<img height="1" width="1" style="display:none" src="https://www.facebook.com/tr?id=198245769678955&ev=PageView&noscript=1"/>

Dragan Bursać: Vjeronauko, dobro došla u srednje škole!

Doduše, ima tu neke perverzne logike. Jedina budućnost koju nudi religija jeste zagrobni život. Na ovom sreće nema. I zato, vjeronauko, dobro došla u srednjoškolske klupe. Ništa mi bolje, niti pametnije nemamo.

03. april 2017, 12:00

«Važno je vjeronauku što više približiti mladima. Institucije Srpske rade na tome da bude uvedena i u srednje škole», poručio je predsjednik Milorad Dodik nakon sastanka s vladikom banjalučkim Јefremom.

Teren je pripremljen i blagosloven, guramo do fakulteta

I ovo ne treba nikoga da čudi. Bosna i Hercegovina, zajedno sa Republikom Srpskom, odavno je klerikalni paradžemat u kome vjerski lideri zajedno sa političarima kreiraju atmosferu ksenofobije, straha i klasične vjersko-nacionalističke histerije. Najnovija inicijativa predsjednika Dodika i združenih snaga SPC je, zapravo, samo rezultat produženog djelovanja na desekularizaciji našeg društva. Ovdje treba podsjetiti da je još 2013. godine Katihetski odbor, koji je zadužen za izvođenje vjeronauke pri SPC, napravio program za predmet vjeronauka u prvom razredu srednjih škola. Dakle, sveštenstvo ne samo da ne sjedi skrštenih ruku, za razliku od domaćih pedagoga, koji su dozvolili da školski sistem u nas odavno bude prežvakana stvar, nego djeluje izrazito proaktivno.

I, zapravo, uopšte nije tajna da Pedagoški zavod RS-a već uveliko priprema teren za uvođenje vjeronauke u srednjoškolske klupe. Ovu informaciju možete dobiti od zastrašenih roditelja, koji sniženim tonom šapuću kako će im djecu mantije pratiti i nakon osnovnog školovanja. Inače, prvobitna namjera je da školarci imaju vjeronauku u prvom razredu, «a kasnije će se vidjeti da se to nastavi svojim redoslijedom», kako je rekao direktor Republičkog pedagoškog zavoda RS-a, Predrag Damjanović, te 2013. godine. Čitaj: Nastavljamo sve do fakulteta.

Znajući za sve ovo i znajući da će ionako segregirana djeca roditelja koji ne žele da im potomstvo bude sistemski indoktrinisano biti u rascjepu sa samim sobom i svijetom oko sebe još (najmanje) koju školsku godinu, jedino je čudnovato što se niko iz tzv. akademske zajednice ne oglašava po tom pitanju.

Akademska zajednica-šta je to?

Dobro, ovdje se treba uozbiljiti. Banjaluka NEMA akademsku zajednicu. Preciznije, nema aktivne intelektualce koji se mogu i smiju oglasiti svojim mišljenjem, stavom i znanjem u vezi sa bilo kojoj aktuelnom temom iz društveno-političkog spektra, a koja utiče na svakodnevni život «običnog» puka. U Banjaluci i RS-u, gotovo niko se nije oglasio u vezi sa Deklaracijom o jeziku, niko nije prozborio bilo šta na temu odlaska mladih ljudi bezglavo iz zemlje, niko nije napravio ozbiljan demografski plan sanacije štete koja nastaje kao posljedica bijele kuge...Pa, zašto očekivati od ljudi koji su odavno samo voštane figure, kancelarijski miševi i ostarjeli knjiški moljci da se očituju po pitanju vjeronauke u srednjim školama? Ta, ionako je crkva (pre)jaka i (pre)uticajna sa svim svojim pipcima, sa svim svoji  političkim vezama, sa svim svojim moćnicima, koji se odavno sprdaju sa univerzitetskim profesorima, e da bi neko od memljivih intelektualnih poslušnika digao glas.

Haos u glavama roditelja

I šta onda očekivati od roditelja, koji su razapeti između svog stava da dijete ne treba vjeronauku i neophodne dječije vršnjačke socijalizacije? Šta očekivati od tih ljudi, koji se kao u bunilu sa gromom varakaju na livadi društvenih uloga. To su oni, od svijeta i sistema iscrpljeni ljudi, koji svaki dan moraju objasniti svom djetetu da Bog ne postoji uprkos drugarima, nastavnicima i crkvi, dabome. To su oni  ljudi što su u nerazumnim veremenima sačuvali uncu zdrave pameti i znanja, koji žele to znanje prenijeti kroz sebe i (kakav-takav) obrazovni sitem na dijete. Šta im reći? Da se patnja produžava? Da se agonija od devet godina vjeronauke nastavlja?

Šta reći roditeljima čija djeca idu na vjeronauku, a kojima je već prako glave popovskog popovanja? Borite se?! Ali sa kim? Uz čiju podršku?

Sistem koji legalno i pod mus obavezuje i implementira vjerske dogme u glave namlađih u potpunosti je izbrisao kritičko i samostalno mišljenje. To najbolje možemo vidjeti na fakultetima. Većina studenata i intelektualno potentnih ljudi samljevena je vjerskim dogmama, neurednim životom i katasrofalno lošim materijalnim stanjem. Kao takvi, pretovreni su u hodajuće mediokritete kojima je cilj «uvaliti se», «naći radno mjesto» i tiho govoriti opšta mjesta, ne zamjerajući se bilo kome.

A, crkva proizvodi upravo takva klimoglava bića, odsutnog i nekritičkog duha, utopljena u more prosjeka.

Crkva ima novu tezgu

Sa druge strane, baš crkva, i to baš ovakvim pedagoškim ofanzivama, izravno djeluje na čitavo društvo. Samo sa jednim jedinim ciljem-materijalnim predatorstvom! Promislite samo, koliko je to novih dnevnica za vjeroučitelje i novaca koji se slijevaju u crkvu od  prodaje knjiga? Pa to je obim povećanja posla od čitavih 50%. I to samo na ove dvije stavke. Ako tome dodate da Srpska pravoslavna crkva, kao uostalom i druge vjerske organizacije ne plaća PDV, a da gubitaka nema, jer ne ulaže u školsku infrastrukturu, sve vam se zazeleni u glavi od maraka i eura.

I zato kao oštrica mača po zdravom razumu fijuču riječi vladike banjalučkog Jefrema, koji veli: «Omladina mora biti upoznata sa svojom vjerom i istorijom, da bi mogla na najbolji način da kreira budućnost».

Dobro došli u svjetliju, zagrobnu budućnost

Pa, omladina je jedino i upoznala u našem školskom sistemu vjeru i istoriju! Jer je tako najlakše, jer tu nema ulaganja i investicije u znanje, jer su nam kabineti biologije i hemije ostave i staretarnice, jer djeca izlaze iz škola nepismena, dok znaju naizust žitije svetaca, jer im je budućnost zagarantovana - Ovdje kao socijalnih slučajeva ili u inostranstvu kao servisera staračkih domova i redovnih opsluživača građevinskih skela diljem zapadne Evrope. Eto, to je budućnost naše djece, sve sa vjeronaukom!

A, svi mi? Pa, mi i dalje liječimo namlađe SMS-ovima, dok nam školarce iz Audija i Mercedesa obrazuju popovi i spremaju ih za «bolju budućnost».

Doduše, ima tu neke perverzne logike. Jedina budućnost koju nudi religija jeste zagrobni život. Na ovom sreće nema, a osim toga, i narodu je ostalo da se sa ovakvim vlastima, sa političarima prevrtljivcima poput Dodika, koji je od socijaldemokrate došao do supernacionaliste, ne bi li zadržao imetak, dakle, plebsu je ostalo samo da se Bogu moli.

I zato, vjeronauko, dobro došla u srednjoškolske klupe. Ništa mi bolje, niti pametnije nemamo.