Razgovarali smo sa vlasnikom i urednikom poslovnog portala Capital.ba, Sinišom Vukelićem. Iza ovog medija je nebrojeno mnogo otkrivenih privrednih afera u Banjaluci, Republici Srpskoj i Bosni i Hercegovini. Pa ipak, vlast i pravosuđe ne rade gotovo ništa na procesuiranju i privođenju zakonu odgovornih, kada je u pitanju privredni kriminal. Kako je raditi u takvom okruženju, zašto je smiješno govoriti o Republici Srpskoj kao "boljem" bh. entitetu i koliko istina može biti opasna po život, saznajte u intervjuu za BUKU.
Gospodine Vukeliću, u intervjuu koji ste dali za Buku prije godinu dana, rekli ste, parafraziraću vas, da se naši političari bahate i da se ponašaju kao pijani milijarderi. Kakva je situacija danas?
Oni su ostali pijani, mi mamurni, ništa se promijenilo nije, a pare su potrošene. Dakle, novaca više nema i sada ti pijani milijarderi okrivljuju nekog drugog za sve te troškove. Samtraju da je kriva kafana, da ih konobar nije dobro služio, htjeli bi i dalje da piju na teku, ali ne znaju kada će imati novca da plate sve te račune. Znači, potrošili su ono što smo naslijedili od naših očeva u privatizaciji telekoma i drugim rasprodajama i sad svi zajedno krckamo ono što je ostalo našoj djeci.
Ovdje se postavlja fundamentalno pitanje odgovornosti. Vaš portal Capital godinama uporno radi, otkriva nove slučajeve privrednog kriminala, raskrinkava velike «igrače» i njihove nelegalne igre, od bankarskog sektora do privrede...Međutim, imam osjećaj da se u realnosti ništa ne dešava. Ispravite me ako griješim.
Očigledno da političari shvataju kako je to nebitno i nikome ne polažu račune. Kad se objavi tako neka vijest, to samo zabrine ponekog običnog građanina, a političari samo okrenu glavu na drugu stranu. U najboljem slučaju, brane se floskulama, kako je to politička namiještaljka, da to njima radi opozicija i politički neistomišljenici. Iako su sve to argumentovani, papirima potkrijepljeni dokazi, gdje vi stvarno vidite nedomaćinsko upravljanje, najblaže rečeno, gdje vidite lične i stranačke interese, oni se brane nekakvim nebulozama.
Capital je prvi pokrenuo i otvorio pitanje vlasništva zemlje u centru grada, za koju ste i onda tvrdili da je vlasništvo “Autoprevoza», a ne Grada Banjaluke. I Ustavni sud je to potvrdio. Ali, niko ni prstom da mrdne u Gradu. Umjesto toga ste optuživani za nekakvu izdaju.
Kad smo objavili da «Autoprevoz» namjerava prodati Muzej, odbrana Grada i Muzeja se svela na to da okače na zgradu transparent «Muzej nije na prodaju». I u pravu su. Muzej, kao institucija, nije na prodaju, ali zgrada jeste. I to je neosporno i to sada vidimo. Svima njima se to neozbiljno i bahato ponašanje, to odbijanje da se ozbiljni ljudi uključe u čitav ovaj slučaj, obilo o glavu. Sam gradonačelnik je rekao da Pravobranilištvo radi u talu «sa nekim lisicama». I nije to jedina afera. Gdje je afera «Picin park», nelegalno zemljište Mile Radišića, zemljište oko Poljoprivredne škole, prostor oko firme Lakting, koja je prodala to zemljište Miškoviću za izgradnju šoping mola...Ima toga.
Baš ima na izvoz tih afera u Banjaluci?!
Upravo tako. Očigledno se ovdje privatizacija svela na dvije stvari. Atraktivno gradsko građevinsko zemljište i lokali u Gospodskoj ulici. Ništa drugo.
Moram vas pitati, upravo iz razloga što se sve ove afere vrte oko ogromnog novca, jeste li imali problema u svom radu? Konkretno, da li je bilo prijetnji, ucjena ili nečeg sličnog?
Da, za ovih deset godina postojanja Capitala, bilo je svega. A, i prije toga dok sam radio u drugim medijima bilo je i otvorenih prijetnji smrću, bilo je i «prijateljskih savjeta», pokušaja podmićivanja, bilo je čak i pokušaja kupovine portala, koje smo odbili...Jednostavno, mislimo da je to posao kojim se moramo baviti i to je dio novinarskog posla i svi moraju biti spremni na to.
Baš to hoću da vas pitam, kako vi vidite dalji rad, uslovno rečeno, nezavisnih i slobodnih medija, u situaciji gdje sam gradonačelnik Igor Radojičić, kao pripadnik vladajuće i najjače političke partije, kaže da ima «lisica» u gradskim strukturama. Nije li to u namanju ruku licemjerno? Ima li to sve smisla?
Pazite, neće se rad novog gradonačelnika shvatiti kao licemjerje, ukoliko tu bude rezultata. Dakle, konkretnih rezultata u borbi sa tim «lisicama». Znači, on mora povući konkretne poteze, a ne da se sve završi na nekakvim pismima i potezima koji su sami sebi svrha i nemaju nikakav krajnji rezultat.
Vi ste, pored Banjalučkih tema, otvorili pitanje fabrike glinice «Birač», bavili ste se zaista mnogobrojnim aferama na nivou države. I opet, i na entitetskom i na državnom nivou, vidimo tu spregu tajkuna i politika, koje sve to jako brzo i dobro upijaju i amortizuju.
Stiče se utisak ovdje da niti jedna politička opcija nema iskrenu želju ili volju da se izbori sa kriminalom. Kada spominjete «Birač», pa, nije to afera iz 2006. godine. Litvanci su tu bili i za vrijeme vladavine SDS-a i PDP-a. Svjetlana Cenić je jedina otvoreno kao Ministar finansija održala press konferenciju i nakon toga ostala bez te pozicije, kao i čitava Vlada, kada se usprotivila litvanskom upravljanu fabrikom. Niko je tada nije podržao od sadašnje kompletne opozicije, koja danas zdušno kritikuje ovakav odnos vlasti prema «Biraču». Dakle, svi oni su tako čvrsto povezani da čine jedno nerazmrsivo kriminalno klupko. Ovo je mala zemlja, a ljudi koji su skloni kriminalu i prevarama vrlo brzo se približe onima koji donose odluke, bez obzira iz koje političke stranke dolaze, i svi jedni druge imaju u šaci.
Sve vrijeme pričamo o ekonomiji. Koliko je naš narod ekonomski (ne)pismen? Zapravo, koliko naše ljude interesuje ekonomija, koja je svugdje u svijetu najvažnija društvena djelatnost?
Pa, ovdje se ekonmija doživljava kao nešto imaginarno. Ovdje, kada vas bombarduju svakodnevno izmišljenim aferama, kada vam skreću pažnju na nebitne stvari, onda ljudi počinju da vjeruju kako ekonomija sama od sebe živi mimo njih. Ljudi su ovdje decenijama vjerovali kako je država ta koja će im omogućiti nekakav bolji život i posao i fakultet. Ljudi stalno izbjegavaju odgovornost. Misle kako će, eto, neko umjesto njih na vrhu vlasti o njima voditi računa. Ali pazite, ekonomija nije briga samo ekonomista. Neko, ko je pametniji od mene, jednom davno je rekao da je ekonomija previše ozbiljna stvar da bi se prepustila samo ekonomistima. Dakle, svako od nas treba da se brine o tome, šta donosi nova radna mjesta, šta donosi plate, šta puni budžet. Taj novac kojim Vlada nešto finansira, otvara, pa to nije novac koji je dobijen, tako što je neko od članova Vlade prodao naslijeđe koje je dobio, pa investirao u nešto. I kolege novinari UVIJEK trebaju reći kako je Vlada odlučila investirati npr. dva miliona maraka NAŠIH PARA u nešto, a ne Predsjednik Republike Srpske je DAO neke pare.
Upravo to sam vas mislio pitati. Koliko su naši ljudi svjesni dubokog nepoznavanja sebe i svojih prava, na kraju krajeva i tokova svoga novca, kada npr. svoj autoput zovu «Dodikov autoput»?
To je dobar primjer koliko ljudi personifikuju i vežu bilo koji objekat ili investiciju za određenu ličnost. Oni smatraju da, ukoliko njega ili nje ne bi bilo na tom mjesto, da to ništa ne bi bilo realizovano. A, to uopšte nije tačno! Sam autoput o kome govorite pokazuje koliko je to sjajna stvar, ali nije bilo vrijeme toj investiciji. To vam je kao da sad kupujete nov automobil, a kuća vam prokišnjava, nemate vode, niti grijanja u njoj. Naravno, automobil je dobar, ali nije pravo vrijeme da ga kupite.
A, kako onda percipirate ponašanje političara? Nisu li oni ekonomske kabadahije? Nije li njihov koncept-Dobićemo neki kredit od MMF-a, prodaćemo trezorske zapise...dakle, nije li i to potpuna ekonomska nepismenost?
Kod nas se sve odluke donose ad hoc. Nema tu nekakvog plana, niti strategije koje bi se pridržavali. Ne postoji strategija u iskorištavanju prirodnih bogatstava, ne postoji strategija gdje ekonomski vidimo, npr. Republiku Srpsku u narednih 10-20 godina, što je za ozbiljne zemlje kratkoročni period. Mi ne znamo koje su naše osnovne privredne grane. Stalno slušamo floskule, te poljoprivreda, te energetika. Pazite, ako su to dvije grane na kojima će se bazirati razvoj Republike Srpske, treba samo pogledati kako smo to radili zadnjih 10 godina. U poljoprivredu svake godina ulažemo od 60 do 80 miliona maraka, imamo nezadovoljne poljoprivrednike, imamo male posjede, imamo Farmalend koji je progutao više od 100 miliona maraka, za koji niko ne odgovara, imamo uništene farme...Da nema Turske u koju izvozimo juneće meso, sad bi to bio još veći kolaps...Sa druge strane, energetika-Komsar, kao najveće investiranje u RS, ništa još nije donijelo. Niko ne spominje velike investicije...Samo su realizovane mini hidrocentrale, koje imaju koristi, zato što plaćamo troškove uz telefonske račune...Ponavljam, ako su to naše grane razvoja, onda nam zaista loše ide.
Sad ste pričali o kratkoročnim planovima od 5 do 10 godina. Gdje vi vidite RS, kroz ekonomsku prizmu, za desetak godina?
Ako se ovako nastavi, a u političkom smislu se ništa neće promijeniti, to su samo prazne priče, dakle, ako se ovako nastavi, ja Republiku Srpsku vidim još siromašniju, još više okovanu kriminalom, sa mnogo manje stanovnika, jer ljudi odlaze odavde, sa još lošijim obrazovanjem, sa većim redovima u bolnicama, sa većom stopom smrtnosti ljudi koji ekstremno loše žive, sa većim brojem potrošenih lijekova za smirenje i depresiju u apotekama, sa pravosuđem koje je okovano tajkunskim spregama, sa politički postavljenim sudijama, uništenim obrazovanjem...I to je sigurno naš pravac. Ukoliko se nešto ne promijeni u smislu da se ozbiljno počne raditi na realizaciji Reformske agende, koja je dala za sada neke rezultate.
Možete li malo pojasniti to vaše stajalište u vezi sa Reformskom agendom?
Pa, vidimo da Vlada RS donosi neke odluke i da ima neke rezultate, koje predstavlja kao svoje, a to su zapravo sve uslovi iz Reformske agende. I to je jako dobro i u tome je RS zbog jednostavnijeg mehanizma vlasti i donošenja odluka, brža od Federacije, ali to je uzaludno i nije pravo mjerilo. Pogledajte, u Federaciji završava oko 80% stranih investicija, a u RS-u tek oko 20%, što je potpuno nerealno u odnosu na broj stanovnika i veličinu teritorije.
Šta nam to govori?
To pokazuje da, bez obzira što imate povoljniji i poreski sistem, i upravu, i geografski položaj, političke izjave, postupci i djelovanje tjeraju investitore. Jedan primjer samo, konkretne posljedice upravo ovakve klime koja je trenutno stvorena u Republici Srpskoj: Jedan njemački investiror, koji je bio spreman da otvori 20 miliona evra vrijedne pogone, odustao je kad su se političke tenzije zaoštrile u RS-u. A, to je gubitak više od 150 radnih mjesta. I sa tim je upoznata premijerka Republike Srpske i to je samo jedan primjer, kako loša politička klima tjera investitore. Možete vi njih osloboditi i poreza i dadžbina i dati im besplatno zemljište, ali ukoliko je nestabilna politička situacija, oni neće doći.
Nismo li mi «bolji dio BIH»?
(smijeh) Ako smo mi bolji dio BiH, premijerka bi trebala da izađe pred javnost i objasni, kako to da od deset najvećih izvoznika iz RS-a, dolaze samo dva? A, to su Alumina i Optima grupa i oni su na petom i desetom mjestu. Kako od deset najvećih uvoznika u BiH, samo je jedan iz RS-a? Kako je moguće da od 10 najbogatijih ljudi u BIH imamo samo jednog ili dvojicu iz RS-a? Neka objasni kako smo mi stvorili jedan tako “dobar" ekonomski ambijent, u koje je «milina» živjeti?
Za kraj još jedno pitanje. Namjerno vas nisam pitao ništa o sankcijama Miloradu Dodiku, niti sam želio da ispolitizujem ovaj razgovor. Kažite mi gdje vi vidite sebe i svoj portal za 5 do 10 godina? Koliko čitav vaš posao ima smisla u svom ovom našem besmislu?
U ovoj zemlj nema smisla, ako dobro i profesionalno radite svoj posao, biti ni sudija, ni ljekar, ni profesor, ni moler, ni novinar na kraju krajeva...Vjerujem da sami sebi svi postavljamo to pitanje, a sebe vidim na istom mjestu, na istoj poziciji. Ista meta, isto odstojanje. Znači, pokušati ostati nezavistan. A, Capital ne zavisi od bilo kojih centara moći i bez obzira što neki smatraju da mi idemo u korist opozicije, to jednostavno nije tačno. Mi ćemo nastaviti svojim putem, vlast i opozicija idu svojim. Naše je pisati, ukazivati i otkrivati neke stvari. Da li javnost može biti zadovoljna zato što nema reakcije i sankcija? Naravno da ne! Ali, to nije odgvornost novinara. Ne mogu novinari da idu još i da hapse ljude po ulici i da ih trpaju u privatne zatvore. Svi moramo raditi zajedno. I sudstvo i tužilaštvo i policija i mediji, ako želimo pokrenuti kola iz ovoga gliba gdje su zaglavljena.
Razgovarao: Dragan Bursać
