Damir Nikšić: Mladi u Jajcu nisu buntovnici bez razloga, oni se hrvu sa osvjedočenim zlom
Foto: BUKA

KOLUMNA

Damir Nikšić: Mladi u Jajcu nisu buntovnici bez razloga, oni se hrvu sa osvjedočenim zlom

Piše: Damir Nikšić

Oni ne jurišaju na vjetrenjače, oni ne izmišljaju zamišljenog neprijatelja, oni su se uhvatili u koštac sa ozbiljnim neprijateljem, kako našeg društva - tako i generalno: čovječanstva. Oni se hrvu sa jednim osvjedočenim zlom, sa konceptima i idejama kojih se civilizovan Evropljanin i stanovnik svijeta ne samo srami, već gnuša i aktivno osuđuje

Nazove me novinarka jednog liberalnog medija da prokomentarišem procese i dešavanja u Jajcu. Radi se o pobuni srednjoškolaca protiv aparthejda u Federaciji BiH, pobuni napredne omladine protiv krajnje konzervativne desničarske politike koja je prethodno rezultirala podjeljenim i odovojenim, doslovno "etničkim", osnovnim školama, a koja kani da kreira iste takve srednje škole.

Dakle radi se o pobuni zdravog razuma mladih i nekorumpiranih umova protiv diskriminacije i segregacije koja je bazirana na etnonacionalističkom nastavnom planu i programu.

Ja sam ovih dana u par navrata boravio u Jajcu, održao svoj stand-up u Muzeju AVNOJ-a i razgovarao sa nekim nastavnicima i učenicima koji su me upoznali sa situacijom i svojim aktivizmom. Podržao sam javno njihovu borbu kroz nekoliko mojih uradaka o Jajcu koji su, izgleda, našli put i do nekih medija.  

Enivejse, nazva me ta novinarka u kišno i sumorno jutro i postavi mi dva-tri jednako pokisla i sumorna pitanja.

Don Kihotovska borba

Prvo pitanje je bilo da li je borba tih srednjoškolaca za univerzalni i internacionalni školski plan i program zapravo Don Kihotovska borba.

Tu sam je odmah prekinuo i nastojao odgovoriti tako što ću prvo ispraviti pogrešnu upotrebu ovog termina. Mislim da je potrebno i ovdje objasniti šta nije u redu sa ovim izrazom, tj. načinom na koji ga uglavnom koriste u "našoj savremenoj kulturi".

Naime, "Don Kihotovska borba" se često "u nas" brka sa "Sizifovim poslom". Prava  "Tantalova muka" je objasniti prostom svijetu razliku, ali evo, da prođem još jednom kroz nju:

Kao što rekoh novinarki, a i da ponovim ovdje, ta pobuna Jajačkih srednjoškolaca i taj njihov angažman, ta njihova želja da se škole ujedine, da svi pohađaju školu po istom, univerzalnom, internacionalnom, kosmopolitskom, liberalnom, progresivnom planu i programu može samo biti, u vrh glave, "Sizifov posao", "uzaludan posao" (jer Sizifu se kamen otkotrlja u podnožje taman kada dođe blizu vrha, pa mora sve ponovo što bi kod nas opet neko brzopleto, parcijalno i površno interpretirao kao: "ne da se usranom do potoka") ali nije nikako i nipošto - "Don Kihotovska borba".

Don Kihotovska borba uopšte ne znači uzaludnu borbu. Ja ne znam odakle to dolazi, ali to je, izgleda, neko pogrešno zaključio ili pogrešno naučio iz lektire nekada davno pa nastavio nesmotreno da se poštapa tom sintagmom kontaminirajući tako čitavu kulturu.

Don Kihotovska borba označava zabludu, pretjerano i posve pogrešno uvjerenje da se borimo protiv strašnog neprijatelja tamo gdje ga i onda kada ga - zapravo nema.

Don Kihotovska borba je u slobodnom prijevodu -  "bunt bez razloga", bespotrebno pompezno pretjerivanje jednog "nazor", "wannabe", borca koji po svaku cijenu želi biti heroj.

Zbog toga se Servantes smatra pretečom "Moderne", jer tretira taj fenomen, tu pojavu koja je postala karakteristična za "Moderna vremena": ta iracionalna žudnja za "Vorholovskih" petnaest minuta slave, medijske pažnje koju očajnički nastojimo zadobiti i osvojiti na najapsurdnije načine. A srednjoškolci u Jajcu su sve osim toga. Ne samo da im ambicija u svemu ovom nije bila takmičiti se sa vršnjacima od kojih neki čak zapostavljaju školovanje čineći sve da bi postali zvijezde raznih "realiti" ili talent šou-programa, već upravo obrnuto.

Ako imamo imalo soli u glavi i smisla za političku i društvenu stvarnost u kojoj živimo,  nikako ih ne možemo, ni u ludilu - ni u bunilu, doživjeti i predstavljati kao buntovnike bez razloga.

Oni ne jurišaju na vjetrenjače, oni ne izmišljaju zamišljenog neprijatelja, oni su se uhvatili u koštac sa ozbiljnim neprijateljem, kako našeg društva - tako i generalno:  čovječanstva. Oni se hrvu sa jednim osvjedočenim zlom, sa konceptima i idejama kojih se civilizovan Evropljanin i stanovnik svijeta ne samo srami, već gnuša i aktivno osuđuje. To su ideje koje su, između ostalog, izrodile kolonijalnu politiku, Aparthejd, Jim Crow zakone, a u Evropi Treći Rajh, Fašističku Italiju..., rezultirale su ropstvom, masovnim grobnicama, najsramnijim pojavama i momentima moderne istorije svijeta. Ovdje se, dakle, ne radi o bezazlenim vjetrenjačama koje nam se samo pričinjavaju kao užasni, monstruozni divovi, već o istinski monstruoznim konceptima i idejama koje promoviraju moćne političko-kriminalne organizacije, partijski karteli kojima ništa ne stoji na putu do šačica pobunjenih srednjoškolaca.

Adekvatnije bi bilo njihovu borbu  nazvati "borbom Davida protiv Golijata" jer to skoro u potpunosti odgovara omjeru snaga i karakteru odnosa, kao i ideološkom rasporedu uloga. David i Golijat jesu prava slika ove borbe. Pa zašto je onda tako ne nazovemo? Zašto je tako ne nazovu novinari? Čemu "Don Kihot"?

Zato što pored samog morala "borba Davida protiv Golijata" implicira i sam ishod. Svi znamo ko je pobijedio u tom duelu, a ko je dobio precizan argument među oči bez obzira na prvobitni omjer snaga, a novinari i mediji, valjda, uglavnom ne žele biti pristrasni (čitaj: ne žele da se zamjeraju).


Smisao borbe

Imam pomalo osjećaj da, štaviše, žele tu djecu "žive sahraniti", proglasiti unaprijed gubitnicima, ili uzaludnim buntovnicima bez razloga, i to me žalosti.

Jer naredno pitanje je glasilo otprilike: Da li ta njihova borba uopšte ima smisla, "s obzirom da su im izgledi za pobjedu mali"?

Ne mogu da vjerujem da u današnjem vremenu Trampa, Le Penove, terorizma, diktatura, ratova, civilnih žrtava, ljudi jasno ne vide i ne shvataju da upravo ta borba jedino i ima smisla, da sve drugo treba ostaviti: televizijske sapunice, talent i realiti emisije, utakmice, kladionice te zasukati rukave i raščistiti ove stvari inače vrlo brzo  više ništa neće imati smisla - pa ni novi džip u garaži. Naravno da ta borba ima smisla "čak i ako nema izgleda za pobjedu". Smisao borbe nije samo u pobjedi. Pobjeda, pehar, nagrada, nisu jedino što motiviše borca. Ima nas koji u borbu ulazimo iz uvjerenja: moralnih, ličnih, ljudskih... Zar to treba objašnjavati?!

Motiv je u osobi, a pobjeda je neizvjesna i tim veća što su izgledi za nju bili manji, zar ne? Možda su nekom mali izgledi za pobjedu upravo izazov, tj. motiv i pokretač koji ga privlači u borbu. Ima nas raznih, pa i takvih. Volimo male izglede. Nismo svi profesionalni borci, ziheraši, pa da se profesionalno borimo za pehar, za ček, za honorar, za nagradu. Ne živimo svi od borbe. Neki žive za borbu. Revolucionari nikada nisu bili plaćenici i obratno: plaćenici nikada nisu napravili nešto revolucionarno.

Revolucija obično dolazi iz uvjerenja, a ne po narudžbi. To bi vjerovatno danas znali i ja to ne bih morao objašnjavati da smo u međuvremenu zadržali određene knjige koje su gorepomenuti režimski arhitekti ovog monstruoznog društva izostavili iz školskog plana i programa.


Politika ili demokratija?

Prije nego pređem na treća i posljednje pitanje, moram primijetiti da se ovi srednjoškolci ponašaju identično kao što smo se mi ponašali u mjesecima prije zadnjeg rata. Upozoravali smo svoje roditelje na ludilo koje raste, a oni su nas umirivali govoreći nam da to nije tako strašno, kako političari valjda znaju šta rade. Čuvali su svoja radna mjesta i "mudro šutili" puštajući tako da se zlo razmaše do kritične tačke u kojoj ga više niko nije mogao zaustaviti.

Treće pitanje je bilo otprilike: da li će politika na kraju dati zadnju riječ?

Hoće!

Politika će uvijek dati zadnju riječ i pronaći rješenje jednako kao što je politika proizvela probleme. Niko drugi i ništa drugo do - politika! Čak i ako "narod" (u smislu: "demos")  sve pozlati - to će biti politički čin jer će se i u tom slučaju narod morati "spontano organizovati" i primijeniti određeni plan, program, zakone, "policy", tj. politiku.

To se zove demokratija.

Problem je u tome što ne postoji politička partija koja ima hrabar, širok, kosmopolitski, progresivni, humanistički, internacionalistički, ne radikalni - već revolucionarni i dalekovidi pogled, pravac i program, tj. jasnu i glasnu viziju ovih prostora i naroda; politička partija koju će građani dovesti na vlast da rašije sve ovo prekrojeno i skroji po mjeri širokogrudog i velikodušnog Bosanskog bića koje sebe stavlja u centar, ne samo Jugoslavije/regije, već i svijeta. Jer ovo sve do sada je sve bilo rezultat politike onog skučenog, uskogrudog, kratkovidog, malodušnog, š*pačkog provincijskog bića koje služi nekome tamo i spremno prodaje i izdaje svoju zemlju i svoje ljude na kašiku ili na mah, ako ćemo pravo.

Predložio sam javno sebe za nastavnika (iako sam univerzitetski profesor) i spreman sam predavati u budućoj internacionalnoj srednjoj školi u Jajcu za minimalac - iz uvjerenja, ali ne želim da to bude privatna srednja škola. Želim da to bude državna škola. Ne entitetska, ne kantonalna, već državna. Internacionalna, a finansirana od strane države.

Jer za takvu školu je prvo potrebna politika, tj. koalicija političkih partija koja će kreirati vlast, politiku, plan i budžet, Ministarstvo za kulturu i obrazovanje na nivou države, a s tim i budućnost u kojoj želimo živjeti, za koju se želimo boriti, u koju želimo vjerovati.

Sve drugo nije zaslužilo našu pomoć i intervenciju već samo i jedino propast i prijezir nakon propasti. Stoga: neka crkne ovakva Bosna i Hercegovina i neka se iz bunta te djece u Jajcu rodi nova, bolja, šira, vedrija, pametnija BiH - i ne samo BiH, već i regija!

Naravno da će politika imati zadnju riječ, ali kakva će ona biti i kako će glasiti zavisi ne samo od glasa koji ćemo dati, nego od demokratije na kojoj ćemo insistirati niko drugi do mi: ne stranci, ne naši roditelji, đedovi, ne naši prađedovi, ne naši stari u ime naših predaka, nekih davnih bitaka, već mi - mladi, budući i sadašnji roditelji - i to u ime naše djece, njihovog prosperiteta, njihove buduće širine i, što je najvažnije i najsvetije - njihove slobode. Mi se od danas, svi zajedno, moramo zajedno sa tom djecom u Jajcu početi boriti za slobodnu teritoriju u mrakom i mržnjom okovanoj i okupiranoj regiji.

 

 

 

 

Damir Nikšić za BUKU

 

 

 

 

Komentari na tekst (5)
Objavljeno:
E moj Gordane , ta tvoja satira ne pali. Izgleda ironicno samo budalama kao sto si ti. Ja sam kao rodjeni Bosanac, osjecao I osjecam se kao Jugoslaven citav moj zivot, I bio takodje uvijek politicki svjestan da samo drzava jednakopravnih gradjana je normalno politicko uredjenje, da ta nacionalna I religijsak oprijedeljenja samo sluze politicarima da zamajavaju I zaglupljuju narod, koji je vec ionako politicki glup jer mu se ne bi desilo, specijalno u Bosni, to sto mu se desilo. Pa treba podrzati tu omladinu Jaca u nihovim nastojanjima da budu normalni ,a ne budale kao ti Gorane, pa im se i divim i iznenadjaen sam kako su mogli ostati tako prirodni i nezatrovani tom otrovnom okolinom koja ih okruzuje. Pa evo ti moje jednostavno rjesenje za drzavno uredjenje ove nase Bosne , poslije svega sto jos se totalno nepotrebno desilo zahvaljujuci pametnim budalama kao sto je Goran. Bosna je vec podijeljenja proslim ratom i tu se vise nista ne moze uciniti ( tu sam kao sto vidis pesimista) ali mozemo da i trebamo da i dalje ostanemo ljudi, gradjani , koje zele da imaju ista prava i mogucnosti gdje god zive u Bosni. Da smo svi mi ipak isti narod i da pricamo isti jezik , samo su neki pametniji, neki gluplji, neki posteniji , neki pokvareniji. To je tako ocigledno cim pocnemo da razgovaramo medjusobno , ili se nadjemo negdje zajedno. Ne moramo da budemo Bosanci kad se historija sa nama tako poigrala ali mozemo da budemo bosanski gradjani. Ta nacionalna i religijska oprijedeljenja su svoje vec ucinila , da odemo ovako do dna , te da nema tu ni nade, pa omladina bjezi iz Bosne gdje god moze. Pa sam uvijek postavljao pitanje onima odraslijima, koji imaju ili planiraju da imaju djecu , kako mozete da glasate za partije koje stvaraju takve politicke i ekonomske prilike da ce vasa djeca odu od vas, da cete svoju starost da provedete bez djece i unucadi , sa kojima cete mozda da razgovarete jedino preko skajpa. Politicko urodjenje: kantonalna republika a la Svajcarska ( ono sto je predlagao zlocinac Karadzic i sto je bio zlocainacki prijedlog i zbog samo toga je zavrijedivao da ga se jos onda posalje na dozivotnu, ali zhvaljujuci njegovoj politici , mnogobrojnim zlocinima, etnickom ciscenju, etnickom grupisanju, sada je to za Bosnu mozda jedini izlaz. Ukidanje republike srpske i federacije a da se nadleznosti tih prenesu na kantone, pa da se osnuju kantoni: Bihacki , Vrbaski ilI Banjalucki, Srednjobosanski ( jedan ili dva), istocno bosanski ( jedan ili dva), Zapadno Hercegovacki. Vidi se da su ti kantoni vec etnicki grupisani, takve ih je prosli rat ucinio a to sto se izbjeglice nisu vratile kao sto je trebalo, kao sto su i kantoni u Svajcarskoj, tako da se oni gradjani, koji se prvenstveno etnicki osjecaju i opredjeljuju a to im je izgleda najvaznije kad vec nemaju nista drugo, nece osjecati da ce ih neko preglasavati jer ce ionako u svom kantonu biti velika vecina. Oni koji su tu etnicka manjia, su ionako vec etnicka manjina i tu se inace nista ne moze uciniti. Mozda bih za njih neka jedinstvena gradjanska Bosna bila najbolje rijesnje, ali za takvu Bosnu nema sanse. Ovako bi ovi etnicki kantoni ipak mislim mogli lakse da saradjuju a i administracije bi bilo manje , jedan nivo administracije bio nestao, a i ova nova administracija po kantonima bi imala vise obaveza nego sadasnja ali bi mogla biti manje placena nego ova sadasnja Republike Srpske i Federacije a i politicari bi bili blize i povezaniji sa narodom koga predstavljaju. I drugi su nesto ovako slicno predlagali a najveca su prepreka oni koji bi ovim novim uredjenjem izgubili svoje dobro placene pozicije i uticaj.
Objavljeno:
Gordane jesi ti meni pametan ... Ti ocito nemas pametnija posla u svom zivotu. Sada ce sezona paprike pa fataj se pijace.
Objavljeno:
U Samo nekoliko koraka može se napraviti stabilna i jedinstvena BIH. Premda to mnogi ne žele čuti. Evo rješenja! Hrvati i Srbi odriču se srpskog i hrvatskog identiteta. Potom kažu da su Bosanci. Hercegovci se također odriču regionalnog identiteta. Kažu za sebe da su Bosanci. BIH se sada sastoji od dva naroda Bosanaca i Bošnjaka. Novostvoreni Bosanci više nemaju problema sa kulturom sjećanja. Kažu da su HVO i VRS agresorske vojske. U Grudama se otvara trg Rasima Delića. U Širokom trg El Mudžahid. U Banja luci se otvara ulica Mehmeda drugog osvajača. U Trebinju Erdogan otvara centar El Fatih. Potom sami Bosanci koji sada čine većinu u BIH, zatraže ukidanje RS-a i kantona u FBIH. Ukida se FBIH i RS. BIH postaje država Bosanaca. Kako mnoštvo Bošnjaka nema problema s bosanstvom Bosanci čine preko 75% stanovništva. Bošnjačka manjina nije ugrožena jer se radi o sličnim kulturama. BIH , takva nema problem s jezicima. Postoji jedan jezik.Bosanski. Bosanskim jezikom uči se bosanska povijest. U školama se zabranjuje izučavanje povijesti kao do sada. Uči se jedna zajednička povijest. Bosanska. Ranije su se Srbi i Hrvati bunili da se uči kako su HVO i VRS bili agresori. No više nema tih problema jer su svi danas Bosanci. U Posušju se radi znanstvena konferencija : 5 godina pod okupacijom HVO-a i Dan oslobođenja. U Širokom se protjeruje general Mijo Jelić kao kolaboracionist agresorske vojske. Gojka Šuška spomenik se tali a od njega se izlijeva mač Zulfikar. I postavlja ispred Općine šeher Širokog. Ukidaju se nacionalne stranke poput HDZ-a i SDS-a i SDA. Nema potrebe za njima jer svi smo Bosanci. Zabranjuje se sjećanje mlađe od 20 godina poradi glede opće pomirbe. Srebrenica se definira kao niz nesretnih okolnosit koji su doveli do toga da Bosanac puca po Bosancu.
Objavljeno:
Napisa Damir " neka crkne ovakva Bosna i Hercegovina i neka se iz bunta te djece u Jajcu rodi nova, bolja, šira, vedrija, pametnija BiH - i ne samo BiH, već i regija!" i ja kažem NEKA CRKNE i na smetljište povjesnih zabluda ode ova krepalina a neka se rodi BiH uređena i jednakopravna za sve narode i građane. No nju ne mogu roditi Nikšići, Bajrovići, Cribizi i ini koji su ostali u ljušturi i jazbinama totalitarističko- fašističko-komunističkog mentalnog sklopa iliti moderni rigidno-ljevičarski kapitalisti koji su ogrezli u hedonističko-liberalističkom paklu, koji štuju novog boga "novac" i podržavaju nastranosti i protuprirodne devijacije. Oni su u službi belzezuba-kneza tame i drže ovu prelijepu zemlju u kanđžama zloga..
Objavljeno:
Sjajan tekst.
Ovdje nema ALI ...
Mentalni sklop jednog prosjecnog stanovnika BiH MORA da se mjenja da bi izasao iz tamnog srednjeg vijeka/stoljeca i zakoracio u zdraviji svijet.
Kad bude postojala svijest o drustvenom dobru koje ce da doprinosi svim stanovnicama onda ce se nesto pozitivno i desiti. Sve dok vlada mentalitet klimoglavaca koji se ne usudju ponasati u skladu sa normama civilizovanog i naprednog drustva -.bit ce tako kao sto je sada.
 

Napomena:
Svi komentari se prethodno moraju odobriti od strane administratora prije nego budu vidljivi na portalu. BUKA se ograđuje od stavova i mišljenja iznesenih u komentarima postavljenih na našim stranicama. Svi stavovi i mišljenja komentatora odražavaju stavove i mišljenja isključivo onih koji ih postavljaju. Redakcija BUKE je u slučaju komentara koji izazivaju rasnu, nacionalnu ili vjersku mržnju, te potiču na nasilje dužna obavijestiti nadležne organe o takvom pristiglom komentaru.