I ovog ponedeljak, pred slovenačkim konzulatom u Banjaluci gužva. Već od ranog jutra, 70-ak ljudi čeka da Konzularna kancelarija Ambasade Slovenije u BiH u 9 časova počne sa radom kako bi dobili vizu i otišli na rad u ovu bivšu jugoslovensku republiku. Nije ih previše uznemirio ni govor Gorana Zrnića, iz Savetovališta za inostrane radnike u Ljubljani, koji im je dijelio letke i upozoravao na opasnosti koje ih čekaju u Sloveniji- rad po 15 sati dnevno na crno, bez osnovnih prava, za minimalne plate koje kasne i po nekoliko mjeseci, bez zdravstvene i svake druge zaštite.
Sitacija, kaže, nije nimalo drugačija od one u BiH.
„Danas smo ovdje zbog sve učestalijih problema sa kojima se susreću naši radnici u Sloveniji, jer to im niko iza agencija koje nude posao ili od nadležnih institucija neće reći, a to je da mi u Savjetovalištu svakodnevno primimo 10 do 15 naših ljudi koji su izigrani, koji ne primaju platu, trpe nehuman odnos i bukvalno nemaju novca ni da se vrate u BIH, “, rekao je Zrnić i dodao: „ Podaci do kojih smo došli u radu sa strankama su da u 80 posto slučajeva naših radnika nema ni u kakvoj evidenciji, znači da rade na crno neki i po 300 sati mjesečno, da im se prekovremeni sati ne plaćaju, da su im plate minimalne, te da kasne i po nekoliko meseci, a nažalost često se nikada ni ne isplate“.
Za pet godina rada u Savjetovalištu od pet zaposlenih, samo je Zrnić obradio preko 10 hiljada prijava radnika koji su na neki način izgrani. Ovaj „trend“ je posebno izražen u tekućoj godini, a najpogođenije kategorije su vozači, varioci i čistačice. Vozači, kaže Znić, voze do iznemoglosti, pristaju na sve i svašta, centi i kilometri ne postoje. Varioci rade po 300 sati mjesečno, a svaki sat im je isto plaćen.
Na naše pitanje da li su institucije BiH upoznate sa problemima sa kojima se susreću bh. radnici u Sloveniji, Zrnić je samo odmahnuo rukom. Kaže da je u više navrata kontaktirao i razgovarao sa nadležnim institucijma i zajedno sa kolegama iz Savjetovališta predlagao konkretne mjere, ali da po tom pitanju nikada ništa nije poduzeto.
“Neko sjedi u svojoj klimatizovanoj kancelariji u Sarajevo, Banjaluci ili u Ljubljani i ne želi riješiti ovaj problem, jer ovo je biznis, ovi ljudi su investicija i to je svima jasno. Uzmite samo Sporazum o zapošljavanju naših građana u R. Sloveniji, koji je robovlasnički. Ovim sporazumom koji je BiH potpisala, imala je vjerovatno za cilj isključivo da smanji zaposlenost, jer kako drugačije gledati na činjenicu da su naši radnici degradirani u odnosu na one koji dolaze iz Srbije, Makedonije, Crne Gore. Tako u Sporazumu piše da radnik dobija svoju radnu dozvolu koja traje tri godine, ali samo pod uslovom da prvu godinu provede kod prvog poslodavca. To jasno govori koliko je BiH stalo do njenih građana“, kže Zrnić
Njegov savjet svima koji žele doći na rad u Sloveniju je da se informišu na vrijeme, a ne kada bude kasno.
“ Trebaju se obratiti Savetovalištu ili sindikatu, kako bi provjerili da li potencijalni poslodavac plaća poreze, da li ima kazne zbog kršenja radničkih prava, jednom riječu da li je ozbiljan poslodavac jer i takvih, naravno, ima. Takođe, često čujemo da posrednici traže da im se plati od 500 do 1500 eura, kako bi našim radnicima obezbdjedili posao i papire. Takve u širokom luku treba zaobići, jer ako vam poslodavac nudi posao, on sve plaća, a ne vi”, napominje Zrnić.
Danas je pred slovenačkim konzultom bio i novinar MMC RTV Slovenija, Luka Lukič koji već duži niz godina prati probleme stranih radnika na privremenom radu u Sloveniji. Prema njegovim riječima bio je svjedok mnogim nehumanim i neljudskim uslovima koje su trpili naši radnici, a danas je u Banjaluku došao kako bi pokušao shvatiti šta to naše sugrađane tjera da odlaze iz BiH i da u Sloveniji rade pod uslovima koji su više nego upitni.
„Ono što se najčešće dešava u Sloveniji sa stranim radnicima je da poslodavac nakon par mjeseci krivotvori njihov potpis na sporazmnom prekidu ugovora, nakon čega radnik postaje nevidljiv za birokratiju, nema ga ni u kakvim evidencijaman, a tek kada poželi ostvariti neko svoje pravo, shvati da je izigran. Takođe imate i zaista užasne priče gdje čovjek koji radi na crno padne sa gradilišta, a poslodavac ga ubaci u kamion, ostavi pred prvom bolnicom u BiH, da 100 eura i ćao“, priča Luka.
Većina ljudi danas u nevjerici je slušala neke sasvim drugačije priče o Sloveniji i svi, barem oni sa kojima smo mi razgovarali, nisu pomjenili svoje mišljenje, za njih je Slovenija ostala obećana zemlja.
Miroslav L. , iz Prijedora nam kaže da je sa sinom došao pred Konzulat, i da do sada nije čuo da se naši radnici susreću sa problemima o kojim se danas govorilo.
„Znam samo da ovdje nema hljeba. Ja već trideset godina radim u rudniku Omarska, i nisam uspio zaposliti sina. On ima 35 godina, radio je svakakve poslove i po 15 -16 sati ovdje kod nas, neko mu je plaćao, neko nije, a prijavljen nikada nije bio. Preko prijatelja sam mu našao posoa u Sloveniji, firma je dobra, plata je dobra i biće prijavljen. To mu je šansa, a nakon pet godina i dobijanja boravišne dozvole, moj savjet mu je neka ide dalje za Njemačku, Austriju, što dalje od Balkana, jer ovdje boljitka nema. A on neka vidi šta će, hoće li me poslušati ili neće“, rekao je za naš portal Miroslav. Otkrio nam je da je dao novac za posao, ali ne i iznos koji je dao.
Mladena V. iz Doboja, takođe čeka posao u Ljubljani, u pitanju je građevinska firma. Posao je našao preko agencije, a ostali smo uskraćeni za informaciju da li je i koliki iznos platio za pronalazak posla.
„ Čekao sam i čekao i nadao se će se ovdje nešto promjeniti, da će ekonomija da živne, ali u tom čekanju mi prođoše godine. Jednostvno ne vidim budućnosti i ne želim da i sa 40 godina radim za 400 maraka. Cilj mi nije Slovenija, već zapadna Evropa, a firma za koju ću početi raditi svoje radnike i šalje na rad u evropske i afričke zemlje“, priča nam Mladen.
Priče i ostalih ljudi ispred Konzulata uglavnom liče jedna na drugu. Umorni su od čekanja i boljeg sutra u državi koja već previše dugo ne čini ništa da ih zadrži.
