«Jedan slučaj gdje su slijepe osobe dobile šest motorki da pile drva. Da slijepa osoba uzme tu motorku pa to je bila katastrofa. To je nenormalno da slijep čovjek uzme motorku pa prije će sebi odrezati ruku nego nešto piliti», kaže iznervirani Dževad Kamber predsjednik udruženja oboljelih od poliomijelitisa, povrede mozga i kičmene moždine.
Štilovokom po mozgu
Ne, nije ovo izmišljeno ime niti kakva crnohumorna satirična «njuz» vijestica.
Neko je u Fondu za profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom FBiH, došao na ingenioznu ideju, kako je ,eto, slijepim i slabovidnim licima najpotrebnija motorka.
Dabome da znamo kako mjesto gdje prestaje logika zovemo Bosnom. Ali pred ovim ludilom, pred ovom «donacijom» Nadrealisti i Pajtonovci padaju na koljena. Dal' su ljudi u Fondu mislili-Evo vam motorke, pa se pokoljite i riješen problem? Sumnjam. Nisu oni NIŠTA mislili. Jer da jesu, ne bi napravili ovakvu bruku i sramotu.
Ali dobro. Zapravo, ne dobro, nego uzoročno posljedično.
Vladavina neprijatelja logike
Evo, na primjer šef kolektivnog Predsjedništva države nam, Mladen Ivanić, kaže kako rata biti neće, jer nemamo dovoljno oružja. Ova izjava može biti protumačena kao pacifistička, utješna i miroljubiva, pod uslovom da je Mladen Ivanić bauštelac, koji je na pauzi sa kolegama svratio pred zadrugu na jednu, dvije, petnaest piva, pa došao na ingeniozan pragmatično-gandijevski zaključak. U protivnom, riječ je o čistoj budalaštini.
Čovjek koji se vozi u četvrt miliona maraka vrijednom automobilu, koji uživa sve blagodeti jednog predsjednika države, koji hoda po svijetu bez nekog posebnog razloga, poput kone na tarabi gata hoće li ili neće biti rata i dogata, zašto ga biti neće. Kao da nije u njegovoj ingerenciji da spriječi bilo kakvu pomisao na rat. I samo jedno retoričko pitanje za gospodina Ivanića-Šta ćemo, ako se nađe oružje? Jel' de, onda ništa. Biće rata, jebi ga?!
Ček, ček, ima Mladen i za to odgovor.
“Sa ovakvim političkim ambijentom ne dao bog da imamo, svašta bi bilo moguće", zaključuje on budistički mirno u intervjuu za Anadoliju. Znači, ništa predsjedništvo, ništa vlast, ništa poluge djelovanja pravne države, samo Gospod Bog. Izvinite gospodine, druže Mladene, ali mi već imamo dobro podgojenu i prebogatu vjersku aristokratiju u sva tri naroda, koja se tu i tamo Bogu moli za mir. Nije sigurno, ali se mole. Šta ćete nam vi? I ne samo vi.
Nije Mladen Ivanić jedini pionir bauštelsko-religijske logike. Ne zaboravimo, Predsjedništvo je troglavo.
Dragan Čović je prije samo par dana dao izjavu za Večernji list u kojoj veli, pazite sad: «Bio sam siguran da neće biti rata ni kada se prethodni dogodio. Danas sam puno sigurniji da ga neće biti, no ipak treba reći da o tome ne odlučujemo mi, nego velike sile.»
Ko je imao tri časa formalne logike i ko iza sebe ima jedan rat, može sabrati dva i dva, uzeti pasoš i odmah se kupiti iz ove zemlje. Ako je Dragan Čović bio siguran da neće biti prošlog rata, koji se, gle čuda desio, a sad je još sigurniji u svoje rasudne moći glede stvarnosti, živo smo najebali. Što bi rekli fudbaleri, slušajući Čovića, rata će biti 130%.
Zanimljiva je još jedna činjenica u ovom silogizmu. Prvi čovjek u bosanskih Hrvata se, za razliku od kolege Ivanića uzda u velike sile. Mudro. Mladen u Boga, Dragan u velike sile i spašeni smo. Ono čega se Dragan, kao pijan plota kao i Mladen slijepo drži je «ne petljaj se u svoj posao ni za živu glavu». Ima Bog, imaju velike sile, pa šta bude.
I ne samo to. Prijetnja mirom direktno se kosi sa najnovijom retorikom Dragana Čovića, koji federalizuje, kao Maksim po diviziji i izmaštava treći entitet. Nije normalno, da se sad bavi mirom. Pa jel' tako?
Šta je sa trećim predsjedničkim likom, Bakirom Izetbegovićem? Kako sarajevski arhitekta, poznatiji kao Sebijin muž, gleda na pitanje eventualnog rata? U jednom pređašnjem intervjuu za Anadoliju, Bakir veli:
«...I puno je opasnije sada ne reagirati, nego kazati šta se ima kazati. Svima nama treba mir, jedan je dovoljan da napravi nered i nemir...»
Ova prva rečenica formalno-logički, ne znači ništa, i kao da je pokupljena iz onih viralnih tabela, po kojima možete lupetati danima, bukvalno, i da to nekako zvuči, ali da blage veze sa razumom nema. E, druga rečenica je već zanimljivija. U njoj je Izetbegović junior zajebao i Sun Cua i sve ostale ratne teoretičare koji su naivno startali od premise da je za rat potrebno (najmanje) dvoje ili dvije strane. Prvi u Bošnjaka je sklonio sa stola te zastarjele i nemušte teroije, te rudimente prošlosti i bacio se u metafizičke vode. Da budemo do kraja konkretni-Milorad Dodik će zaratiti, pa će se naknadno, oni koji žele ili moraju, pridružiti klanju, zaključuje Bakir.
Kraj satire i pobjeda testere
Nego, pitaće se mnogi, kakve veze imaju ova naša tri desperadosa koja ili nisu imala ili ne poznaju formalnu logiku sa onim čudacima sa početka priče koji slijepim licima dijele motorne testere?
Kako nemaju??? U zemlji bez logike, gdje će ratovati jedan, a Bog i stranci će mu braniti, posve je normalno da slijepa lica sijeku drva u šumi. Ovdje ne da je zaspala logika, ovdje je realnost protjerala satiru i sarkazam, silovala logiku i nametnula nam ludilo kao univerzalno životno načelo.
Pa, ovdje se čovjek niti sprdati ne može, koliko ga stvarnost popljuje!
Pa, nama samo fali da pronađu na crno zaposlene radnike u zavodu za zapošljavanje!
NE Hvaliii!
Upravo je Inspekcija pronašla radnike koji rade na crno u službi za zapošljavanje Bosansko podrinjskog kantona Goražde.
Pitam se samo, koliko li ih je u Inspekciji zaposleno na crno?!
