Za početak, šta za tebe znači biti novinar?
Pa meni je to i dalje časno. Plašim se da mnoge kolege ne shvataju koliko je to časno zanimanje i da bježe od toga misleći da je to samo trenutna faza koju će zamjeniti nekom pozicijom u javnoj upravi. Meni je novinarstvo časno zanimanje i u tome uživam svaki dan. I ovim mladim kolegama koje dođu ovdje trudim se da prenesem koliko je to zanimljivo. Ne glumimo autoritete, niti prepadamo ove ljude koji dođu, već im pokušavamo predočiti šta je javni interes svaki dan i trudimo se da, ako već više radimo, da nam bude lijepo, da se malo i nasmijemo i da na kraju napravimo proizvod koji je što bolji.
Ipak, većina ljudi ne gleda na novinarstvo kao časno zanimanje. Zašto je to tako percipirano u javnosti?
Postoje neka zanimanja gdje ljudi ne opraštaju. Postoje mnogo veća imena od mene koja kad gledaš vidjećeš da im svaki dan traže grešku i kad je nađu ne opraštaju. Upravo zato mislim da se i kod naroda stekao utisak da je to zanimanje slugansko, ali i zbog zaostavštine iz prošlog sistema i rata. A sa druge strane, dijelom su tome i novinari doprinijeli, jer nedovoljno je odgovornosti prema javnosti.
Povod za ovaj naš razgovor je dvadeseti rođendan Alternativne televizije na kojoj ti i radiš kao urednik informativnog programa. Kako bi ti pozicionirao tvoju matičnu kuću na "medijskom nebu" RS i BiH?
Mislim da i dalje spadamo u mali broj medija koji odgovara javnosti i publici. Iako smo komercijalna televizija nismo prešli granicu neukusa i da nam je bitna svaka marka. Jednostavno postoji ta odgovornost i često ličimo mnogo više na javni servis od svih javnih servisa. Naprosto se trudimo da budemo profilisani i da se u BiH i RS nađemo na tržištu sa pravom informacijom izbjegavanjem treša i nadam se da ćemo i ubuduće osvajati publiku koja ima smisla. Jer i do sad nas je pratila publika kojoj ne možemo ništa podvaliti i koja je spremna odmah da nas kazni ako nešto tako pokušamo.
Navika ljudi da gledaju TV Dnevnik u 19.30 je čudesna. Međutim, vi ste nametnuli novi obrazac, Vaše centralne vijesti počinju u 19 i jako su gledane, čak i u vrijeme kad počinju dnevnici na drugim televizijama...Kako to objašnjavaš?
To je ta vjerna publika. Iako mnogi sumnjaju u nas i ono što radimo, mi imamo ogromnu gledanost priloga čak i poslije 19.30. ATV ima svoju publiku koja je mnogo zahtjevnija i mi da pravimo banalnije priloge ona ne bi tu ni bila.
ATV vijesti se svakako razlikuju od konkurentskih, vaši novinari daju poseban lični pečat svakom prilogu. Koliko je to teško postići?
Trudimo se i kritični smo prema sebi kad ne uspijemo da odradimo sve to na najbolji način. To iziskuje mnogo vremena i napora. Mnogo je toga se nagomilalo, ali mi se trudimo da svakoj priči damo i glavu i rep. Da pres konferencija nije samo pres konferencija, već da gledaocu damo i drugi pogled, da sve analiziramo i zato taj format ATV-a je ljude navikao da je u 19 časova dobra informacija i da vrijedi pola sata ranije biti uz TV.
Ipak, nekako se čini da je većina medija podlegla dnevno političkim previranjima. Kako se izdignuti iznad toga i u ovakovom vremenu svakodnevnih fabrikovanih izjava i događaja ostati na pravom kolosjeku?
Samo odgovornost. Prva stvar je da moraš imati slobodu. Danas raditi na jednoj komercijalnoj televiziji i imati ovoliku slobodu koliku mi imamo je fascinantno. Posebno ako se sjetimo gdje živimo, u vrlo maloj zemlji da neizgrađenim društvom i javnošću. Puno je pokušaja da vam neko sa strane namigne i utiče na vaš program i baš zbog toga je fascinantno kako smo se oduprijeli svemu tome.
Zanimljivo je da su ti neko ko je svoju karijeru započeo autorskim tekstovima upravo u magazinu BUKA. Možeš li se osvrnuti na taj period svog rada u jednom magazinu kakva je tad bila BUKA, u tvojim novinarskim počecima, ali i to vrijeme? Koliko se ono razlikovalo od ovog današnjeg?
Još u ono vrijeme je postojala neka vrsta totalno režimskih medija gdje niste imali puno drugačijih. Sada imate mnogo drugačijih. Tad spojiti tri političara iz tri naroda, trojicu predstvanika vjerskih zajednica, tri profesora iz Banjaluke, Sarajeva i Mostara je bio poduhvat. Sa ove pozicije to mi izgleda lako, mada je bilo jako teško. Uglavnom, izazovi su na neki način bili drugačiji, ali su se odnosili na iste teme kao i danas. Manipulacija nacionalnim pitanjem, svako ugrožen od svakoga... I mi smo to prepoznali od početka na ATV-u i stalno smo njegovali prave vrijednosti i imali stav da želimo da gradimo normalno društvo i to je neka mislija koja je ostala do danas.
Kako danas gledaš na položaj novinara u RS i BiH?
Ja nisam čovjek koji kuka i smatram da ti biraš da budeš novinar, da imaš izbor i stav i da te niko ne može natjerati da nešto radiš protiv svoje volje. Bez obzira na sve, razumijem da će neko reći da nešto mora zbog ovog ili onog, da ima porodicu i tako dalje, ali meni je novinar uvijek novinar. Bez izgovora, to mora biti čovjek koji ima dostojanstvo i radije ću raditi nešto drugo nego izgubiti obraz. Ako se neko brani tim pitanjem da nešto mora uraditi zato i zato, mislim da je više problem u njemu. Generalno imamo mnogo neuređenih medija, slažem se i da je javni servis jedna neuređena baruština kojoj treba jedna profilacija i da se mnogo toga promjeni. Imamo i puno komercijalnih medija koji su navijački na jednu ili drugu stranu i zato je pozicija novinara takva da je on sam kreator svoje sudbine i ako neko pita da li je moguće da budeš častan novinar, ja im kažem pogledajte neke iskusne ljude sa ATV-a i vidjećete da je moguće.
