<img height="1" width="1" style="display:none" src="https://www.facebook.com/tr?id=198245769678955&ev=PageView&noscript=1"/>

Nakon renoviranja kino u Banjaluci i dalje nepristupačno za osobe sa invaliditetom

NEODGOVORNO

Osobe koje se otežano kreću ili koriste invalidska kolica za kretanje NE MOGU ući u kino. Ulaz u kino je, kažu, opasan po život...

12. juni 2017, 12:00

Renovirano kino „Cineplexx Palas“ u Banjaluci, iako renovinarno, nije dostupno osobama sa invaliditetom. Podsjetimo da je banjalučanka Tanja Mandić Đokić početkom maja pokrenula Inicijativu „Hoću u kino“ (#hoćuukino) kojom je apelovana na Multipleks Palas da tokom renoviranja obrati pažnju na potrebe osoba sa invaliditetom da bi i one mogle da idu u kino.  

Iz kina su ranije rekli da je jedan od razloga renoviranja prilagođavanje kina osobama sa invaliditetom. Nakon renoviranja Tanja Mandić Đokić pokušala je otići u kino, spustila se do Palasa jer je lift popravljen, ali je već na samom ulazu u kino naišla na prepreku, naime rampa koja je postavljena na stepenicama uopšte nije prilagođena korisnicima kolica.

Mr Tanja Mandić Đokić, sociološkinja – konsultantica za pitanja društveno marginalizovanih grupa kaže da je kino i dalje apsolutno nepristupačno za osobe koje koriste invalidska kolica ili skutere.

„Kosa ravan postavljena na stepenicama je toliko strma da je apsolutno opasna po život što nas vodi do druge dimenzije problema usko vezane za odgovornost. Ukoliko bi neko zaista pokušao da se spusti niz prvu postavljenu kosu ravan, sigurna sam da bi nastradao. Nevjerovatno je da je neko do te mjere neodgovoran da je prihvatio da postavi takvo instant rješenje samo da ispuni formu ne razmišljajući o opasnosti. Treći dio ove ružne slagalice je to što je Oskar film pokušao sve to iskoristiti za svoj PR izdajući saopštenje da se bioskop, između ostalog, i renovira da bi bio pristupačan. Takođe, povodom otvaranja su promovisali pristupačnost i time 'kupovali' poene. Meni je ovo podcjenjivanje elementarne inteligencije građana i građanki“, rekla je za BUKU Tanja Mandić Đokić.

Tanja podsjeća da se problem sa odalskom u kino sastojao iz dva dijela, a prvi se odnosi na lift na Trgu Krajine, koji je u nadležnosti Grada Banjaluka i koji nije radio, a drugi problem su stepenice na samom ulazu u bioskop i nepristupačne sale, što je u nadležnosti vlasnika bioskopa – Oskar filma.

„Moram reći da je Grad Banjaluka na inicijativu odreagovao, održao obećanje i popravio lift, ugradivši i videonadzor kako smo predlagali. Međutim, kada sam izašla iz lifta, naišla sam na nepremostivu prepreku. To znači da osobe koje se otežano kreću ili koriste invalidska kolica za kretanje NE MOGU ući u kino. Ovdje i ne spominjemo da bi pristupačan bioskop trebalo da ima slušalice za mogućnost narativnog praćenja filma, ali to je možda priča za drugi put. Inicijativa se odnosila na arhitektonsku pristupačnost pa ću se zadržati na tome“, objašnjava Tanja.

Ona kaže da nju niko iz bioskopa nije kontaktirao vezano za pristupačnost, a sasvim je sigurna da nisu kontaktirali na arhitekte.

Da bi se našlo rješenje za ovaj problem Tanja kaže da treba razmišljati sistemski.

„Ovo je sad bioskop, ali to nije usamljen primjer. Treba vidjeti da li postoje propusti u proceduri, tj. da li je neko i ko nadležan za davanje upotrebne dozvole za renoviran bioskop, da li tu postoji odgovornost. Sa predstavnicima Grada smo već utvrdili da postoje ograničenja i u procedurama, situacije kada su inspekciji 'vezane ruke'. Regulativu, dakle, moramo mijenjati da ne ostavimo prostor za ovako neodgovorne postupke. U međuvremenu neodložno i svaki put reagovati na ovakve stvari. Kao građani i građanke moramo pokazati da nećemo tolerisati da nas bilo ko podcjenjuje. Jer vjerujte mi, sve nas se ovo tiče. Ako su kose ravni ovakve, kako možete biti sigurni da je npr. ventilacija ok ili da postoje propisni požarni izlazi.  Ponavaljam, ovaj put je riječ o bioskopu, ali takvih primjera je puno i ne smijemo tolerisati niti jedan“, ističe Tanja.

Ona kaže da je bila razočarana kada je vidjela kako se završila ova priča o renoviranju kina, ali dodaje da njeno lično razočarenje nije važno.

„Voljela bih zbog svih nas, zbog Banjaluke da sam otišla i simila kako nesmetano ulazim u bioskop i da smo dijelili po društvenim mrežama pohvale Cinaplexu. Stvarno nisam znala kakva je situacija u kinu i tamo sam išla čista srca, sa zebnjom da možda nije ok, ali sa nadom da jeste. Ipak, baš ovoliku katastrofu nisam očekivala“, ističe ona i dodaje da se stvari uvijek mogu ispraviti.

„Nije sramota ne znati, sramota je ne pitati i podcjenjivati. Ipak, nikad nije kasno da se postupi ispravno“, zaključuje naša sagovornica koja je pokrenula  Inicijativu „Hoću u kino“ (#hoćuukino).

Ana Kotur, aktivistkinja kaže da je postupak prilagođavanja bioskopa osobama sa invaliditetom proizašao nakon građanske inicijative i to nije nešto što je Palas imao u vidu tokom renoviranja.

„Kao takva, inicijativa je naišla na pozitivnu reakciju u Gradskoj upravi, gdje su aktivistima obećali rad na liftu i sa nama podijelili koje probleme imaju zbog vrlo uskih ovlaštenja u oblasti inspekcije. Mi smo toga i bili svjesni, ali nas je zaista obradovao stav nadležnih. S druge strane, rukovodstvo Multipleksa Palas je izašlo s ad hoc saopštenjem gdje je light motiv renoviranja ispao položaj osoba sa invaliditetom. Od toga, i po slikama sala i po viđenom ispred nije bilo ništa. Njihov potez je ispao čisti populizam i vrlo očita namjera da se nešto riješi bez suštinskog upuštanja u problematiku“, kaže za BUKU Kotur Ana.

Ona dodaje da ju interesuje da li su iz kina pozvali nekoga iz građevinske struke i konsultovali prije igranja sa rampama.

„Isto tako, voljela bih kompletan menadžment multipleksa na 15 minuta staviti u kolica i zamoliti da uđu na projekciju filma. Samo toliko. Sad je na djelu opet inspekcija, provjera dozvola i rad na terenu, u koji moramo uključiti i osobe sa invaliditetom kao krajnje korisnike“, ističe Ana i dodaje da osobe sa invaliditetom traže rješenja u skladu s propisima, ne nečiji osjećaj za to kako bi nešto trebalo biti pristupačno i da konačno pitanje pristupačnosti postane pravo, a ne populizam u službi dnevnih dešavanja.

Goran Pivašević, diplomirani inženjer arhitekture kaže da su o kvalitetu rampe već preko video materijala posvjedočili pojedini korisnici koji su rekli da im one ne zadovoljavaju potrebe, a i da su opasne.

„Lično nisam ni očekivao bolje rješenje, ukoliko ono već nije bilo predviđeno projektima. Pristup bilo kojim prostorima za osobe sa invaliditetom mora se uzeti u obzir prilikom samog početka projektovanja. Mnogi misle da se te stvari mogu rješavati usput. Ne mogu se rješavati usput, ako se želi postići kvalitetno rješenje. Projektovanje nije odlazak na pijacu po kilogram projekata za pristup osoba sa invaliditetom, a vidim da ga danas mnogi tako shvataju, ne samo kroz ovu problematiku, nego i inače“, kaže Pivašević za BUKU.

Pivašević kaže da sve dok se svi ne uozbiljimo i dok svako ne preuzme svoj dio odgovornosti u poslu za koji se školovao i kojim se bavi, tada nećemo ništa kvalitetno uraditi.

On dodaje da sve o ovim stvarima inženjeri, Gradska uprava, nadzor i inspekcija moraju znati, a to će vrlo lako naći u: "Službeni glasnik" br. 44/2011 (Pravilnik "O uslovima za planiranje i projektovanje objekata za nesmetano kretanje djece i osoba sa umanjenim tjelesnim sposobnostima")

Donosimo vam dio pravilnika konkretno o rampi:

Pivašević objašnjava da sa ovim i projektanti trebaju biti upoznati prilikom izrade projekta, a njihov projekat se dalje kontroliše na reviziji gdje odgovorna osoba za reviziju treba takođe da zna ovaj pravilnik (kao i sve ostale pravilnike) i ako treba da vrati projekat na doradu.

"Kada se sve to dobro isprojektuje i kada revizija da dozvolu za projekat, onda dalje posao preuzima nadzor, koji kontroliše da li se sve gradi na licu mjesta prema projektu. Naravno tu je i građevinska inspekcija koja takođe radi svoj dio kontrola dokumentacije. Nakon izgradnje dolazi tehnički prijem, gdje ovlaštene osobe takođe trebaju dati svoje mišljenje da li je sve izgrađeno po propisu i dati dozvolu za korištenje. Znači ima nekoliko 'kontrola' do same realizacije", objašnjava Goran Pivašević.

Marina Popović, portparolka „Cineplexx Palas“ kaže da arhitektonski uslovi ne dozovoljavaju drugačije rješenje kada je ulaz u kino u pitanju.

„Kao i do sada osoblje kina je na raspolaganju osobama sa invaliditetom da im pomognu pri ulazu u kino“, rekla je za BUKU Marina Popović.