Upravo danas, na godišnjicu “Oluje” predstavnici ove
organizacije su predali Državnom tužilaštvu krivičnu prijavu za počinjene
zločine nad srpskim civilima u Uzdolju kod Knina i obližnjim zaseocima od 5. do
8. avgusta 1995. godine.
“Mi smo danas podnijeli kaznenu prijavu za konkretan zločin
kada je osmero staraca ubijeno. Riječ je o zločinima nad srpskim civilima u
Uzdolju kod Knina pri čemu je sedmero
njih strijeljano, a jedna starica je zapaljena u svojoj kući. Mi smo tu prijavu
podnijeli državnom odvjetništvu i smatramo da je to dobar potez da se jedan
konkretan zločin procesuira. Ovo je zločin koji je opisni primjer svih zločina
koji su se događali u Oluji i mi na ovaj način pokušavamo senzibilirati
javnost, ali i institucije koje su odgovorne. Jedna od najporaznijih činjenica
je da 22 godine mi imamo samo jednu osobu koja je osuđena za ratni zločin nad
civilima. Zapravo ova brojka govori o tome kakav je odnos institucija prema
zločinima. To je sramotno. “
Zašto ne postoji
spremnost u Hrvatskoj da se procesuiraju ti zločini i da se suoči sa prošlošću?
To je šira pojava koja nije samo specifična za Hrvatsku.
Ipak, mi smo mislili da će nakon ulaska u EU te stvari u Hrvatskoj ići mnogo
brže i lakše…
Ali, od kad je Hrvatska
ušla u EU čini se da se ti procesi odvijaju mnogo sporije i da se vlast u
potpuno ignoriše te probleme.
To je i naš dojam. Kao da je sve stalo. Dokumenta se bavi i
monitoringom suđenja za ratne zločine i možemo reći da je i rad državnog
odvjetništva usporen od ulaska u EU. U 2016. su pokrenute samo tri istrage.
Hrvatska je nekako potpuno zaustavila taj proces. Mi smo uvijek tražili pravu
tranziciju, ali intencija političkih elita je bila samo forma i zato imamo
ovakvu situaciju. Opća klima je jako loša i ona nedopušta da se nešto radi.
Jednostavno proces suočavanja je loš, skoro pa ga i nema, a to potvrđuju mnogi
primjeri, poput one ploče u Jasenovcu na kojoj piše “Za dom spremni”
i koja i danas tamo stoji.
Zbog čega političke
elite u Hrvatskoj ulažu toliko energije u konstantno poricanje zločina i
odbijanje prihvaćanja činjenica koje su se desile tokom Oluje?
Još uvijek je očito ta mržnja kurentna politička roba, iako
ja vjerujem da ljudi duboko u sebi nisu zli. Ipak, govorimo o emocijama, o tim
iracionalnim momentima, manipulacijama na čemu se danas politika i zasniva.
Tako da u trenutku neimanja kvalitetnih rješenja se poseže za tim emotivnim
momentima, a tu je rat još uvijek sa svim svojim posljedicama plodno tlo za
manipulaciju. Zato se i ide ka tome i to mi primjećujemo. Kad nije HDZ na
vlasti stvara se niz frontova, gdje brojne desne organizacije su preuzeli
mehanizne djelovanja u civilnom društvu za stavranje haosa i širenje
nacionalizma.
Kakvo je uopšte
raspoloženje u javnosti kada se govori o zločinima nad Srbima. Vi ste danas
dočekani ispred državnog odvjetništva od strane grube desničara. Kakva se
poruka šalje sve češćim istupima ekstremne desnice ovakavog tipa?
Jeste. To su orkestrirani napadi gdje pojedinci pokušavaju
dobiti koji poen. To je posljedica neznanja i manipulacija. U svakom normalnom
društvu, a mi se pravimo da ovo naše to jeste, iako nije, bilo bi jasno šta mi
radimo i niko ne bi ni pomislio da to osuđuje. Posebno ne da izlazi da
prosvjeduje protiv toga. Ali pošto mi nismo normalno društvo ovi bukači žele
nama da zabrane da govorimo o Oluji i ratu u bilo kom drugom kontekstu osim u
onom pobjedničkom. To je jedno stvaranje mita i to je pogubno za razvitak
zdravog društa. Sa mitom se ne može ići naprijed i u tom smislu mi radimo težak
posao, a to je razbijanje tog mita koji postoji u Hrvatskoj. Mit pobjede to je
Knin, mit žrtve to je Vukovar i svatko ko u taj prostor ulazi sa bilo čim
drugim biva linčovan i postaje neprijatelj Hrvatske. Uglavnom, suočavanje nije
lagan proces, ali mi ćemo ustrajati u tome da iznesemo istinu a ne da se
razbacujemo mitomanskim budalaštinama.
Upravo bez suočavanja
sa prošlošću teško da će Srbi opet biti prihvaćeni u hrvatskoj kao ravnopravni
građani. Ipak, postoji li bar malo nade za bolji živoz Srba u Hrvatskoj i kako
Vi vidite njihovu budućnost u ovoj zemlji?
Mi dosta radimo sa SNV pokušavajući da pomognemo održanje
kulture i kulture sjećanja, te uspostaviti suradnju među dva naroda. Naravno,
da bi se krenuilo naprijed moramo prihvatiti istnu i suočiti se sa činjenicama,
kako onom da je “Oluja” vratila mnoge hrvate u svoje domove, jer ljudi
su bili izgnani sa područja tzv. RSK, da su tamo počinjeni mnogi zločini, ali i
da hrvatska strana prihvati činjenicu da su se u “Oluji” dogodili
mnogobrojni zločini, da je veliki broj građana protjeran, mnogi se nikad neće
vratiti, mnogi su umrli u izgnanstvu… Kad se to sredi biće i budućnosti. Kako
će se sve to odvijati teško je prognozirati, ali opet ponavljam, suočavanje sa
prošlošću je jedan od preduslova, jer ekonomski prosperitet neće mnogo
promjeniti odnos ako ljudi ostanu u zatvoreni u neznanju i zatrovani mitskom
prošlošću.
RAZGOVARAO MILOVAN MATIĆ