Umjesto Robnih rezervi, Republika Srpska je po hitnom postupku dobila Zakon o interventnim nabavkama. Tako će ubuduće vlasti u ovom entitetu, u vanrednim okolnostima, neophodnu robu obezbjeđivati uz pomoć dobavljača- u ekonomiji poznatih kao vojni liferanati. Oni su na ovim prostorima posljednji put "poslovali" u Kraljevini Jugoslaviji.
I dok nadležni i odgovori upporno izbjegavaju bilo kakav suvisao odgovor na pitanje ko je odgovoran za višegodišnje kriminalno upravljanje institucijom koja bi trebalo da bude ključna za pomoć stanovništvu u vanrednim okolnostima, ekonomisti upozoravaju da novo rješenje ne donosi ništa dobro, čak naprotiv otvara mogućnost za dalju pljačku naroda kroz fiktivne kupovine proizvoda koje u stvarnosti neće nikada biti podijeljene stanovništvu.
Stečaj Robnih rezervi po drugi put
Ekonomista Zoran Pavlović za Buku kaže da je gotovo nevjerovatno da Vlada RS problem sa Robnim rezervama po drugi put pokušava riješiti stečajem. Prvi put se to desilo 2006. godine, kada su uspostavljanjem Uprave za indirektno oporezivanje BiH i početkom naplaćivanja PDV-a, Robne rezerve trebale izmiriti dug po osnovu ovog poreza koji je zajedno sa kamatama dosegnuo iznos od 9 miliona maraka. Tada je Vlada RS proglasila stečaj Robnih rezervi i brže-bolje registrovala novu javnu ustnovu Robne rezerve. Cilj im je bio da sve obaveze koje su proistakle iz prvih Robnih rezervi i dug koji je nastao stečajem ponište, ali su pravnici UIO putem sudkog procesa uspjeli da dokažu da postoji kontinuitet u poslovanju i da teret neplaćanja UIO prebace na novoregistrovane Javne rezerve.
Kada se ova javna ustanova ponovo našla u bezilaznoj situaciju ponovo je neko došao na ideju-proglašenje stečaja, samo ovaj put su zaključili da je bolje da se ne registruju nove Robne rezerve jer će na njih opet preći sva dugovanja, nego da se vlasti obezbjede onim što je u ekonomiji poznato kao vojni liferant.
Tako u Zakonu o interventnim nabavkama stoji da će Vlada RS zajedno sa lokalnom zajednicom definisati dobavljače roba-privatne firme, koje će sa Vladom imati potpisan ugovor da će u slučaju vanredne situacije nabavljaju određenu robu i usluge.
Šta piše u Zakonu o interventnim nabavkama?
„Ono što je apsurd u cijeloj priči jeste to što je privatna firma, koja bi bila liferant u momentu kada je nestašica, i kada na tržištu cijena robe raste, u obavezi da robu isporuči po uslovima i cijenama, koje su važile prije nestašice. To je ključna stavka novog zakona i ona je u potpunosti apsurdna jer zašto bi neki privatnik prodao primjera radi šećer državi po marku, ako je njegova cijena na tržištu u datom momentu dvije marke i u situaciji kada taj isti privatnik zna da Vlada nije likvidna ili barem ne plaća u rokovima “, pita se Pavlović i dodaje : “U članu 5 tačka 1 Zakona o interventnim nabavkama stoji da Vlada RS jednom godišnje na prijedlog Ministrtva trgovine i turizma a najkasnije do 30 novembra tekuće godine a nigdje se ne kaže za koju godinu. Postavlja se i pitanje na osnovu čega Ministarstvo može da pravi plan interventnih nabavki kada unaprijed ne zna hoće li biti poplava ili neće, hoće li biti suša ili neće, ili hoće li na svjetskom tržištu, pa samim tim i kod nas, biti nestašica banana, kafe, šećera... Ovo je zaista loše i ovo nije ništa drugo već birokratki pristup stvarima -mi ćemo se pokriti da imamo Zakon o interventnim nabavkama, a to što on neće funkcionisati kada bude trebalo, to je viša sila. Znači previđaju se uslovi koji su nepredvidivi a sve s ciljem bježanja od odgovornosti i utvrđivanja krivice za izgubljene milione“.
Armin Avdić, profesor na Ekonomskom fakultetu u Sarajevu je mišljenja da je novo rješenje iznuđeno rješenje i svakako nije rezultat proaktivne politike Vlade RS-a.
Teret obezbjeđenja robnih rezervi se prebacuje na privredna društva, a što će, prema riječima našeg sagovornika, u određenoj mjeri usporiti reakciju pomoći Vlade prema stanovništvu, koja je i u slučaju poplava iz 2014 godine bila sramno spora, posebno u RS-u. Na ovaj novi način se, dodaje, suština sistema robnih rezervi dovodi u pitanje, a Vlada vlastitu nesposobnost adekvatnog upravljanja robnih rezervi prebacuje uglavnom na privatne privredne subjekte što pokazuje nemoć Vlade da se nosi sa ozbiljnijim potencijalnim problemima.
“No ukoliko se ovaj sistem postavi na zdrav osnov i bez pojave kriminalnih aktivnosti koje mogu pratiti proces realizacije on može biti bolje rješenje. Međutim meni se čini, a poučen dosadašnjim činjenicama kada su odluke Vlade RS-a bile u pitanju, da će u slučaju većih elementarnih i drugih tržišnih poremećaja, znatno biti proširena mogućnost za dalju pljačku naroda kroz fiktivne kupovine proizvoda koje u stvarnosti neće nikada biti podijeljene stanovništvu. Sjetite se da je proces pomoći stanovništvu u RS-u trajao gotovo dvije godine sa famoznim karticama (vaučerima) za pomoć stradalom stanovništvu”, ističe profesor Avdić za Buku.
Nposredno prije usvajanja ovog zakona razgovarali smo i sa poslanik SDS-a Miladinom Stanićem koji nam je rekao da opozicija neće podržati njegovo usvajanje jer on nije ništa drugo nego bacanja prašine u oči, kako bi se prikrio vrh neodgovornosti Vlade RS-a i organizovanog kriminala. Samo je, kaže, na zadnjoj nabavci đubriva ukradeno između 7 i 8 miliona maraka za što posjeduje i dokumentaciju. “Agrotehnika Bijeljina uvozi jednu te istu robu po cijeni od 307 eura, a Robne rezerve po cijeni od 510 eura. Na 26 hiljada tona izračunajte kolika je to razlika. I to je samo jedna stavka. Nažalost ovdje odgovaraju samo oni što malo ukradu, a oni što puno kradu, ljudi na vrhu RS-a, ne odgovaraju”, kaže za BUKU Stanić.
“Taj zakon je prazna priča. Potpuno je bezvrijedan i besmislen a vladajuća garniture ga želi progurati kako bi im obezbjedio amnestiju na zloupotrebe i ništa više. Nećemo to dopustiti”, zaključio je Stanić.
Milionski dug
Podsjetimo samo da su obaveze Robnih rezervi za više od devet miliona maraka veće od vrijednosti kapitala preduzeća, kao i da je vrijednost iskazanih obaveza na dan na dan 19. maja bila 34,15 miliona KM, a riječ je o kratkoročnim obavezama koje su već stigle na naplatu.
Naime gubitak Robnih rezervi je u 2015. iznosio 2,8 miliona KM, u 2016. 12,9 miliona KM, dok je u tekućoj godini minus iznosio oko 268.000 KM.
Takođe Robne rezerve su, zaključno sa krajem prošle godine, bile jedan od najvećnih dužnika UIO sa 9,4 miliona maraka neuplaćenog PDV-a.
I pored ogromnih dugovanja koja su rasla iz godine u godinu i pored upozoravajućih revizorskih izvještaja ni jednom nije pokrenuto pitanje odgovornosti – iako je svima jasno da su razmjere kriminala u ovom preduzeću ogromne i da je hitna istraga, a ne hitno donošenje još jednog zakona, ono što je prvi i osnovni korak u svakom normalnom sistemu.
