Koliko je alarmantno stanje najbolje prikazuju podaci
dobijeni na temelju kontinuiranog istraživanja koje je Unija za održivi
povratak i integracije u BiH provela od polovine 2013. godine. Na taj način
zabilježeni su mnogobrojni odlasci bh. građana, a brojke ukazuju da je
približno 90.000 građana napustilo BiH do kraja 2016. godine, s tim da je samo
prošle godine iz naše zemlje otišlo 16.000 osoba.
“Ono što možemo napomenuti jeste da je legalan odlazak
sasvim opravdan, jer su ljudi organizirano otišli, znajući gdje će. Važno je
istaknuti da imamo ljude koji su se morali vratiti, deportirani su u BiH i oni
su nama danas veliki suradnici da bi prenijeli njihova iskustva, da odlazak u
te zemlje nije bio baš dobar potez. No, imamo i vrlo loš kriminalni potez gdje
su ljudi morali ilegalno plaćati te puteve”, rekla je Merhunisa Zukić,
predsjednica Unije za održivi povratak i integracije u BiH, navodeći dio
problema s kojima se građani BiH susreću zbog odlaska u druge zemlje, tražeći
bolju budućnost u inostranstvu.
Među opštinama u kojima je zabilježen najveći odlazak bh.
građana, prednjači Sanski Most, koji je napustilo 7.113 građana, odnosno 2.335
porodica koje su migrirale. Iz Zvornika je, prema podacima, otišlo 2.000
porodica, odnosno 6.000 osoba, Brčko je napustilo 4.223 građana, Bijeljinu
5.500 …
Ipak, malo je onih koji su svojim nečinjenjem najodgovoniji za
ovakvu situaciju, a koji su spremni da naprave radikalnije korake i barem pokušaju
stvoriti bolje uslove za ostanak ljudi na ovim prostorima.
Koliko su oni koji stvaraju politike na ovim prostorima
nezainteresovani najbolje govore potezi narodnih poslanika u Skupštini
Republike Srpske. Većina njih, posebno onih vladajućih, nikad nije ni
pokušavala ukazati na bilo kakav problem u vezi sa alarmantnim odlaskom ljudi u
inostranstvo, a neki od njih smatraju da je to prirodna pojava koja se ne može
zaustaviti, koliko god se Vlada trudila.
Jedna od njih je i narodna poslanica u Skupštini RS Dušica Savić, član
vladajućeg SNSD-a.
„Ja
bih prvo željela da kažem da ukoliko se oslanjamo na podatke koje daju
demografi i njihove stavove želim istaći da je BiH uvijek bila migraciona
zemlja, da se uvijek više ljudi iseljavalo nego useljavalo. To je jedan
momenat. Drugi momenat jeste da imamo pristutnu promjenu migracione politike EU
čime je olakšano useljavanje ljudi sa deficitarnim zanimanjima. tako da ,
ukoliko uzmemo ta dva faktora, trendove koji su prisutni u susjednim zemljama,
to nam daje jedan logičan odgovor zašto se BiH susreće sa ovim problemom.
Migracije se mogu posmatrati iz više aspekata. Radna migracija, porodična,
obrazovna i mislim da je ključno u ovom smislu, u smislu rješavanja ovog
problema, pored nekih mjera koja RS već preduzima…“
A koje su to mjere?
„Pa,
mislim na mogućnost odobravanja pogodnih kamatnih kredita, na subvencije na
kredite za mlade bračne parove…“
Ali toga nema, subvencije kasne
i nema novih konkursa.
“Ima
subvencija, nisu ukinute i sačekajte, molim vas, da završim. Mislim da je
ključno za rješavanje ovog problema usklađivanje upisnih politika sa tržištem
rada. To nije mjera koja bi riješila u
potpunosti problem, ali bi uticala na djelomično rješavanje. Istočni dio RS,
konkretno Zvornik, pa i Bijeljina je približno slična cifra broja ljudi koji su
otišli u inostranstvo. Ali mi ne smijemo izgubiti iz vida da mnogi ljudi odlaze
na školovanje u Srbiju, kao i zbog porodičnih veza.“
Nekako mi se čini da Vi ne smatrate
ove podatke alarmantnim.
Oni
jesu alarmantni, ali ukoliko bi se napravila analiza u zadnjih 10 godina ti
podaci će biti svake godine alarmantni.
Pa, zašto se onda ništa ne radi
i nije se ništa radilo u ovih 10 godina da se to zaustavi?
Država
treba da učini što je moguće, ali u skladu sa svojim nadležnostima. Ne može se
neko spriječiti da ode da se obrazuje u zapadnoevropske zemlje.
A da li ste Vi tokom svog
djelovanja nudili neka rješenja u NSRS, pored ovih postojećih?
Mislim,
kao pojedinac i kao poslanik da je pronatalitetna politika jako važna i da je
RS mnogo radila po tom pitanju i da će i dalje raditi. Ne mislim da je dosta
donijeti jednu mjeru, već treba više oblasti rješiti. I mislim da u tome
prednjači obrazovanje koje treba urediti i uskladiti sa tržištem rada“, rekla
je Savićeva, koja nam nije dala konkretan odgovor šta je ona kao narodna
poslanica uradila da bi uticala na stvaranje uslova za ostanak ljudi u RS.
Nešto
konkretnija u davanju prijedloga bila je Spomenka
Stevanović iz DNS, šefica Kluba poslanika ove stranke u NSRS.
Ipak,
ni ona nije mogla da se pohvali nekim postignutim rezultatima u rješavanju
ovog problema, zbog čega krivicu prebacuje na koalicione partnere, stranačke
kolege, ali i ovakvu politiku koja je pustila dugoko korijenje u BiH, zbog čega
je, kako kaže, nemoguće pokušati nešto uraditi.
“Pratim
to, i ovo dobija zabrinjavajuće razmjere unazad par godina. Politička
nestabilnost od rata naovamo je dosta to pridonijela jer mi imamo svake godine
3 do 4 političke krize, a tome je doprinijela i ekonomska situacija. Moje
mišljenje je da bi u narednom periodu trebali prvo raditi na političkoj
stabilnosti koja je preduslov za ekonomiju,. Drugo, što se tiče razvoja
ekonomije. ja sam to predlagala u NSRS i stojim pri tome da moramo donijeti
jednu sveobuhvatnu strategiju dna 10 godin i to da povežemo sve ove silne
strategije koje imamo. Da ih vežemo u jednu i da se baziramo da ove naše
prirodne resurse. Gdje nešto ne valja, a ima potencijala moramo mijenjati
rukovodstvo. hajmo probleme postaviti na stvarni nivo i početi rješavati.
Treće, moramo prestati robovati političkim opcijama. Svaka stranka mora početi
stavljati sposobnost i stručnost ispred podobnosti, dati šansu mladim ljudima.
I na kraju da se kroz buudžet promjene politike podsticaja zapošljavanju jer
ovo nije učinkoviti. Moramo se okrenuti mladim, ljudima i njima pomagati.
Lijepo ste Vi ovo rekli, ali
gdje Vi vidite tu krivca? U vlasti ste već 10 godina i ništa se nije
promijenilo.
Ja sam
iskreno opredijeljena za ovo o čemu pričam, ali u ovoj sadašnjoj političkoj
situaciji i konstalaciji snaga vrlo je teško promijeniti stanje.
Ali upravo najveće kritike na
način zapošljavanja su upućene DNS-u, a ako znamo da je zapošljavanje jedan od
glavnih motiva za odlazak ljudi…
Znam
sve. Svi smo mi uvučeni u to neko vrzino kolo i sve stranke moraju unutar sebe
raščistiti. Ali znate kao to ide. Partije zapošljavaju, a onda mladi kažu odoh
tamo kod onih, oni zapošljavaju. I opet kažem, znam da još dosta ljudi razmišlja
kao i ja, ali to nekako ne dolazi do izražaja,“ kazala je Stevanovićeva.
Jasan plan
za stvaranje uslova u kojima bi život u RS bio podnošljiviji nema ni poslanik Vanja Bajić (SNSD). On se
slaže sa konstatacijom da je odlazak ljudi iz zemlje veliki problem, ali se ipak
nije sjetio da na sjednicama Narodne skupštine traži raspravu o ovom pitanju. Da
će u budućnosti biti drugačije obećao je u razgovoru za BUKU.
„Naravno
da je to štetno za opštine iz kojih odlaze ljudi, pa i za RS. Teško je
odgovoriti kako riješiti taj problem. Ako posmatramo ovu prijedorsku regiju iz
koje ja dolazim, ključni problem su radna mjesta. Mi moramo da pomažemo mlade
ljude, da zapošljavamo mlađu ekipu. Ja sam na skupštini govorio da nije problem
podrška malim i srednjim preduzećima, ali problem je što nema velikih preduzeća
na koja bi se naslanjala mala. A sa druge strane, i ta omladina nije zainteresovana
i nema puno znanja,“ rekao je Bajić.
Prema
njegovim riječima, jedan od najvećih problema je politička nestabilnost i
razvoj privrede, kojeg nema.
„Istina
je da se ovdje politika bazira na kojekavim političkim tenzijama, a niko neće
da se upusti u rješavanje stvarnih problema, da se pokrene privreda. Vidimo da
su zakočili i krediti i vrlo je teško naći rješenje u ovom trenutku. Mi smo
imali u kratko vrijeme referendum, Dan republike, reviziju. Stalno neke krize. Ja
sam se našalio na Tviteru, pa rekao ljudima da imam nevjerovatan prijedlog za jednu krizu. Sad se
mora nešto izazvati da bi se skrenula pažnja na te nevažne stvari čemu i mediji
više posvećuju pažnju,“ navodi Bajić i tvrdi da nije toliki problem u načinu
zapošljavanja i odlasku stručnih i sposobnih u inostranstvo.
„Ja se
ne mogu pomiriti sa onom činjenicom da samo podobni rade, a ne sposobni, jer
ako ima tih sposobnih oni će se izboriti. Pitanje je da li je i koliko je nama
potrebno znanje da bi ovo funkcionisalo. Ja moram priznati da mi jesmo
razgovarali na Predsjedništvu SNSD-a o ovom problemu, da to predložimo kao
posebnu sjednicu, ali s obzirom na ove sad aktuelne teme bilo je potrebno prvo
riješiti tu aktuelnu situaciju i mislim da bi sad kad se sve smirilo bilo
normalno da se pokrene jedna posebna sjednica“, zaključio je Bajić.
Sličnog
mišljenja su i ostali poslanici iz redova vladajuće garniture, koji za sve ove
godine nisu ni jednom ozbiljnije zatražili da se utvrde i riješe gorući
problemi koji tjeraju građane RS u inostranstvo. Nisu ni pokušali, već su
vjerno ćutali i gledali kako im sugrađani odlaze jer ne mogu više da podnesu
način života koji su im upravo oni i slični nima nametnuli.
A da
li će se nešto promijeniti u budućnosti? Teško, jer upravo ovim ljudima koji
predstavljaju građane RS nije stalo. Jednostavno rečeno, zaboli ih!