Eto, taj vic je neko skontao još isti dan kada su Bred i Anđelina došli u BiH. Baš smo mi neki veseo narod. Šala može i treba da se zbija na svakom koraku. Jer, šta nam drugo preostaje?
Sve što je lijepo kratko traje, kaže stara narodna umotvorina. Tako je bilo i sa posjetom Anđeline i Hljeba Pite. Eto, i ja se našalio.
Kada sam čuo da su došli nisam osjetio nikakvu posebnu emociju. Došli, pa došli – ko ih jebe. Kontam, tu su zbog SFF ili tako nešto, kad ono – izbjeglice. Izgleda da se Anđelina fakat bavi time. Kažu da je ona UNHCR-ova ambasadorka dobre volje. Može biti. Nisam je nikad upoznao, a i nemam neku posebnu želju. Nije mi ona tako dobra riba k’o što kažu ovi na “televizoru” u raznim glamur emisijama. Prije bi se sa Hljebom Pitom negdje omamio, nego sa njom nešto bulaznio, u sise joj gledao.
Nego, da ne dužim, ja bih ovom prilikom lično da se obratim Anđelini jednim skromnim pismom, u nadi da će joj moje riječi pomoći da se lakše snađe u BiH:
„Draga moja Anđo, na opšte iznenađenje, što moje, što ostalih stanovnika Balkana, ti si došla u BiH. Kao što sam to opjevao u pjesmi – Jugonostalgija, Bosna je ipak najviše sjebana, a ti si takva, jaka žena - ideš tamo gdje je najgrđe i najsjebanije. Uzbudili su se mediji kao da je mesija došao, kad ono – samo ti i tvoj čoek – Hljeb Pita. Čuo sam da si ti dobra osoba, a i na televizoru malo, malo, pa nam jave da si uradila ovo ili ono. Dirljivo je da si toliku djecu usvojila, nadam se da su dobra i da te slušaju. Isto tako se nadam da si ti dobra prema njima, da ih ne mučiš, ne zlostavljaš i ne bludničiš nad njima, kao što to rade neki tvoji zemljaci, Ameri. Moram ti reći da su i ovdje kod nas počeli intenzivnije seksualno iskorištavati djecu. Da znaš, i mi ovdje pratimo trendove i učimo od Vas sa zapada, al izgleda samo ono najgore. Lekcije iz bolesti se brže primaju na naše pomračene i tranzicijom poremećene umove, a i televizor nas satra i sranja nam pušta stalno – sapunjare, turbofolkovi, farme i sarme. Narod je i vako i nako sluđen, pa još kada vidi kako to luđaci po bijelom svijetu rade, vjerovatno dobiju inspiraciju da luduju, siluju, pale. Znam da ti ovo neće sjesti baš najbolje, al ti meni nisi najsexy riba na planeti. Od tvojih filmova volim onaj đe glumiš mankenenku oboljelu od side i onaj đe si hakerka, ovo ostalo tako tako, ali nemoj ti da se sikiraš, samo snimaj i dolare broj. Vjerujem da me ne znaš, nit me se sjećaš iz neke prošle reinkarnacija, al ovo ti pismo pišem ko jaran, iskreno i od srca. Čitam u novinama da imaš namjeru pomagati po Bosni, a bome i Hercegovini, te s tim u vezi želim da ti dam par savjeta da te ne izjebu ovu naši, što pare broje kada neko sa strane pomoć daje.
Eto, ne znam koliko su ti rekli, al nakon rata u BiH je ušlo oko oko 10 – 15 milijardi dolara kojima se gubi svaki trag, ko da su u zemlju propali. Čuo sam da su te pare slali i ovi tvoji Ameri, a sistem je bio da te pare uđu u BiH, ovdje prođu kroz šape domaćih hahara, pa se onda opet vrate njima u ruke a ostanu mrvice za obnovu. Anđo, mislim da ti to treba da znaš, dojmiš se ko poštena porodična žena a ovdje je lopova na svakom koraku. Gledaju te u oči, tapšu po ramenu, a već kontaju kako da te olakšaju za milion – dva. Jednom prilikom kada sam svirao u Srebrenici, pričao mi narod tamo kako je toliko para uloženo u taj krvavi izmučeni gradić da je do sada trebao da sija kao Las Vegas. Nisam mogao da vjerujem šta mi vele, jerbo je tamo i dalje rupa na rupi, mladi bez posla, fasade na zgradama oronule i trošne, a lakše je doći do heroina nego do trave. Ako budeš išla dole reci svom čoek - Hljebu da ponese trave sa sobom. Znam ja da on voli brk da omrsi i pluća da iznenadi, a bome i onaj njegov jaran Tarantino (http://www.jutarnji.hr/quentin-tarantino--brad-pitt-i-ja-pusimo-travu--ali-ne-kad-snimamo/564445/). Vidiš kako je to super. Kada si bogat i slavan i pomalo duvaš onda je to šik i glamur, a ovdje kada to radiš, a nemaš posla, para i sličnih stvari – klošar i drogeraš si bez daljnjeg. Još nešto vezano za tvog čoeka da ti kažem – nemoj toliko da ga daviš i peglaš, otiće on od tebe, pa ćeš biti sama i sjebana. Reklo je na televizoru da si ga gađala stolicom za Dan zahvalnosti jer je htio ići da ga slavi sa ćaćom i materom. Nije ti to pametno ako mene pitaš. Skontaj se malo. Dobar je on čoek, vrijedan, šarmatna, ima pločice.
Nego da se vratimo mi Bosni, a bome i Hercegovini. Kažu u nas - što te ne ubije to te ojača, al te nešto na kraju i ubije. Garant je to logika kojom se služe gospodari prstenova držeći ljude i dalje u kolektivnim centrima bez struje, vode, u sobama punim vlage. Garant se i ti pitaš kako je moguće da mjesečni doplatak za četvoro djece izbjegličkoj porodici iznosi svega 95 eura? E, pa to ti je ravno Zoni sumraka, a znamo da su tamo čuda moguća. Vidim po ovim fotkama da si bila veoma dirnuta onim što si vidjela u Međeđoj i oko Goražda. Znaš koliko takve scene diraju naše vladare? Ma, ne diraju ih. Čak se ni po jajima ne počešu više kada su izbjeglice u pitanju. Izbjeglice su stara tema. Zar to još postoji? Sada imam novi vokabular i nove zadatke – integracija, implementacija, unija, ustav, reforma. Ko se vratio – vratio. U pitanju je progres, a izbjeglice definitivno nisu ništa progresivno. Oni bi najradije da nekako nestanu. Tu bi im onaj Koperfild mogao pomoći. Žale se ovdje po RS što nisi posjetila i koju srpsku izbjegličku porodicu, al tebi aferim da si se upšte zainteresovala za izbjeglice u našoj zemlji. Mogla si i na Haiti otići, oni su trenutno u većem sranju.
Lijepo se ja tebi, moja Anđo, ovdje ispisa, ali ti još uvijek nisam rekao suštinu ovog pisma. Načuo sam da imaš namjeru neki keš dati za izbjeglice, a bome i da neko dijete usvojiš. Što se tog usvajanja tiče, uzmi odma troje konstitutivne djece i bar dvoje iz reda ostalih da ti ne bi poslije iza leđa pričali da si licemjer i da favorizuješ jedne ili druge. Imaš ti para, nećeš ni osjetiti, nemoj da si na kraj srca. Ne budeš li tako uradila budi svjesna da možeš produbiti i onako već dubok razdor među Obroljanima, a to ti sigurno nije cilj. Zaboravio sam ti reći da su vas i u Hrvatskoj očekivali. Mogli ste i tamo da navratite malo. Čuo sam da oni baš znaju kako sa izbjeglicama. Negdje sam pročitao da su za vrijeme Bljeska i Oluje protjerali oko 500.000 ljudi iz svoje zemlje. Ako ne vjeruješ meni, pitaj da ti ovi tvoji iz UNHCR-a daju podatke. Tako ti je to na Balkanu. Nekom rat, a nekom brat. Nekom, opet, kolektivni centar.
Isto tako želim da ti skrenem pažnju na način kako da daješ keš mučenicima u kolektivnim smještajima – dakle, samo keš u ruke, ništa žiralno. Pogledaj kako je to tvoj čoek Hljeb učinio – „Na rastanku, kada se rukovao sa Sabahudinom, Brad mu je dao omotnicu. U njoj je bilo 500 eura. Htjeli su im, kaže Sabina, vratiti, ali samo su odmahnuli rukom.“
Dakle, to je pravi način. Dođeš sama sa džakom para, povedeš par tjelohranitelja da ti ne bi kakva budaletina otela džak, a ako znate Čaka Norisa, povedite i njega. Ovdje ga se pravo boje i zaziru od njegove snage ( jedino mu se Arsena može suprotstaviti ). Nemoj da ti prodaju neku priču kako lovu treba da uplatiš na kojekakve račune, pa će oni to ( kada ti odeš) da ulože u kampove i da im pomognu, jer vidiš šta bude kada oni pomažu - “Ne ide nam, Brad, ništa nam ne ide od ruke. Dobili smo 2006. traktor za onu našu njivu, svako malo se kvario. Eno ga, neki se dan potpuno raspao.
Kroz frižider nam promaja“. Da ne bude da lupam tek tako, evo ti ovaj link, pa nek ti neko prevede: http://www.24sata.info/vijesti/dogadjaji/24952-Skandalozna-odluka-Vijeca-ministara-BiH-Izbjeglicama-dijele-vrece-boks-tegove-korner-zastavice.html .
Vidiš, Anđo moja, kakve budaletine vode ovu zemlju. Nadam se da će ti ovi moji savjeti pomoći u daljem humanitarnom radu po BiH. Imam za tebe još jedan prijedlog. Ako se smoriš od snimanja filmova i letanja po svijetu, dođite ti i Hljeb u BiH i osnujte partiju. Izbori su tek u oktorbru. Volio bih tebe za predsjednicu, a njega za premijera. Onda dovedete Tajgera Vudsa i krenete da ulažete u našu zemlju. Njemu sam to već predlagao (http://www.6yka.com/loptice-i-palice).
Pročitao sam na netu da su vas lijepo gostili i hranili u BiH. Ne znam šta su vam dali od domaće kuhinje, al kako je krenulo ni toga uskoro više neće biti. Ovdje se sve uvozi. Meso iz Meksika, krompir iz Kine, jabuke iz Hondurasa. Na sve načine zatiru našu poljoprivredu, stočarstvo i privredu, a sve pod okriljem slobodnog tržišta kapitala. Sve živo uvoze, a oni mučenici i težaci prolijevaju mlijeko, krompir im truli, meso bacaju jer ne mogu da ga prodaju. Aj ti meni sada reci kako je to moguće da je smrznuto meksičko meso staro 5 godina jeftinije od naše mlade teletine koja je po Bosanskim vrletima pasla? Pa gdje je tu jebena računica? Kažu da je u BiH jak uvoznički lobi. Aj razlobiraj to, leba ti i igara. Eto zašto ovi mučenici po centrima ne mogu da rade, da zarade i da se vrate na svoja ognjišta. Sve su gospodari prstenova skontali. Plate su im ogromne, al opet ne ko tvoji honorari za filmove. Zato ti, Anđo mila, budi faca, dođi i uradi nešto konkretno. Nadam se da sam ti pomogao i da ćeš mi se javiti kada dođeš sljedeći put.
Do tada, ostaj mi zdravo i dobro, čuvaj svoju dječicu i pozdravi mi od srca svog čoeka – Hljeba Pitu. Reci mu da ima ovdje i rakije. Nije to ko trava, al udara pravo jako.
U zdravlje i mrtvila!
Tvoj Grof Ђураз
P.S. Molim te, probaj da mi poneseš jednog dobrog Gibson Les Paul-a. Znaš, ja sam tek na početku estradnog zanosa i to bi mi mnogo značilo, a ti ne bi ni osjetila. Može neki standardni model, ekonomska klasa. Do 1500 dolara. Šta da ti kažem – Treba mi. Hvala!
