Zlatko Galijaš (66), porijeklom iz Banjaluke, trenutno živi u Pragu gdje je u penziji. Iz Banjaluke u Češku otišao je ratne 1994. godine, ali se u rodni grad, dva puta godišnje, uvijek rado vrati da posjeti porodicu i prijatelje.
Zlatko Galijaš je profesor fizičkog obrazovanja, a dok je bio u Banjaluci radio je na Pedagoškoj akademiji i kao trener košarke, pa je sportski duh nastojao da njeguje cijelog života.
Posljednje tri godine našao je ljubav u Tai Chi-ju, oduševili su ga smireni pokreti i spokoj duha nakon vježbanja, a od ponedjeljka Zlatko će u parku Mladen Stojanović, u periodu od 18 do 19.30 časova, vježbati Tai Chi i ovim putem poziva sve zainteresovane da mu se priduže, da nauče nešto nove i da izdvoje vrijeme za svoje zdravlje.
Zlatko Galijaš u Češkoj živi već 23 godine, a kaže da mu je odlazak u stranu zemlju bio veliki izazov, kako za njega, tako i za njegovu porodicu.
„U to vrijeme u Češkoj se moglo ostati samo ukoliko čovjek radi ili pokrene svoj biznis, jer država nije izbjeglicama davala nikakvu posebnu pomoć. Vremena su bila teška, imali smo malo novca koji se brzo trošio, pa smo hitno morali nešto raditi. Sjećam se da sam u to vrijeme sreo jednu poznanicu iz Banjaluke, koja je u Banjaluci bila profesorica na Ekonomskom fakultetu. Ona je u Češkoj prodavala voće i povrće na pijaci i dala mi je ideju da se ja počnem baviti tim istim poslom“, rekao je Zlatko Galijaš za BUKU.
Na osnovu toga što je pokrenuo samostalnu djelatnost, Zlatko je dobio boravišnu dozvolu, koju je narednih deset godina svake godine morao produžavati. U poslu sa voćem i povrćem zadržao se takođe desetak godina.
„Nije bilo lako. Svaki dan smo supruga i ja ustajali u 4 sata ujutru da kupujemo voće i povrće, a nakon toga cijeli dan smo ga prodavali. Dan nam se završavao naveče u osam sati kada smo išli kući. Prve tri godine radili smo svaku subotu i nedjelju, a praznik smo čekali da bismo imali slobodan dan“, prisjeća se Zlatko.
Nakon rada sa voćem i povrćem, prešao je na prodaju tekstila i na kraju se orijentisao na prodaju čarapa. Tokom tih godina, porodica Galijaš imala je prvo prodavnicu voća i povrća u zgradi, nakon toga butik sa odjećom i na kraju sa čarapama. Sad je Zlatko u penziji, iako i dalje pomalo radi, a nada se da će u narednom periodu da se potpuno penzioniše. Njegova mlađa kćerka pokrenula je proizvodnju dizajnerskih čarapa, pa i njoj pomaže koliko može.
Iako više od dvije decenije živi u Češkoj, Zlatko kaže da voli Banjaluku i da se uvijek rado vrati u ovaj grad.
„Iako je logično da se čovjek pomalo bori sa traumama što je morao otići, ja to nisam tako tragično shvatio. U Banjaluci imamo kumove, supruga ima majku, imamo rođake i rado se vraćam u grad u kojem sam se rodio. Dva puta godišnje koristimo dio godišnjeg odmora da budemo u Banjaluci“, kaže Zlatko.
Upoređujući život u BiH i Češkoj, Zlatko kaže da je i ranije Češka bila veoma uređena zemlja, iako je imala tvrđi komunizam od onog koji je bio u Jugoslaviji.
„Kada su 1989. godine u Češkoj nastale društvene promjene, oni su brzo počeli da se otvaraju u svim pogledima, a svoj život su digli na nivo koji su imali prije Drugog svjetskog rata, kada su bili jedna od najrazvijenih zemalja u Evropi. U Češkoj je veoma niska stopa nezaposlenosti, ljudi koji žele da rade imaju priliku da rade, uvijek je potražnja za radnicima mnogih struka, iako ima ljudi koji neće da rade. Češka je uređena zemlja koja laganim koracima ide naprijed“, objašnjava Galijaš.
Zlatko Galijaš kaže da živi u gradu koji je jedan od najljepših gradova na svijetu i koji je odličan za život zbog dobre uređenosti.
„Moram priznati da ja ne volim velike gradove. Meni je Zagreb, kad sam u njemu studirao, bio velik i uvijek sam se rado vraćao u Banjaluku, u grad u kojem sve možete obići pješke. Međutim, Prag je izuzetno sređen grad, ima veoma dobro organizovan metro. Kad sam proveo neko vrijeme u Pragu, shvatio sam da u tom gradu i kao stranac mogu fino da se snađem i da moja porodica može fino da živi“, objašnjava Galijaš.
Galijaš u Banjaluku dolazi na druženje košarkaša iz Banjaluke. Na ovo druženje dolaze košarkaši koji žive na svim stranama svijeta, pa se raduje susretu sa mnogim poznanicima. Naš sagovornik je cijelog života vezan za sport, a u posljednje tri godine ljubav je našao u kineskoj borilačkoj vještini Tai Chi.
On je došao na ideju da u Banjaluci vježba u parku Mladen Stojanović, a poziva sve zainteresovane da mu se pridruže u vježbanju. Naime, on će vježbati u parku (na livadi, preko puta teniskih terena) od 29. maja do 7. juna u periodu od 18 do 19.30 časova.
Zlatko kaže da nam u današnjem užurbanom svijetu Tai Chi daje šansu da usporimo, da se zaustavimo i da se u datom momentu koncentrišemo samo na jednu stvar. Dok vježbamo Tai Chi ne smijemo razmišljati o drugim stvarima, o onome što nam se dešava, o problemima, već moramo da isključimo sve te misli i da se koncentrišemo samo na pokrete tijela.
"Tai Chi treniram amaterski samo tri godine, ali smatram da mogu osnovna znanja Tai Chi-ja prenijeti zainteresovanima. Radujem se susretu u lijepom parku", rekao je Zlatko, a na druženje poziva sve zaintersovane bez obzira na godine.
Na kraju našeg razgovora Galijaš kaže da je važno da se i stariji ljudi pokrenu i da se počnu baviti nekom vrstom vježbanja i da shvate da to rade za sebe i za svoje zdravlje.
