Rotirajuća naprava napravljena od plastike i metala, popularni spiner,
iz dana u dan dobija sve više vlasnika. Opsednuti njenom jednostavnošću i
zabavom kojupruža, najmlađi postaju pravi mali umetnici, pa spiner vrte
na prstima, nosu, čelu ili se u društvu nadmeću ko, šta i koliko sa
njim sve može.
Učenik Filip Dovečer kaže da je njegov spiner
najbolji, pošto je manji i teži, a sa njim ume da izvodi razne
akrobacije. I ostali đaci OŠ "Andra Savčić" iz Valjeva imaju ovu
igračku. Kažu da su najbolji oni spineri koji mogu brzo da se vrte i
koji imaju dobru boju.
I dok proizvođači tvrde da je to
zanimacija koja oslobađa od stresa i koja može da pomogne hiperaktivnoj
deci da ojačaju pažnju, mišljenja javnosti su veoma podeljena.
"Njima to ne treba braniti. Neki su protivnici donošenja igračaka u
školu, a oni su, i u prvom razredu donosili te igračke, jer se vrlo
teško odvikavaju od toga. Treba se privići na školu, a igračke treba
ostaviti kod kuće", kaže Bojana Savatić, učiteljica u OŠ "Andra Savčić".
Ima, međutim, i onih učitelja koji su apsolutni protivnici ove
igre na času. Iako je verovatno reč o trendu koji će proći, pitamo se
da li spiner zaista može biti rešenje za generacije koje imaju problem
sa poremećajem pažnje.
"Proizvođaču je cilj da proda svoju
igračku i to će uraditi najbolje tako što će nam izlistati listu
pozitivnih efekata koje ta igračka navodno ima na rast i razvoj svakog
deteta. Ja mislim da svaka igračka, kao i svaka stvar generalno ima
svojih pozitivnih i manje pozitivnih strana. Ono što je meni u ovom
kontekstu najvažnije, to je da li je toj igrački mesto u školi, zašto bi
dete za vreme časa imalo bilo šta drugo osim školskog pribora", ističe
psihološkinja Radmila Vulić Bojović.
I dok roditelji kupuju,
deca se zabavljaju, a učitelji negoduju, psiholozi podsećaju da decu
moramo da učimo da život nije samo zabava, a da igračke moraju da imaju
svoje mesto i ograničenu primenu.