Darko Rundek: Indijska
Ta večer je bila hladna
al’ odlučim da odem van,
jer duša mi je bila gladna
i tijelo željno dodira…
Lutao san dugo gradom,
al’ sa sasvim malo nade,
kad mi ispred neke zgrade
zamiriše Indija…
Pa krenuh za nosom
tu nađoh otvorena vrata
i nasmijane ljude
što primiše me kao brata…
Zrak od finog zlatnog dima
obojenog svijećama
i ćilim s tajnim znakovima
na kom si bosa plesala…
To se valjda tako desi
u bolivudskim filmovima
sva divna ti za mene jesi
i da za tebe jesam ja…
Ne izdržah već i sam se izuh
i krenuh u svijet ćilima,
jer htio sam ti biti blizu
i zamahnuti krilima…
I poletjeti s tobom skupa
preko straha, preko zime
priđi mi i zagrli me,
ti si moja Indija…
Probudila me hladna soba
i zvuk dalekih koraka
na satu neko gluho doba
i zavjesa se pomakla…
Jablani su tako mirni
i noć je tako zvjezdana
na jastuku je još tvoj miris,
bez kojeg mira nemam ja…
