Jedna od najpoznatijih bh. radnica koja se bori za radnička prava, Emina Busuladžić, otišla je u penziju nakon 40 godina rada u Fabrici „Dita“ u Tuzli. Ona je bila jedan od najjačih glasova kada je riječ o spašavaju „Dite“, a najavljuje da borbu za fabriku u kojoj je radila nastavlja i sa sadašnje pozicije.
Emina kaže da je trenutno na godišnjem odmoru, ali se ne odmara, jer slučaj „Dita“ nije završen, a ona je još uvijek jako aktivna, jer je član vijeća povjerilaca, pa na taj način i dalje radi.
Eminu smo pitali da li je bilo teško dočekati penziju i koji su joj bili izazovi, a ona na to kaže da su joj osjećanja pomiješana, jer je imala obavezu da pokuša ispraviti nešto u čemu je njena generacija zakazala.
„Znači, sva ova dešavanja posljednih 25 godina nisu se trebala desiti, trebali smo to prepoznati i reagovati. Kada si spomenula izazove, onda mogu reći da je najveći izazov kada sam krenula sama u borbu protiv kriminala, u borbu protiv svih državnih institucija. Prvobitni cilj je bio privući što više radnika, građanstva, i istinu o dešavanju iznijeti vani. Naravno, najveći izazov je bio pokrenuti fabriku, što mi je na kraju pošlo za rukom“, rekla je za BUKU Emina Busuladžić.
Kada je u pitanju njen radni vijek, Emina kaže da joj je bila čast raditi u gigantu kakav je Dita.
„1977. godine, prva u BiH, kako god se ona razvijala i ja sam se razvijala s njom. Svojim radom i znanjem smo vrlo brzo, već osamdesetih godina, bili u vrhu u našoj branši. Malo se ljudi može pohvaliti da u svom radnom vijeku dva puta radi isti posao, to jest da pokreću fabriku. Ovaj drugi put, pokrenuti fabriku je bilo mnogo teže, ali je bilo mnogo slađe. Razlika između ta dva pokretanja je što smo kod prvog pokretanja imali pomoć države, što se za ovaj drugi put ne bi moglo reći“, objašnjava naša sagovornica.
U spašavanju Dite Emina je bila jedna od najglasnijih osoba, a ona dodaje da je i jedna od najbezobraznijih i najupornijih. Ističe da je znala tačno sve što se dešava, imala je cilj i išla je prema tom cilju puna samouvjerenja i vjere.
„Od člana izvršnog odbora sindikata, pa do predsjednika štrajkačkog odbora i sada kao član vijeća povjerilaca, sve u cilju pomoći i opstanka Dite“, ističe ona i dodaje da je jako važno biti aktivan građanin i radnik, jer samo tako možemo govoriti o radničkom pravu i građanskom dostojanstvu.
Eminu B. pitali smo da uporedi rad nekad u bivšem sistemu i sad u novom sistemu:
„Prije smo imali institucije koje su vodile računa o pravima radnika. Moral je bio na visokoj nozi, imali smo sigurnost, imali smo besplatno školstvo, zdravstvo, socijalna davanja, rad na neodređeno vrijeme, pravo na godišnji i na sedmični odmor, htjeli ne htjeli, danas to ništa nemamo. To nam je uskraćeno sa novim zakonom o radu, koji su donijeli ljudi koje smo mi birali i koji žive od naših plodova rada. Prije je radnik bio upoznat sa poslovanjem, bilo je dosta transparentnosti. U ondašnjem društvu, jako je puno bilo humanosti i solidarnosti. Kako radničke, tako i građanske. Najveći problem sada je kriza morala i ambicija pojedinaca da se obogate u vrlo kratkom periodu, a to mogu samo na kriminalan način“, kaže Emina Busuladžić.
Ona kaže da je trenutni položaj radnika u BiH nikakav. Kaže da ono što su generacije prije nas izborile, mi smo vrlo lako izgubili. Pored toga, Emina ističe da je sigurnost radnika nikakva, a na sceni su višestranačko društvo, nepotizam, korupcija i radnik nikad nije bio u goroj situaciji.
Njena poruka radnicima je: „Borite se. Niko se za vas neće boriti do vas samih. Vratite svoje dostojanstvo, jer vi ste ti koji donose profit poslodavcu“.
Eminu smo pitali i kako vidi Ditu u narednom periodu, a ona kaže da je to najteže pitanje.
„Ditu smo osposobili i dokazali da znamo, možemo i hoćemo da radimo. Ono što Diti sad treba su nova ulaganja, a mi za to nismo sposobni. Sutra kad uđe novi strateški partner, ako ima ozbiljne namjere, od Dite će vrlo brzo napraviti giganta“, objašnjava ona.
Za kraj razgovora, našu sagovornicu smo pitali čemu se raduje u penzionerskim danima, a ona kaže da sumnja da će od pravih penzionerskih dana išta imati, jer kaže da ovo što je započela, ne samo sa Ditinim, nego i sa ostalim radnicima, to mora i završiti. Borba ostaje ista, samo na drugi način.
