Da li ste znali da svaka druga osoba u ima neku nedoumicu u svojoj glavi u vezi svoje ili seksualnosti uopšte? Kada je najbolje vrijeme za prvi seksualni odnos? Kako spoznati svoju seksualnost i priznati je sebi i drugima ? Koliko su mladi spremni da pričaju o svojoj seksualnost i zašto je to i dalje tabu tema? Šta uraditi u slučaju neželjene trudnoće?
Na ova i mnoga druga pitanja odgovarali su diplomirani psiholog i profesor psihologije Maja Jovanović i diplomirani pedagog Slađana Vulin, na Prvom javnom forumu o seksualnosti, koji je prošle sedmice održan u Mrkonjić Gradu.
“Situacija u Mrkonjiću je dosta specifična, jer je Mrkonjić mala sredina i samim tim dosta zatvorena i konzervativna. Seksualne teme su i dalje veliki tabu, dok je broj neželjenih trudnoća i drugih problema sve veći”, kazao je Borislav Sladojević iz Asocijacije srednjoškolaca u BiH (ASuBiH), koja je bila organizator ovog događaja.
Mladi najčešće imaju problem da priznaju sebi, roditeljima, a i široj okolini, ukoliko dođe do neželjene trudnoće ili ako dobiju nekakvu polnu bolest, kaže Sladojević. “Te stvari su veoma ozbiljne , a mladi ljudi se boje društvene stigme koja bi uslijedila nakon priznanja, što je i najveći razlog abortusa i drugih neželjenih posljedica.”
Nedostatak razgovora između roditelja i djece o pitanjima seksualnosti, psiholog Maja Jovanović vidi kao najveći problem. “Seks i seksualnost više nisu tabu tema, ni u velikim, ni u malim sredinama. O njima se javno govori u medijima, školi, unutar vršnjačkih grupa… O njima se piše i na društvenim mrežama. Ono što je problematičnojeste to što je za svakog roditelja pitanje seksualnosti vlastitog djeteta uvijek škakljivo i roditelji izbjegavaju da odgovaraju na pitanja ovog tipa, te prebacuju na školu, internet, medije, da mlade informišu o seksu, trudnoći, kontracepciji, polnim bolestima.”
Na ovaj način, kaže Jovanović, mladi ljudi često dobijaju informacije koje su neadekvatne, nepotpune iliih pogrešno tumače. “Upravo to dovodi do neželjene trudnoće, polne bolesti ili različitih predrasuda o homoseksualcima ili osobama zaraženima nekom polnom bolesti.” Zbog svega ovoga, ističe ona, potrebno je imati kvalitetnu i zdravu komunikaciju prije svega sa roditeljima, a onda i sa stručnim osobljem u školi.
Seksualno obrazovanje je jako važno, smatra Jovanović, naročito danas kada su mladim ljudima dostupne mnogobrojne pogrešne informacije iz raznih izvora.“Sve ranije se ulazi u prvi seksualni odnos, češće i lakšenego prije mijenjaju se partneri, eksperimentiše se sa seksualnom orijentacijom, a sve sa stavom da se ima dovoljno znanja i da nikakve opasnosti od ovih oblika ponašanja nema”.
Mladi ljudi prije svega treba da nauče kako da zaštite svoje reproduktivno zdravlje, kaže Jovanović. “Potrebno je da nauče o adolescenciji i anatomskim, fiziološkim I mentalnim promjenamakoje je prate, o sredstvima za kontracepciju, načinima kako mogu da se zaštite od polno prenosivih bolesti, da se nauče odbraniti od polnih stereotipa, itd.”
Iako u školama u BiH seksualno obrazovanje nikada nije uvedeno kao poseban predmet, ali Jovanović kaže da postoje pozitivni pomaci u tom smisli i da se o ovim temama sve više razgovara u okviru drugih predmeta. “Na časovimaodjeljenjske zajednice govori se o seksualnosti, a u školama se organizuju i posebne radionice na tu temu. Moglo bi se raditi na izmjenama nastavnog plana za psihologiju i biologiju i više časova predvidjeti za ove i slične teme. U svakom slučaju, trebalo bi da se učenici uvijek mogu obratiti školskim psiholozima i pedagozima i razgovarati baš o svim temama bez ustručavanja.”
