U ovom izdanju naše filmske kritike predstavljamo najnovije ostvarenje popularnog beogradskog glumca Aleksandra Vučića koji se u domovini proslavio serijalom „Konferencija za novinare 1, 2, 3, 4, 5... ∞“ kao i nedavnim uratkom „Šta će dva pilota u avionu?“ koji se kako prema publici tako i prema mišljenju kritičara pokazao kao potpun promašaj. Publika sa ovu strane Drine Vučića je upoznala u mediokritetskim ulogama iz devedesetih, a najviše po sporednoj ulozi „Lik sa kalašnjikovom 2“ u filmu „Voždov pogled s Trebevića“. U međuvremenu je njegova karijera napredovala pa smo ga imali priliku vidjeti i u zapaženijim rolama poput onih u „Nosač gajbice u letnjem periodu“ i „Ministru informisanja ne sme ko da piše“.
Film „Biblioteka“, u Hrvatskoj i nekim dijelovima BiH distribuiran kao „Knjižnica“, je kratkometražni film iz franšize „Predsednički izbori 2017“ u kojoj Vučić glumi superheroja kojeg karakterišu supermoći kao što su pouzdanost, kredibilitet, dosljednost i dostojanstvo, što su – koliko se da uočiti – uloge u kojima se ovaj glumac i ne snalazi baš najbolje. Mnogi fanovi su nakon serijala „Konferencija za novinare“ koji već pokazuje znakove zamora materijala očekivali od Vučića da se okuša u nekim ozbiljnijim vodama, ali je on odlučio da odbije scenarije za trilere „Ko je rušio u Savamali?“ i „Tajna smrti pevačice“ i ipak zaigra na sigurnu kartu predvidljivosti i lake zabave za mase.
Radnja „Biblioteke“ se vrti oko čovjeka koji nakon mnogo godina životnih iskušenja i uspjeha dolazi u školu u koju je išao kao dječak da vrati knjigu koju je posudio prije 35 godina. Radnja je dosta linearna i začuđuje odsustvo sporednih likova koji bi pokušali makar malo da ometu „payback time“ moment pokušavajući da, recimo, obore policu s knjigama na glavnog lika, da mu podmetnu nogu ili razbiju naočare kamenom kako bi publika očekivala. Ovako, film stavlja akcent na unutrašnju dramu glavnog junaka i na prirodu njegovog istorijata odnosa sa bibliotekarkom čiji je potencijal negativca ostao nedorečen uprkos postojanju motiva osvete zbog kresanja plata u prosvjeti.
Ono što zabrinjava je veliki broj materijalnih grešaka i gafova za ovakvo kratko ostvarenje. Najprije, scenografiju kvari LCD displej bibliotekarkinog kompjutera što je težak scenografski propust s obzirom da se zna da su LCD displeji u škole u Srbiji uvedeni tek 2022. godine. Dalje, glavni junak vraća knjigu J.J. Zmaja „Đulići“ koja se kao lektira obrađuje u osmom razredu osnovne škole. U filmu odrasli Alek ima 47 godina, što znači da je knjigu podigao kad je bio peti razred. Ovo je možda i namjerna nedosljednost kojom se želi istaći nivo naprednosti kod naprednjaka Aleka ali svejedno ostavlja publiku u sumnji.
Na kraju, uloga bibliotekarke Nade je diskutabilna i neuvjerljiva jer nakon više od 35 godina vjerovatnije je da bi mali Alek u biblioteci umjesto prijevremeno penzionisane Nade zatekao neku mladu i prpošnu stranačku aktivisticu naprednjaka. Angažman mlade botkinje filmu bi značajno dao na realističnosti i uvjerljivosti a njen seksepil muški dio publike sigurno ne bi ostavio ravnodušnim.
Sve u svemu, „Biblioteka“ je nepretenciozan film koji ni ne cilja na inteligentniju publiku ali mu se uprkos tome ne mogu oprostiti loša gluma i linearnost i predvidljivost fabule.
Ocjena: Kila i po svježeg ili kila i osamdeset deka juče ubranog paradajza.
Twitteras ridjobrki uradio za sajt karaker.ba
