,,Pored neonske lampe, gotovo potrošene svijeće stajale su upaljene. Baneta je najviše iznenadio prizor na drugom kraju sobe: Dijanina slika na zidu, a svuda oko nje zakucani noževi za bacanje.’’
BUKA magazin otkriva šta se nalazi iza ubistva mlade žene banjalučkog biznismena. Drugi dio priče fokusira se na skrivene razloge okrutnog djela, kao i na peripetije sa kojima će se prikrivači zločina suočiti na putu do potpunog razrješenja misterije.
Šta se desilo u prvom dijelu krimi priče saznajte ovdje:
II DIO
Iza hrpe papira na stolu od mahagonija, Bane je čitao presudu osuđenika čiji je slučaj vodio. Jednom rukom je pridržavao papire dok je drugom kucao žalbu na laptopu. Smješteni na vrhu Poslovnog centra, prozori kancelarije gledali su prema parku pored Narodnog pozorišta. Svjetlost je odbljeskivala na staklima vitrina u kojima su uredno smješteni zakoni, diplome i plakete podsjećali Baneta na njegove uspjehe.
Na zidu prekoputa vitrine
umjetničke slike živopisnim bojama pravile su kontrast crnom kauču i komodi za
piće, tik ispod njih. Tapacirana vrata otvoriše se, a Bane podignu pogled tek
kada je David sjeo na stolicu prekoputa njega.
,,Vidim da si preuredio
kancelariju.’’
,,Pomalo.’’
David se nakašlja.
,,Rekao bih da je mnogo više
od pomalo. Novi sto, kauč, dobro ti ide.’’
,,Imidž je sve danas. Dobar
advokat se procjenjuje na osnovu para koje vrti.’’
,,Policija me je ispitivala
jutros.’’
Bane ustuknu. Razmakao je
papire i opazio da je David jutros bio u odjelu. Smeđa kosa bila mu je uredno
počešljana pozadi, a umjesto kravate, oko vrata je nosio maramu.
,,Da sakrijem ožiljke.’’, reče
on uprativši Banetov pogled, ,,Dobar trik, zar ne?’’
,,Zašto me nisi zvao kada je
došla policija?’’
,,Nisam htio biti sumnjiv. Bio
je to prijateljski razgovor.’’
,,Prijateljski razgovor?’’,
namršti se Bane, ,,Sa policijom?’’
,,Nisu pravili probleme.
Objasnio sam im da je Dijana otišla i to je to.’’
,,Znam da je Dijana otišla.’’,
brecnu se Bane, ,,Ali šta si im tačno rekao?’’
David se šeretski naceri.
,,Prijavio sam nestanak, kao
što si rekao. Došli su i pitali šta se desilo. Rekao sam im da smo se posvađali
oko para i da je rekla da sam nesposoban. Da će se razvesti od mene, a da je nakon
toga otišla.’’
Dok je pričao, Bane se
meškoljio u stolici i grizao usne.
,,Jesu li pitali još nešto?’’
,,Pitali su šta mislim gdje je
mogla otići. Rekao sam da ne znam, ali da ću nazvati njenu sestru u Parizu.
Nisu navaljivali.’’
,,Hoće poslije nekog vremena.’’,
odgovori Bane sigurno, ,,Ovo je samo prva faza. Nisi im trebao govoriti da ste
se svađali oko finansija. Ne treba da kasnije kopaju po poslovnim knjigama.’’
,,Izigravao sam zabrinutog
muža. Valjda će biti dovoljno za sada.’’
,,Valjda.’’, uzvrati Bane nevoljno
,,Kada sam pomenuo finansije,
nisam lagao.’’, odgovori David, a grimasa na licu mu se promijeni, ,,Ima nešto
što ne znaš. Bane, Dijana me je potpuno upropastila.’’
,,Kako to misliš?’’
,,Nekoliko mjeseci poslije
našeg razgovora o poslovima na koje si nagovarao, odlučio sam popustiti.’’
,,Koliko se sjećam, nisi joj
dao novac za projekte.’’
,,Nisam’’, potvrdi David, ,,Ali
sam poslije nekog vremena popustio. Dao sam joj da vodi restoran. Bavio sam se drugim
stvarima. I nisam pratio šta se dešava.’’
,,Objasni konačno!’’, dreknu
Bane
,,Sav profit iz restorana već
mjesecima ne ide tamo gdje treba, odnosno kod mene. Podmirivala je sve troškove
da bi restoran radio, ali čist profit je nestajao. Ja nisam primijećivao jer
sam plaćao sve račune sa svoje strane. Ona nije učestvovala.’’
,,Kako si to saznao?’’
,,Kada smo se posvađali rekla
mi je da će me ostaviti jer sam švorc. Vidiš da nisam lagao policiji.’’
Bane ustade i otvori prozor.
Duboko je udahnuo i ponovo sjeo. Netremice je gledao Davida koji je skrštenih
ruku sjedio u stolici, povremeno gladeći kosu.
,,Jesi li provjerio?’’
,,Jesam. Svi računi su mi
prazni. Ne znam gdje je trošila, ali znam da to nije radila sama.’’
,,Šta?’’
David se nagnu preko stola.
Red iskeženih zuba ispod krivog nosa i mračnog pogleda posmatrao je Baneta. Dlanove
je sklopio u šake i udario u sto.
,,Rekao sam ti da je imala
ljubavnika. I mogu se kladiti da on sada troši moje pare koje mi je sa njom
oteo.’’
,,Mislim da ideš predaleko.
Smiri se.’’
,,Nikako. Sama je priznala.’’
,,Ljudi svašta kažu i urade u
bijesu. Ti bi to trebao znati.’’
,,Osjećam da sam u pravu.’’,
reče David odlučno, ,,Mislim to već neko vrijeme. Nekada kada sam dolazio kući
osjećao sam prisustvo nekog drugog. Čak sam nalazio tragove drugog muškarca u
kući.’’
Znoj izbi na Banetovom čelu.
Teško udišući, olabavio je kravatu i raskopčao dugme košulje. Naslonio se u
stolicu i oborio glavu. Sjedio je tako nekoliko trenutaka.
,,Policija će uskoro početi
ozbiljnije istraživati. U finansijskoj si gabuli. Ostavi to po strani. Nemaš
dokaza.’’
David se ponovo isceri, ovog
puta još jezivije.
,,Ako smo je dobro zakopali,
nećemo se brinuti za policiju. Još uvijek imam restoran i nešto sa strane. Ali
gad koji mi je jebavao ženu i koji sada troši moje bogatstvo… To ne opraštam. I
hoću da mi pomogneš da ga pronađem.’’
,,Šta ćeš učiniti ako ga
pronađeš?’’, upita Bane i stegnu šake
Sa komode sa pićem David uze
flašu viskija. Sipao je dvostruku dozu i uzeo limun iz korpe. Pogledao je
Baneta, a onda iz džepa izvukao nož. Bacivši limun na komodu, oštricom ga
presječe na pola. Sok prsnu po njemu, a oštrica noža ostade zarivena u limunovu
koru.
,,Možeš pretpostaviti.’’
*
Kada
je David izašao iz kancelarije, Bane je sa prozora posmatrao kojim putem će
krenuti. Nedugo zatim, i on je izašao. Prošavši pored Narodnog pozorišta, došao
je u prolaz između starih zgrada na početku Borika i drvoreda koji su pravili
kontrast bijelim fasadama. Trudeći se hodati polako, stao je ispred restorana
,,Kralj’’. Spoljašnost restorana odudarala je od ostatka naselja. Velika
staklena kocka, ispresijecana crnom PVC stolarijom pružala je otvoren pogled na
unutrašnjost. Enterijer prožet modernim stilom uređivanja sa ponekim klasičnim
detaljem odisao je luksuzom. Na svakom stolu nalazio se svjećnjak, a uključene
lampe prigušeno su radile i po danu.
Bane je ušao u restoran,
potraživši šefa smjene. Nakon što je slagao zašto je tu, ušao je u malu
kancelariju, jedinu prostoriju, pored toaleta i kuhinje, zaštićenu pravim zidovima. Probio se između gomile
papira i sjeo za sto. Pred njim su ležali finansijski izvještaji, obračuni i
druga sredstva poslovanja.
Miris govedine i barenog
povrća probijao je zidove kancelarije, ali smrad papira i vlage gasio je
apetit. Pola sata je trebalo Banetu da izdvoji dokumente koje je smatrao važnim.
Potom je iz džepa izvukao telefon i uključio ,,FastScan’’ aplikaciju.
Fotografisao je dokumente koje je aplikacija pretvarala u elektronski format i
mejlom puštala na štampač u njegovoj kancelariji. Dok je listao spisak zaposlenih
radnika i kratke zabilješke, obavio je nekoliko poziva bankama u gradu i
prijatelju u Poreskoj upravi.
Nakon što je završio, izašao
je iz restorana pazeći da ne djeluje sumnjivo. Ubrzao je korak kada je bio
nadomak ulice. Putem je razmišljao da li je šta zaboravio, ali nije mogao znati
da ga je iz ćoška kancelarije posmatrala sigurnosna kamera.
*
Noć
je Baneta zatekla u njegovoj kancelariji. Sat je otkucao ponoć, a on je sa
viskijem u ruci pregledao papire iz Davidovog restorana. Većina dokumentacije
odnosila se na solventnost – bankarski izvodi, fakture i obračuni plata.
Nijedan dokument nije direktno povezivao Davidova promašena ulaganja sa
neregularnostima u poslovanju. Prije nego što je natočio još viskija završio je
razgovor sa prijateljem iz banke koji je objasnio da će za detaljniji tok novca
trebati još vremena, ali da za sada nema sumnjivih transakcija. Dijanini
privatni računi bili su prazni. Podizala je novac i koristila gotovinu; bilo je
nemoguće ući u trag takvim isplatama.
Saobraćaj napolju jenjavao je.
Ulična rasvjeta otkrivala je mokru ulicu, punu gradske prljavštine, ali bez
ljudi. Skupa sa saobraćajem, Banetova
koncentracija je jenjavala. Alkohol mu je probudio glad, a prazan želudac vrati
ga u prošlost.
Prije petnaest godina David je
radio ćevabdžinici, a Bane je otvarao advokatsku kancelariju. Bili su
prijatelji od osnovne škole. Bane je volio riječi i nauku, a David prirodu i akciju.
Prvih godina Banetove pravničke prakse David mu je pomagao. Posao je dobro
išao, a restoraterstvo mu još nije bilo u planu. Kada je advokatura počela
donositi novac, Bane mu se odužio. Vratio je pozajmljeni novac, klijentima
preporučivao Davida i sređivao afere sa inspekcijom. Dijanu je upoznao par dana
prije nego je David najavio svadbu. Sve se desilo brzo. Obojica su potekli iz
sličnih uslova, obojica su se obogatili u isto vrijeme. Uvijek u pokretu, David
se lako odlučio na ženidbu. Bane se pitao da li ga je njegova
promišljenost dovela do toga da bude neoženjen u kasnim četrdesetim. Da se
oženio, da li bi na kraju završio kao David?
Vrteći se u stolici, Bane poželi
da ponovo proživi moment iz prošlosti. Popio je još jedan viski i opustio se u
stolici. Odjelo mu je bilo izgužvano, a oči sklopljene na pola. Tonuo je u san.
Telefonsko zvono vrati ga u
stvarnost.
,,Reci, Marinko.’’
Na drugoj strani odgovorio je
Marinko Macanović, stručnjak za GPS tehnologiju. Bivši policajac, povremeno je
pomagao Banetu u pronalaženju dokaza i kretanja lica. Bio je jedan od rijetkih
policajaca koji je napustio službu radi privatnog posla. Povremeno je radio na
drugoj strani zakona, na šta su njegovi klijenti blagonaklono gledali dok god
je izvršavao zadatke. Dinamičan i temeljit, Banetu je bio od velike pomoći.
,,Trebaće mi nekoliko dana da
pronađem ovu trojicu. Provjeravam da li su postpaid ili prepaid korisnici. U
prvom slučaju biće lako, u drugom zahtijeva više vremena.’’
,,Pronaleženje adrese i
praćenje?’’, upita Bane
,,Da. Standardna procedura.’’
,,Poslaćeš mi brojeve telefona
kada ih nabaviš, to prvo. Onda sve ostale podatke koje možeš nabaviti. Isto,
imam još jedan zadatak.’’
Nakon dužeg ćutanja, Marinko
progovori.
,,Zauzet sam, Bane. Je li
važno?’’
,,Izuzetno. Ali moraćeš doći
kod mene.’’
,,Zašto?’’
Bane iz sakoa izvuče mali
ključ. Uz muku je pogodio bravu u ladici stola, te iz nje izvukao mobilni
telefon i karticu.
,,Zato što je ono što ti treba
kod mene u kancelariji.’’
Kancelarija je bazdila na znoj i viski, uprkos klimi. Baneta su sunčevi zraci mamurnog zatekli na kauču. Sa komode je uzeo limun i pojeo ga. Zalio je sve vodom, a potom pronašao rokovnik. Kroz nekoliko časova imao je zakazan glavni pretres u Okružnom sudu. Uzeo je telefon da naruči hranu, ali ga kucanje u kancelariji prekinu. Dao je sekretarici slobodne dane, te se začudi posjeti u cik zore.
,,Naprijed.’’, odgovori
nevoljko
,,Dobro jutro. Gospodin
Janković?’’
Sa paketom u rukama na vratima
zastade dostavljaš preduzeća 24/7. Radničko odjelo, pola broja veće vuklo se po
podu, a kačket mu je sakrivao lice.
,,Da’’, reče Bane i priđe mu.
,,Paket za Vas. Molim Vas
potpišite ovdje.’’
Potpisao se na označeno mjesto
i uzeo paket. Drvena kutija veličine omanjeg sefa nije bila naročito teška.
Sačekavši dostavljača da ode, Bane je sjeo na kauč i otpakovao omot. Nikakva
čestitka ni oznaka nije ga dočekala. Otšrkinuo je poklopac, a iz crnila dna
kutije, gnjusan miris zapahnu ga. Zadržao je dah da ne povrati. Iskolačenih
očiju, u njega je piljila odrezana svinjska glava, umočena u više od dva
decilitra krvi. Koža je bila očuvana, sa upadljivo izrezanim očima; rez se
protezao od korijena njuške, skoro do ušiju.
,,Gospode bože’’, izusti Bane i osjeti da mu
se stomak steže, a glad biva zamijenjena mučninom. U glavi je vrtio sve
prethodne slučajeve povezane sa krvnim deliktima ili mafijom. Poželio je da ima
pištolj uz sebe. Kada se smirio, podigao svinjsku glavu, a ispod nje pojavi se komad
tkanine. Krv se cijedila u kutiju, što je otežavalo raspoznavanje. Ocijedivši
tkaninu, bolje je osmotrio. Prednju stranu plave bluze krasila su dugmad. Bluza
nije imala rukave, a ispod poslednjeg dugmeta, kroj je podsjećao na frak. Bane
zaključi da se radi o prsluku. Ponovo je gurnuo ruku u kutiju. Krv i iznutrice
došli su do zgloba. Nije bio siguran šta traži, ali osim krvi ničega nije bilo.
*
Škripa
guma odzvanjala je ušima prolaznika, ali Banetove ,,blutut’’ slušalice
izolovale su zvuk. Svojim BMW-om jurio je ulicom Kralja Petra I, a pljusak koji
je zapljuskivao šoferašajbu nije ga primorao da uspori. Slušalicu je povezao na
telefon i pričao sa Marinkom.
,,Pronašao sam šta je
trebalo.’’
,,Brz si.’’
,,Hvala.’’, procijedi Marinko
tiho, ,,Ali, ovo će koštati.’’
Bane se nasmija.
,,Reci šta si pronašao.’’
,,Dvojica od ovih ljudi nisu
nimalo zanimljivi, ni po čemu. O trećem nisam mogao pronaći ništa. Kao da nema
mobilni telefon, a kartice takođe nije koristio. Pratio sam ga, a onda saznao
da je uzeo postpaid račun. Ali ne na svoje ime, već na…’’
,,Dijana
Preradović?’’
,,Upućen si.’’, reče Marinko
iznenađeno, ,,Da, ona. Pokušao sam pronaći sa kojeg računa, ali…’’
,,Džaba.’’, prekide ga Bane,
,,Koristila je gotovinu. Još nešto?’’
,,Počeo sam ga pratiti. Momak
se zove Jovan Stanković, 26 godina. Živi u iznajmljenom stanu, ali skoro je
kupio novi. Odnosno, njegova majka je, vodi se na nju. Imam adresu.’’
,,Odlično. Nastavi.’’
,,Kupio je i automobil.
Mercedes E 220, na svoje ime. Vjerovatno plaćen gotovinom. Nije baš
inteligentan, takav automobil je skup za nekoga ko je nezaposlen.’’
,,Kada je dao otkaz?’’
,,Spisak radnika iz restorana
kaže da je prošlog mjeseca otišao. Obračun nije još gotov za ovaj mjesec, ali
imaš sliku.’’
,,Još nešto?’’
,,Stavio sam mu GPS u automobil.
Pogledao sam i Dijanino kretanje. Često su se
nalazili na istim mjestima.’’
,,Gdje?’’
,,Budžak, Obilićevo,
Starčevica. Svuda.’’
Kazaljka brzinomjera dosezala
je treći podiok. Bane je projurio pored Nešković pumpe u Lazarevu i oštro
skrenuo u desno, a prizor vrana koje mu prelijeću preko šoferšajbe podsjeti ga
na blizinu smrti.
,,Dakle imamo njegov postpaid
broj kupljen na Dijanino ime, zajedničke lokacije i poveću sumu novca u
njegovom posjedu?’’
,,Tako je.’’
,,Pošalji mi njegov broj
telefona, registraciju automobila i adrese.’’, reče Bane zapovijednim tonom, ,,
Telefon i kartica koje sam ti dao pripadaju Dijani. Uništi ih.’’
Parkirao je automobile na prilazu Davidove kuće. Pljusak
je pojačavao, te je Bane otrčao stepenicama. Niko nije odgovarao na zvono.
Pokušao ga je nazvati, ali dobio je govornu poštu. Vrzmajući se po dvorištu i
psujući kišu, došao je do garažnih vrata. Dotakavši
masnu kvaku, obreo se unutra. Slabašno svjetlo dopiralo je sa druge strane
prostorije, a pljusak je utišavao druge zvuke.
,,Uđi. Nestalo je struje, ali
imam agregat.’’
Začuvši Davidov glas, Bane
oprezno uđe unutra. Odjednom, neonska lampa na plafonu zasija. Podrum u kojem
su se nalazili smrdio je na benzin. Desno od ulaza bio je pohabani sto,
prenamijenjen za majstorske radnje, dok je na drugoj strani polica sa
drangulijama prijetila da će se urušiti. Pored neonske lampe, gotovo potrošene svijeće stajale su upaljene. Baneta je
najviše iznenadio prizor na drugom kraju sobe: Dijanina slika na zidu, a svuda
oko nje zakucani noževi za bacanje.
,,Tražio sam te u kući i zvao
na mobilni.’’
,,Htio sam se malo osamiti.’’,
izusti David nezainteresovano
Bane sjede na stolicu pored
improvizovanog stola i prstom pokaza na Dijaninu sliku.
,,Vježbam gađanje, opuštam
se.’’
,,Policija te nije više
posjećivala?’’
,,Zvali su me jednom. Rekli su
da rade na slučaju, ali da ni traga ni glasa od Dijane. Obećali su da će me
obavještavati.’’
,,Privremeno stanje.’’,
uzvrati Bane sigurno, ,,Ako budu iole temeljni vidjeće da je više nigdje nema.
Tada će početi sa pitanjima.’’
,,Pitanja.’’, naceri se David,
,,U posljednje vrijeme se mnogo toga pitam.’’
Bane ga je posmatrao kako vadi
noževe iz slike. Jeza mu prođe tijelom, a grašsci znoja napuniše kragnu.
,,Na primjer, pitam se kako se
svi čude kada se bogata žena uda za siromašnog muškarca, a niko ne trepne kada
bogataš oženi siromašnu ženu.’’
,,Mnogo filozofije za jednog
restoratera.’’, šeretski dobaci Bane
,,Tragedija nas baci u
razmišljanje.’’
,,Misliš na Dijanu ili?’’
,,To se moralo desiti.’’,
brecnu se David, ,,Nisam mogao podnijeti da me vara. Još manje mogu podnijeti
to što me opelješila. Krv mi proključa kada se sjetim da sada neko drugi troši
moje pare.’’
,,Jesi li siguran da je u tome
problem? Možda da malo staneš na loptu i razmisliš?’’
David frknu. Okrenuo se od
Baneta i zavitlao nož ka zidu. Oštrica pogodi Dijanino desno oko. Bane
instiktivno stegnu šake, ali ostade miran.
,,Znam da nije. Bijesan sam
jer sam bio slijep. Oduvijek sam znao da se Dijana udaje za mene zbog para. Mrzim
sebe zbog toga. Mrzim se jer nisam neko ko je mogao privući bez novca. Mrzim
nju jer je bila takva. I mrzim njega, ko god da je, jer je imao ono što ja
nisam. Ne mogu izliječiti mržnju drugačije nego da se i njemu osvetim.’’
,,U psihologiji se to naziva
objekt mržnje.’’, odgovori Bane i ustade, ,,I nema nikakve veze sa osvetom, već
sa našim nedostacima.’’
,,Ti si pametan,
prijatelju.’’, uzvrati David cinično, ,,Ti i tvoje debele knjige.’’
Bane pređe preko ove opaske. Duboko je uzdahnuo i započeo:
,,Mislim da sam našao Dijaninog
ljubavnika.’’
David ga pogleda i šeretski se
naceri. U ruci je držao još jedan nož.
,,Pa izgleda da je danas moj
dan. Ko je gad?’’
,,Nisam siguran da li je to
on. Moram provjeriti.’’
,,Reci mi ime i nemaš brige.
Hoću da pati. Želim da mu polako nanosim bol, isti ovakav kakav ja
proživljavam.’’
Od Davidovog zadaha, Banetov
želudac se zgrči. Odmakao se od prijatelja i pogledao napolje. Kiša je padala
sve jače.
,,Ako hoćeš da uradiš to što
hoćeš, moraćeš sačekati da provjerim da li je to stvarno on. Nema više
impulsivog reagovanja.’’
,,Ne bojim se više ničega!’’,
dreknu David, a oštrica noža bljesnu mu u ruci
,,Ali ja neću probleme. Kada
saznam šta treba, dobićeš informacije.’’
,,Hvala ti, prijatelju. Znao
sam da ćeš brzo pronaći njenog ljubavnika.’’
Od posljednjih riječi, Banetu
zaigra oko. Sačekao je nekoliko sekundi dok se David
vratio gađanju slike, a onda izašao. Osjetio je olakšanje što mu nije ispričao
o svinjskoj glavi i misterioznom fraku.
Nastaviće se ....