Juče se objektivnim banjalučkim medijima prolomila vijest, a našta je raja počela da se pali i žari, da se u ljepotici Banjaluci otvara Delta City. Znate o kome i čemu se radi - Mišković, hapsio ga Vučić, ovdje, valjda, kupio Bosku, kažem "valjda" jer Ugovora za kupovinu onomad najveće robne kuće u BiH nema, niti ga Sud može naći.
Ali zato u tom objektu sada možete da pojedete suši, ne budite na kraj srca. Ljudi koji su prije 30 godina ulazili u ovu veliku prodavnicu da kupe karirani sako, sada su vlasnici ove velike prodavnice.
E, sad, tu ništa ne bi bilo sporno da se šoping mol ne gradi na zemljištu koje je grad Banjaluka dao na korištenje, dakle, pod rentu, firmi koja je to zemljište prodala Miškoviću za 7, 5 miliona maraka. Možda ne možete da vjerujete, ali možete da pratite, grad je, dakle, dao pod rentu zemlju firmi koja je tu zemlju prodala?!
Sad, jebemliga, očekuješ da se svaka domaćinska vlast, a SNSDova se tako predstavlja, bori protiv ove očigledne otimačine. Ali to se ne dešava. Vlada RS, koju je tada vodio Milorad Dodik, oprostila je tom istom Miškoviću četiri miliona KM zbog kršenja ugovora o privatizaciji preduzeća „Oslobođenje“. Nosilac liste SNSD na izborima za lokalnu vlast kaže da je to sjajno. Valjda to što će Banjalučani imati gdje da potroše novac, a realno, ako ko zna da ga uzme, onda je to Mišković.
A aktuelni gradonačelnik je za ovih 8 mjeseci uspio da uradi puno, da zasadi jedno drvo i da donese odluku da se Banjaluka grije na drva. Zaboravih, da se fotografiše po cijeli dan.
Stvarni rezultat ove vlasti nije tako simpatičan, strašan je na više nivoa, ali jedno je ipak strašnije, a to je da kada se okrenete oko sebe vidite ogromnu većinu ljudi koji su za legalizaciju otimačine glasali, sve sa pjesmom i zastavama. Ko su ti ljudi?
Sad ću vam reći.
Juče u naselje dolazi policijsko auto, sve sa rotacijama, rekao bi čovjek da traže nekog opasnog kriminalca. Izlaze iz auta i raspituju se kod djece, pazite sad, čija je lopta udarila u nečiji prozor. Dakle, neko je prijavio da su se djeca igrala i da je lopta udarila u prozor, nisam siguran da li ga je i razbila. To vam je ta većina kojoj nije teško da tužaka djecu koja se igraju policiji, ali zato pizdunski šuti kad im se ovdašnji ološ igra životima djece. Ne bi ti oni nazvali da prijave otimačinu, siledžijstvo, ali ej, lopta u prozor, to se ne prašta ...
Mogu biti srećni.
Demografske studije kažu da se rađa sve manje djece i da u ovoj zemlji do 2040. god. neće biti mladih. Onda neće biti ni lopti, ni dječje graje, bićete u miru sami sa sobom. Do tada, dobrovoljno se nudim da pokrijem trošak razbijenog prozora, vrijedi taj okvir, to pvc okno, čvrstog dokaza kako smo kao ljudi postali meki i jeftini.
