaninu ako se njegovo parče narodnog dohotka ne povećava. Mahanje papirima znači zamajavanje građanina (stvaranje i rješavanje izmišljenih problema) radi ostanka na vlasti. „Ako bog da“, kako vlastodršci i njihove kamarile zazivaju Svevišnjeg da rodi voćka koju ne njeguju nego im služi samo zato da je mogu obirati - da se progura 2017. god, 2018. je svakako izborna, pa smo mirni do 2022. Od kruha i igara, ostale su samo orkestrirane igre.

Autorski tekst prof. Vjekoslava Domljana za BUKU