Prije nekog vremena, Igor Radojičić je rekao
kako ima sjajnu ideju, kojom će jednom za svagda riješiti problem grijanja u
Banjaluci. Grad na Vrbasu decenijama muku muči sa gradskom Toplanom, koja
koristi mazut kao gorivo.
Svako normalno čeljade ponadalo se da je
novi domaćin odlučio uvesti grad u 21. vijek. Neko, ko se pomalo razumije u
iskoristivost energetskih izvora, iskreno je pomislio kako će Banjaluku grijati
podzemne termalne vode, ili ložionice otpada, ili kombinacija ovog dvoga.
Dobrodošli
u 17. vijek
Hehe, šereti, dabome da nema ništa od toga!
Radojičić je svojim sugrađanima ponudio grijanje na sječku, kako se to
popularno veli ovih dana. Što će reći – grijanje na drva. Što će opet reći da
Banjaluka, sve sa svojim stanovništvom, nezustavljivo srlja u 17. vijek.
Ima li ikakvog opravdanja, objašnjenja i
ekspertize u ovom spaljivanju drveta? Dabome da ima, i to je Radojičić u nekoj
vrsti šmekerskog pisma u pokušaju, koje je objavio «Glas Srpske», pojasnio svim
nevjernim Tomama, stranim plaćenicima, domaćim izdajnicima i nekakvom mitskom naftnom
lobiju, koji je po njegovim riječima «spreman na sve». Na šta je spreman naftni
lobi, obzirom da ne znamo niti šta hoće, niti da li uopšte postoji, strpićemo
se još. Nego, treba se okrenuti razvojnom projektu – Smederevac 2017. ili, kako
posjeći šume.
Gradonačelnik Banjaluke u famoznom pismu veli
kako je drvo najisplativiji energent, koji trenutno nema alternativu. Ovdje je
dobro citirati Radojičića, e da bi se vidjele razmjere gluposti ili njega ili
njegovog tima, ili ljudu koji su, kobiva, vršili dugoročne projekcije:
– Ima li dovoljno drvne sječke? Ima. U svim studijama dokazano je da samo
u zapadnom dijelu Republike Srpske ima dovoljno drveta i drvenog otpada. Za
sezonu je potrebno od 80.000 do 100.000 metara kubnih. Po podacima “Šuma RS”,
na zapadnom području ima do 700.000 metara kubnih koji se mogu sakupiti
najvećim dijelom iz šuma kojima gazduje javno preduzeće, ali i preko 140.000 iz
neiskorišćenog drvnog otpada od privatnih lica, proizvođača ili vlasnika.
Ovo kaže Gradonačelnik Banjaluke.
Ko je svršio četiri
razreda osnovne škole može izračunati kako će drveta biti dovoljno za narednih 8 do 10
godina, u najboljem slučaju. Zlobnici bi rekli – Taman da se odrade dva mandata i
ćao đaci. Ali, realni ljudi bi se zapitali – Čekaj, majku mu, pa za 10 godina će
biti uništen drvni fond Visoke Krajine, biće napravljena najveća ekonomska i
ekološka katastrofa ikada na ovim prostorima, ostaćemo bez šume, koja je uz
vodu, objektivno, naše najveće bogatstvo i šta onda??? Kade se malo primiri i
dođe sebi, opet će se taj realista upitati – Koja je brzina pošumljavanja i
regenaracije šumskog fonda? I dobiće samo jedan odgovor – Ne postoji nikakav program pošumljavanja!
Ko je ikada odmakao zapadno i jugozapadno od
Banjaluke na teritoriji Republike Srpske, primijetio je «golu sječu»,
sistematsko i (polu)legalno uništavanje šumskih ekosistema. Manjača, odavno
bez šume. Obronci Grmeča, posječeni. Klekovača, Šiša, Lunjevača, Srnetica..,
sve se to mučki siječe bez bilo kakvog pošumljavanja. Kamioni i kamioni trupaca
odlaze u nepoznato. A, to nepoznato su ili lokalne pilane ili inostranstvo.
Tako nam se, po onoj staroj, izvoze jeftini balvani i daske, a uvozi preskup
namještaj.
Može li gore od toga? Dabome da može!
Jer na svu ovu muku, pristiže ova briljantna
ideja prvog čovjeka Banjaluke, koji bi pluća Krajine na izdisaju dokusurio
svojom toplanom na drva. Na stranu, velim, što bi to bila ekološka katasrtofa
epskih razmjera, nego bi i ono nešto novaca od prodaje građe otišlo u vjetar.
Ima li Igor neko drugo objašnjenje za ovaj
zločin u najavi? Ima. On kaže kako su toplane u Srbiji dobile preporuku da
pređu na drvni energent?! Znači li to da će i Banjaluka preći na grijanje na
plutonijum ukoliko to učine toplane u Srbiji? Ovo pojašnjenje pada u vodu svih
malograđanskih infantilija u kojima se grad na Vrbasu kupa, dok čeznutljivo
gleda na onu stranu Drine.
Znatno
niže cijene za iste pare
Ali u čitavoj ovoj priči u vezi sa
uništavanjem prirode i vremeplovom za srednji vijek ima još jedna stavka. Radi
se o novčaniku građana, koji će morati platiti čitavu ovu igranku.
Igor Radojičić na početku svog pisma veli,
pazite sad: «Jedino rješenje je gradnja
novog postrojenja na drvnu sječku, potpuna zamjena skupog, uvoznog mazuta
jedinim domaćim energentom, znatno niže cijene.»
Obradovaće se svaki domaći gologuzan, pa će se
ponadati da mu u čitavom ovom zlu sa sječom šuma i grijanjem na ogrijev neće
baš posve izgorjeti ionako anoreksičan buđelar. Jer Radojičić kaže «znatno niže
cijene».
Neće klinac!
Na kraju svog pisma, kao da ništa napisao
nije, gradonačelnik nonšalantno zaključuje: «Prije
svega, građanima, jer treba da dobiju pouzdano, 24-časovno grijanje u sezoni,
po istoj cijeni.»
E, ovo su sad pare, ovo su ozbiljne stvari i
nije, brate mili, posao građana da se interesuju, kako to da će “isto plaćati grijanje
znatno niže cijene? Šta ima stanovništvo da razbija glavu oko toga? Ima
gradonačelnik, imaju mu savjetnici, imaju nekakve konsultantske firme, biće na
koncu i privatna Toplana, pa će oni da vide ko, kako, kada i gdje će se grijati
«isto po znatno nižim cijenama».
Sarkazam na stranu, ali i ovdje je svakom
osnovnoškolcu jasno da će nekome (a, taj neko nije narod) ići u džep ekstra
dobit čitavih 8 godina koliko toplana na drvo bude rentabilna. Ili to, ili
Igorovo pismo nema nikakve logike niti veze sa razumom, da se blago izrazim.
Volim
miris rodnog sela
Kako god, sve su prilike da će Banjalučani,
koliko u narednoj godini, moći tokom zimski mjeseci osjetiti miomiris svojih rodnih
sela. Banjaluka će biti jedan veliki šporet «Smederevac», iz koga će kuljati dim
identičan onome na kućama predaka. Planine će i konačno biti brazilski
depilirane, bujične vode će umiti ono malo humusa i plodnog tla i eto nama
veselja, krša i kamena.
Na stranu to što niti jedan srednjeevropski
ili, gluho bilo, zapadnoevropski grad veličine Banjaluke ne koristi drvo kao
ogrijev, niti bilo kome pada na pamet da posegne za ovim srednjevjekovnim
metodama grijanja, na stranu zdrav razum, na stranu ekologija, na stranu
rentabilnost, na stranu sve, naš progres u srednjevjekovlje, rodna sela i
ostale zveke, niko neće zaustaviti.
Možda će potomci naši (ukoliko prežive i
ostanu u ovim vukojebinama) pričati priču o stoljetnim šumama, koje su nestale
u desetak godina. I možda će se djeci njihovoj sve to činiti kao bajka.
A, možda još nije kasno i možda ovo ludilo
ipak možemo zaustaviti! I zato, ne loži me, Igore!