<img height="1" width="1" style="display:none" src="https://www.facebook.com/tr?id=198245769678955&ev=PageView&noscript=1"/>

Banjalučka hronika: Ko prikriva ubistvo mlade žene?

Priča

Iz pera autora Đorđa Maksimovića, čitaoci BUKA magazina saznaće motive koji stoje iza ubistva jedne žene.

09. februar 2017, 12:00

,,Pored neonske lampe, gotovo potrošene svijeće stajale su upaljene. Baneta je najviše iznenadio prizor na drugom kraju sobe: Dijanina slika na zidu, a svuda oko nje zakucani noževi za bacanje.’’

BUKA magazin otkriva šta se nalazi iza ubistva mlade žene banjalučkog biznismena. Drugi dio priče fokusira se na skrivene razloge okrutnog djela, kao i na peripetije sa kojima će se prikrivači zločina suočiti na putu do potpunog razrješenja misterije.

Šta se desilo u prvom dijelu krimi priče saznajte ovdje:

http://www.6yka.com/novost/120266/buka-otkriva-sta-se-krije-iza-ubistva-supruge-poznatog-banjaluckog-biznismena-


II DIO

            Iza hrpe papira na stolu od mahagonija, Bane je čitao presudu osuđenika čiji je slučaj vodio. Jednom rukom je pridržavao papire dok je drugom kucao žalbu na laptopu. Smješteni na vrhu Poslovnog centra, prozori kancelarije gledali su prema parku pored Narodnog pozorišta. Svjetlost je odbljeskivala na staklima vitrina u kojima su uredno smješteni zakoni, diplome i plakete podsjećali Baneta na njegove uspjehe.


            Na zidu prekoputa vitrine umjetničke slike živopisnim bojama pravile su kontrast crnom kauču i komodi za piće, tik ispod njih. Tapacirana vrata otvoriše se, a Bane podignu pogled tek kada je David sjeo na stolicu prekoputa njega.
            ,,Vidim da si preuredio kancelariju.’’
            ,,Pomalo.’’
            David se nakašlja.
            ,,Rekao bih da je mnogo više od pomalo. Novi sto, kauč, dobro ti ide.’’
            ,,Imidž je sve danas. Dobar advokat se procjenjuje na osnovu para koje vrti.’’
            ,,Policija me je ispitivala jutros.’’
            Bane ustuknu. Razmakao je papire i opazio da je David jutros bio u odjelu. Smeđa kosa bila mu je uredno počešljana pozadi, a umjesto kravate, oko vrata je nosio maramu.
            ,,Da sakrijem ožiljke.’’, reče on uprativši Banetov pogled, ,,Dobar trik, zar ne?’’
            ,,Zašto me nisi zvao kada je došla policija?’’
            ,,Nisam htio biti sumnjiv. Bio je to prijateljski razgovor.’’
            ,,Prijateljski razgovor?’’, namršti se Bane, ,,Sa policijom?’’
            ,,Nisu pravili probleme. Objasnio sam im da je Dijana otišla i to je to.’’
            ,,Znam da je Dijana otišla.’’, brecnu se Bane, ,,Ali šta si im tačno rekao?’’
            David se šeretski naceri.
            ,,Prijavio sam nestanak, kao što si rekao. Došli su i pitali šta se desilo. Rekao sam im da smo se posvađali oko para i da je rekla da sam nesposoban. Da će se razvesti od mene, a da je nakon toga otišla.’’
            Dok je pričao, Bane se meškoljio u stolici i grizao usne.
            ,,Jesu li pitali još nešto?’’
            ,,Pitali su šta mislim gdje je mogla otići. Rekao sam da ne znam, ali da ću nazvati njenu sestru u Parizu. Nisu navaljivali.’’
            ,,Hoće poslije nekog vremena.’’, odgovori Bane sigurno, ,,Ovo je samo prva faza. Nisi im trebao govoriti da ste se svađali oko finansija. Ne treba da kasnije kopaju po poslovnim knjigama.’’
            ,,Izigravao sam zabrinutog muža. Valjda će biti dovoljno za sada.’’
            ,,Valjda.’’, uzvrati Bane nevoljno
            ,,Kada sam pomenuo finansije, nisam lagao.’’, odgovori David, a grimasa na licu mu se promijeni, ,,Ima nešto što ne znaš. Bane, Dijana me je potpuno upropastila.’’
            ,,Kako to misliš?’’
            ,,Nekoliko mjeseci poslije našeg razgovora o poslovima na koje si nagovarao, odlučio sam popustiti.’’
            ,,Koliko se sjećam, nisi joj dao novac za projekte.’’
            ,,Nisam’’, potvrdi David, ,,Ali sam poslije nekog vremena popustio. Dao sam joj da vodi restoran. Bavio sam se drugim stvarima. I nisam pratio šta se dešava.’’
            ,,Objasni konačno!’’, dreknu Bane
            ,,Sav profit iz restorana već mjesecima ne ide tamo gdje treba, odnosno kod mene. Podmirivala je sve troškove da bi restoran radio, ali čist profit je nestajao. Ja nisam primijećivao jer sam plaćao sve račune sa svoje strane. Ona nije učestvovala.’’
            ,,Kako si to saznao?’’
            ,,Kada smo se posvađali rekla mi je da će me ostaviti jer sam švorc. Vidiš da nisam lagao policiji.’’


            Bane ustade i otvori prozor. Duboko je udahnuo i ponovo sjeo. Netremice je gledao Davida koji je skrštenih ruku sjedio u stolici, povremeno gladeći kosu. 


            ,,Jesi li provjerio?’’
            ,,Jesam. Svi računi su mi prazni. Ne znam gdje je trošila, ali znam da to nije radila sama.’’
            ,,Šta?’’
            David se nagnu preko stola. Red iskeženih zuba ispod krivog nosa i mračnog pogleda posmatrao je Baneta. Dlanove je sklopio u šake i udario u sto.
            ,,Rekao sam ti da je imala ljubavnika. I mogu se kladiti da on sada troši moje pare koje mi je sa njom oteo.’’
            ,,Mislim da ideš predaleko. Smiri se.’’
            ,,Nikako. Sama je priznala.’’
            ,,Ljudi svašta kažu i urade u bijesu. Ti bi to trebao znati.’’
            ,,Osjećam da sam u pravu.’’, reče David odlučno, ,,Mislim to već neko vrijeme. Nekada kada sam dolazio kući osjećao sam prisustvo nekog drugog. Čak sam nalazio tragove drugog muškarca u kući.’’


            Znoj izbi na Banetovom čelu. Teško udišući, olabavio je kravatu i raskopčao dugme košulje. Naslonio se u stolicu i oborio glavu. Sjedio je tako nekoliko trenutaka.


            ,,Policija će uskoro početi ozbiljnije istraživati. U finansijskoj si gabuli. Ostavi to po strani. Nemaš dokaza.’’
            David se ponovo isceri, ovog puta još jezivije.
            ,,Ako smo je dobro zakopali, nećemo se brinuti za policiju. Još uvijek imam restoran i nešto sa strane. Ali gad koji mi je jebavao ženu i koji sada troši moje bogatstvo… To ne opraštam. I hoću da mi pomogneš da ga pronađem.’’
            ,,Šta ćeš učiniti ako ga pronađeš?’’, upita Bane i stegnu šake
            Sa komode sa pićem David uze flašu viskija. Sipao je dvostruku dozu i uzeo limun iz korpe. Pogledao je Baneta, a onda iz džepa izvukao nož. Bacivši limun na komodu, oštricom ga presječe na pola. Sok prsnu po njemu, a oštrica noža ostade zarivena u limunovu koru.
            ,,Možeš pretpostaviti.’’

*

Kada je David izašao iz kancelarije, Bane je sa prozora posmatrao kojim putem će krenuti. Nedugo zatim, i on je izašao. Prošavši pored Narodnog pozorišta, došao je u prolaz između starih zgrada na početku Borika i drvoreda koji su pravili kontrast bijelim fasadama. Trudeći se hodati polako, stao je ispred restorana ,,Kralj’’. Spoljašnost restorana odudarala je od ostatka naselja. Velika staklena kocka, ispresijecana crnom PVC stolarijom pružala je otvoren pogled na unutrašnjost. Enterijer prožet modernim stilom uređivanja sa ponekim klasičnim detaljem odisao je luksuzom. Na svakom stolu nalazio se svjećnjak, a uključene lampe prigušeno su radile i po danu.
            Bane je ušao u restoran, potraživši šefa smjene. Nakon što je slagao zašto je tu, ušao je u malu kancelariju, jedinu prostoriju, pored toaleta i kuhinje, zaštićenu pravim zidovima. Probio se između gomile papira i sjeo za sto. Pred njim su ležali finansijski izvještaji, obračuni i druga sredstva poslovanja.
            Miris govedine i barenog povrća probijao je zidove kancelarije, ali smrad papira i vlage gasio je apetit. Pola sata je trebalo Banetu da izdvoji dokumente koje je smatrao važnim. Potom je iz džepa izvukao telefon i uključio ,,FastScan’’ aplikaciju. Fotografisao je dokumente koje je aplikacija pretvarala u elektronski format i mejlom puštala na štampač u njegovoj kancelariji. Dok je listao spisak zaposlenih radnika i kratke zabilješke, obavio je nekoliko poziva bankama u gradu i prijatelju u Poreskoj upravi.
            Nakon što je završio, izašao je iz restorana pazeći da ne djeluje sumnjivo. Ubrzao je korak kada je bio nadomak ulice. Putem je razmišljao da li je šta zaboravio, ali nije mogao znati da ga je iz ćoška kancelarije posmatrala sigurnosna kamera.

*

            Noć je Baneta zatekla u njegovoj kancelariji. Sat je otkucao ponoć, a on je sa viskijem u ruci pregledao papire iz Davidovog restorana. Većina dokumentacije odnosila se na solventnost – bankarski izvodi, fakture i obračuni plata. Nijedan dokument nije direktno povezivao Davidova promašena ulaganja sa neregularnostima u poslovanju. Prije nego što je natočio još viskija završio je razgovor sa prijateljem iz banke koji je objasnio da će za detaljniji tok novca trebati još vremena, ali da za sada nema sumnjivih transakcija. Dijanini privatni računi bili su prazni. Podizala je novac i koristila gotovinu; bilo je nemoguće ući u trag takvim isplatama.
            Saobraćaj napolju jenjavao je. Ulična rasvjeta otkrivala je mokru ulicu, punu gradske prljavštine, ali bez ljudi. Skupa sa saobraćajem, Banetova koncentracija je jenjavala. Alkohol mu je probudio glad, a prazan želudac vrati ga u prošlost.
            Prije petnaest godina David je radio ćevabdžinici, a Bane je otvarao advokatsku kancelariju. Bili su prijatelji od osnovne škole. Bane je volio riječi i nauku, a David prirodu i akciju. Prvih godina Banetove pravničke prakse David mu je pomagao. Posao je dobro išao, a restoraterstvo mu još nije bilo u planu. Kada je advokatura počela donositi novac, Bane mu se odužio. Vratio je pozajmljeni novac, klijentima preporučivao Davida i sređivao afere sa inspekcijom. Dijanu je upoznao par dana prije nego je David najavio svadbu. Sve se desilo brzo. Obojica su potekli iz sličnih uslova, obojica su se obogatili u isto vrijeme. Uvijek u pokretu, David se lako odlučio na ženidbu. Bane se pitao da li ga je njegova promišljenost dovela do toga da bude neoženjen u kasnim četrdesetim. Da se oženio, da li bi na kraju završio kao David?
            Vrteći se u stolici, Bane poželi da ponovo proživi moment iz prošlosti. Popio je još jedan viski i opustio se u stolici. Odjelo mu je bilo izgužvano, a oči sklopljene na pola. Tonuo je u san.
            Telefonsko zvono vrati ga u stvarnost.
            ,,Reci, Marinko.’’
            Na drugoj strani odgovorio je Marinko Macanović, stručnjak za GPS tehnologiju. Bivši policajac, povremeno je pomagao Banetu u pronalaženju dokaza i kretanja lica. Bio je jedan od rijetkih policajaca koji je napustio službu radi privatnog posla. Povremeno je radio na drugoj strani zakona, na šta su njegovi klijenti blagonaklono gledali dok god je izvršavao zadatke. Dinamičan i temeljit, Banetu je bio od velike pomoći.
            ,,Trebaće mi nekoliko dana da pronađem ovu trojicu. Provjeravam da li su postpaid ili prepaid korisnici. U prvom slučaju biće lako, u drugom zahtijeva više vremena.’’
            ,,Pronaleženje adrese i praćenje?’’, upita Bane
            ,,Da. Standardna procedura.’’
            ,,Poslaćeš mi brojeve telefona kada ih nabaviš, to prvo. Onda sve ostale podatke koje možeš nabaviti. Isto, imam još jedan zadatak.’’
            Nakon dužeg ćutanja, Marinko progovori.
            ,,Zauzet sam, Bane. Je li važno?’’
            ,,Izuzetno. Ali moraćeš doći kod mene.’’
            ,,Zašto?’’
            Bane iz sakoa izvuče mali ključ. Uz muku je pogodio bravu u ladici stola, te iz nje izvukao mobilni telefon i karticu.
            ,,Zato što je ono što ti treba kod mene u kancelariji.’’


            Kancelarija je bazdila na znoj i viski, uprkos klimi. Baneta su sunčevi zraci mamurnog zatekli na kauču. Sa komode je uzeo limun i pojeo ga. Zalio je sve vodom, a potom pronašao rokovnik. Kroz nekoliko časova imao je zakazan glavni pretres u Okružnom sudu. Uzeo je telefon da naruči hranu, ali ga kucanje u kancelariji prekinu. Dao je sekretarici slobodne dane, te se začudi posjeti u cik zore.


            ,,Naprijed.’’, odgovori nevoljko
            ,,Dobro jutro. Gospodin Janković?’’
            Sa paketom u rukama na vratima zastade dostavljaš preduzeća 24/7. Radničko odjelo, pola broja veće vuklo se po podu, a kačket mu je sakrivao lice.
            ,,Da’’, reče Bane i priđe mu.
            ,,Paket za Vas. Molim Vas potpišite ovdje.’’


            Potpisao se na označeno mjesto i uzeo paket. Drvena kutija veličine omanjeg sefa nije bila naročito teška. Sačekavši dostavljača da ode, Bane je sjeo na kauč i otpakovao omot. Nikakva čestitka ni oznaka nije ga dočekala. Otšrkinuo je poklopac, a iz crnila dna kutije, gnjusan miris zapahnu ga. Zadržao je dah da ne povrati. Iskolačenih očiju, u njega je piljila odrezana svinjska glava, umočena u više od dva decilitra krvi. Koža je bila očuvana, sa upadljivo izrezanim očima; rez se protezao od korijena njuške, skoro do ušiju.


             ,,Gospode bože’’, izusti Bane i osjeti da mu se stomak steže, a glad biva zamijenjena mučninom. U glavi je vrtio sve prethodne slučajeve povezane sa krvnim deliktima ili mafijom. Poželio je da ima pištolj uz sebe. Kada se smirio, podigao svinjsku glavu, a ispod nje pojavi se komad tkanine. Krv se cijedila u kutiju, što je otežavalo raspoznavanje. Ocijedivši tkaninu, bolje je osmotrio. Prednju stranu plave bluze krasila su dugmad. Bluza nije imala rukave, a ispod poslednjeg dugmeta, kroj je podsjećao na frak. Bane zaključi da se radi o prsluku. Ponovo je gurnuo ruku u kutiju. Krv i iznutrice došli su do zgloba. Nije bio siguran šta traži, ali osim krvi ničega nije bilo.


*


            Škripa guma odzvanjala je ušima prolaznika, ali Banetove ,,blutut’’ slušalice izolovale su zvuk. Svojim BMW-om jurio je ulicom Kralja Petra I, a pljusak koji je zapljuskivao šoferašajbu nije ga primorao da uspori. Slušalicu je povezao na telefon i pričao sa Marinkom.
            ,,Pronašao sam šta je trebalo.’’
            ,,Brz si.’’
            ,,Hvala.’’, procijedi Marinko tiho, ,,Ali, ovo će koštati.’’
            Bane se nasmija.
            ,,Reci šta si pronašao.’’
            ,,Dvojica od ovih ljudi nisu nimalo zanimljivi, ni po čemu. O trećem nisam mogao pronaći ništa. Kao da nema mobilni telefon, a kartice takođe nije koristio. Pratio sam ga, a onda saznao da je uzeo postpaid račun. Ali ne na svoje ime, već na…’’
            ,,Dijana Preradović?’’
            ,,Upućen si.’’, reče Marinko iznenađeno, ,,Da, ona. Pokušao sam pronaći sa kojeg računa, ali…’’
            ,,Džaba.’’, prekide ga Bane, ,,Koristila je gotovinu. Još nešto?’’
            ,,Počeo sam ga pratiti. Momak se zove Jovan Stanković, 26 godina. Živi u iznajmljenom stanu, ali skoro je kupio novi. Odnosno, njegova majka je, vodi se na nju. Imam adresu.’’
            ,,Odlično. Nastavi.’’
            ,,Kupio je i automobil. Mercedes E 220, na svoje ime. Vjerovatno plaćen gotovinom. Nije baš inteligentan, takav automobil je skup za nekoga ko je nezaposlen.’’
            ,,Kada je dao otkaz?’’
            ,,Spisak radnika iz restorana kaže da je prošlog mjeseca otišao. Obračun nije još gotov za ovaj mjesec, ali imaš sliku.’’
            ,,Još nešto?’’
            ,,Stavio sam mu GPS u automobil. Pogledao sam i Dijanino kretanje. Često su se nalazili na istim mjestima.’’
            ,,Gdje?’’
            ,,Budžak, Obilićevo, Starčevica. Svuda.’’
            Kazaljka brzinomjera dosezala je treći podiok. Bane je projurio pored Nešković pumpe u Lazarevu i oštro skrenuo u desno, a prizor vrana koje mu prelijeću preko šoferšajbe podsjeti ga na blizinu smrti.
            ,,Dakle imamo njegov postpaid broj kupljen na Dijanino ime, zajedničke lokacije i poveću sumu novca u njegovom posjedu?’’
            ,,Tako je.’’
            ,,Pošalji mi njegov broj telefona, registraciju automobila i adrese.’’, reče Bane zapovijednim tonom, ,, Telefon i kartica koje sam ti dao pripadaju Dijani. Uništi ih.’’



            Parkirao je automobile na prilazu Davidove kuće. Pljusak je pojačavao, te je Bane otrčao stepenicama. Niko nije odgovarao na zvono. Pokušao ga je nazvati, ali dobio je govornu poštu. Vrzmajući se po dvorištu i psujući kišu, došao je do garažnih vrata. Dotakavši masnu kvaku, obreo se unutra. Slabašno svjetlo dopiralo je sa druge strane prostorije, a pljusak je utišavao druge zvuke.
            ,,Uđi. Nestalo je struje, ali imam agregat.’’
            Začuvši Davidov glas, Bane oprezno uđe unutra. Odjednom, neonska lampa na plafonu zasija. Podrum u kojem su se nalazili smrdio je na benzin. Desno od ulaza bio je pohabani sto, prenamijenjen za majstorske radnje, dok je na drugoj strani polica sa drangulijama prijetila da će se urušiti. Pored neonske lampe, gotovo potrošene svijeće stajale su upaljene. Baneta je najviše iznenadio prizor na drugom kraju sobe: Dijanina slika na zidu, a svuda oko nje zakucani noževi za bacanje.
            ,,Tražio sam te u kući i zvao na mobilni.’’
            ,,Htio sam se malo osamiti.’’, izusti David nezainteresovano
            Bane sjede na stolicu pored improvizovanog stola i prstom pokaza na Dijaninu sliku.
            ,,Vježbam gađanje, opuštam se.’’
            ,,Policija te nije više posjećivala?’’
            ,,Zvali su me jednom. Rekli su da rade na slučaju, ali da ni traga ni glasa od Dijane. Obećali su da će me obavještavati.’’
            ,,Privremeno stanje.’’, uzvrati Bane sigurno, ,,Ako budu iole temeljni vidjeće da je više nigdje nema. Tada će početi sa pitanjima.’’
            ,,Pitanja.’’, naceri se David, ,,U posljednje vrijeme se mnogo toga pitam.’’
            Bane ga je posmatrao kako vadi noževe iz slike. Jeza mu prođe tijelom, a grašsci znoja napuniše kragnu.
            ,,Na primjer, pitam se kako se svi čude kada se bogata žena uda za siromašnog muškarca, a niko ne trepne kada bogataš oženi siromašnu ženu.’’
            ,,Mnogo filozofije za jednog restoratera.’’, šeretski dobaci Bane
            ,,Tragedija nas baci u razmišljanje.’’
            ,,Misliš na Dijanu ili?’’
            ,,To se moralo desiti.’’, brecnu se David, ,,Nisam mogao podnijeti da me vara. Još manje mogu podnijeti to što me opelješila. Krv mi proključa kada se sjetim da sada neko drugi troši moje pare.’’
            ,,Jesi li siguran da je u tome problem? Možda da malo staneš na loptu i razmisliš?’’
            David frknu. Okrenuo se od Baneta i zavitlao nož ka zidu. Oštrica pogodi Dijanino desno oko. Bane instiktivno stegnu šake, ali ostade miran.
            ,,Znam da nije. Bijesan sam jer sam bio slijep. Oduvijek sam znao da se Dijana udaje za mene zbog para. Mrzim sebe zbog toga. Mrzim se jer nisam neko ko je mogao privući bez novca. Mrzim nju jer je bila takva. I mrzim njega, ko god da je, jer je imao ono što ja nisam. Ne mogu izliječiti mržnju drugačije nego da se i njemu osvetim.’’
            ,,U psihologiji se to naziva objekt mržnje.’’, odgovori Bane i ustade, ,,I nema nikakve veze sa osvetom, već sa našim nedostacima.’’
            ,,Ti si pametan, prijatelju.’’, uzvrati David cinično, ,,Ti i tvoje debele knjige.’’



            Bane pređe preko ove opaske. Duboko je uzdahnuo i započeo:
            ,,Mislim da sam našao Dijaninog ljubavnika.’’
            David ga pogleda i šeretski se naceri. U ruci je držao još jedan nož.
            ,,Pa izgleda da je danas moj dan. Ko je gad?’’
            ,,Nisam siguran da li je to on. Moram provjeriti.’’
            ,,Reci mi ime i nemaš brige. Hoću da pati. Želim da mu polako nanosim bol, isti ovakav kakav ja proživljavam.’’
            Od Davidovog zadaha, Banetov želudac se zgrči. Odmakao se od prijatelja i pogledao napolje. Kiša je padala sve jače.
            ,,Ako hoćeš da uradiš to što hoćeš, moraćeš sačekati da provjerim da li je to stvarno on. Nema više impulsivog reagovanja.’’
            ,,Ne bojim se više ničega!’’, dreknu David, a oštrica noža bljesnu mu u ruci
            ,,Ali ja neću probleme. Kada saznam šta treba, dobićeš informacije.’’
            ,,Hvala ti, prijatelju. Znao sam da ćeš brzo pronaći njenog ljubavnika.’’


            Od posljednjih riječi, Banetu zaigra oko. Sačekao je nekoliko sekundi dok se David vratio gađanju slike, a onda izašao. Osjetio je olakšanje što mu nije ispričao o svinjskoj glavi i misterioznom fraku.


Nastaviće se ....