BUKA ANALIZA: Prilagođavanja pola rodnom identitetu - Pozitivni primjeri i prakse iz regije
Ilustracija, Foto: Flickr

IDENTITETI

BUKA ANALIZA: Prilagođavanja pola rodnom identitetu - Pozitivni primjeri i prakse iz regije

Piše: Maja Isović Dobrijević

Pitanje prilagođavanja pola rodnom identitetu sve više pažnje dobija u regiji, a to je prije svega posljedica zagovaranja organizacija za ljudska prava koji žele da ukažu postoje osobe kojima je ovo pitanje važno.

BiH i po ovom pitanju kaska za regijom, kod nas ovo područje nije uređeno, a politička klima je takva da se o tome ne priča. U posljednje vrijeme nastojali smo doći do izjava bh političara o ovoj temi i oni uglavnom odbijaju da o njoj govore, kažu da nisu relevantni, da ne poznaju tematiku i da to nije njihovo područje.

Situacija u zemljama regije, Srbiji, Hrvatskoj i Crnoj Gori je bolja, iako ne idealna, BiH može ipak nešto da nauči od njihovih praksi.

Anđela Čeh iz Udruženje građana Egal iz Srbije kaže da prilagođavanja pola rodnom identitetu u poslednjih nekoliko godina ima sve veću pažnju javnosti u Srbiji.

„To je, pre svega, zahvaljujući aktivističkim naporima i javnim zagovaranjem trans* pitanja, povećanom vidljivošću zajednice, kao i vrhunskom i svetski poznatom timu stručnjaka_inja. Nema zvaničnih podataka o veličini trans* zajednice, ali se može primeniti svetska statistika koja sugeriše da od 0,2 do 0,7 odsto svake odrasle populacije čine trans* osobe, što znači da u Srbiji živi oko 30.000 trans* osoba. Od ovog broja samo mali procenat prolazi i hirurški deo procesa tranzicije, odnosno najviše je transrodnih osoba koje delimično prilagođavaju svoj pol rodnom identitetu“, rekla je za BUKU Anđela Čeh.

Da bi se završio kompletan proces tranzicije, uključujući i hirurški deo, potrebno je da osoba,objašnjava Anđela, najprije dobije uput od lekara opšte prakse za specijalizovanu kliniku koja se bavi rodnom disforijom, kao što je Kabinet za transrodna stanja Kliničkog centra Srbije.

„Dešava se, između ostalog, da izabrani lekar odbija da izda ovakav uput. Kada se započne sa tranzicijom, pogotovo od trenukta kada se uzimaju hormoni i dolazi do vidljivih promena. Tada spoljašnji izgled osobe više nije u skladu sa fotografijom, imenom, jedinstvenim matičnim brojem građana i oznakom pola u ličnim dokumentima, pa dolazi do nemogućnosti ostvarivanja prava i otežanog pristupa obrazovanju, zapošljavanju, uslugama, ali i do diskriminacije i stigmatizacije u svakodnevnim situacijama u kojima je potrebno pokazati identifikacioni dokument – legitimisanje, banka, pošta, gradski prevoz... Iako zakonske regulative i dalje nema, zahvaljujući odluci Ustavnog suda iz 2012. godine, nakon hirurškog dela procesa prilagođavanja pola rodnom identitetu, moguće je, uz odgovarajuću medicinsku dokumentaciju, promeniti lična dokumenta“, ističe Anđela Čeh.

Ona kaže da je u Srbiji moguća je promjena ličnih dokumenata nakon završenog hirurškog dijela tranzicije. Kao što je već pomenuto, veliki problem prestavlja period od početka uzimanja hormona do same operacije, koji u prosjeku traje od jedne do četiri godine, tokom kojih osoba nema odgovarajuća lična dokumenta. Kada su transrodne osobe u pitanju, ovaj vid pravne nevidljivosti i pravnog vakuuma je situacija koja traje čitavog života. Moguća je promjena ličnog imena, i to samo u ona koja su rodno neutralna (Saša, Vanja, Mija, Minja, itd.), ali JMBG i oznaka pola ostaju.   

OPERACIJE U BEOGRADU

Anđela Čeh kaže da je stručni tim Kabineta za transrodna stanja Kliničkog centra Srbije, na čelu sa prof. dr Miroslavom Đorđevićem  vodeći u svijetu kada su u pitanju operacije prilagođavanja pola rodnom identitetu i to je razlog zbog koga mnogi biraju baš Beograd da završe proces tranzicije.

Kada su u pitanju troškovi operacije na teret Republičkog fonda za zdravstveno osiguranje finansira se 66% operacije, dok pacijent_kinja moraju da pokriju ostatak. Međutim, Anđela dodaje da ovo ne pokriva troškove postoperativne njege, hormona i drugih estetskih zahvata, koji su često veći od ukupne cifre koju je potrebno izdvojiti za samu operaciju.

Prema podacima iz 2016. godine, od kako se operacije delimično vrše preko fonda obaveznog zdravstvenog osiguranja, u Srbiji je proces prilagođavanja pola rodnom identitetu završilo 20 osoba.

John M. Barac, izvršni direktor LGBT Forum Progres iz Crne Gore kaže da je od 2013. godine, izmjenama i dopunama Zakona o zdravstvenom osiguranju, garantovano pokrivanje procesa prilagođavanja pola rodu u visini od 80% iz sredstava obaveznog zdravstvenog osiguranja.

„Iako je zakonodavstvo na dosta bazičnom nivou u domenu procesa prilagođavanja pola rodu, navedene izmjene i dopune zakona su predstavljale veliki iskorak za Crnu Goru. Pored zakonskih izmjena, nekoliko nevladinih organizacija, uključujući LGBT Forum Progres, aktivno radi sa trans osobama, kako bi postupak tranzicije/prilagođavanja prošao što lakše i bolje“, rekao je za BUKU John M. Barac.

Kada je u pitanju situacija u Crnoj Gori John M. Barac kaže da je crnogorsko zakonodavstvo u velikoj mjeri usklađeno sa preporukama Evropske Unije. Pored izmjena u Zakonu o zdravstvenom osiguranju, prilagođeni su i Zakon o zabrani diskriminacije, kao i Zakon o ličnom imenu.

„Nažalost, administrativni dio je i dalje dosta spor, te se u praksi vidi da transfobija kod pojedinih službenika/ca u javnoj upravi postoji, i da se to odražava na kvalitet i brzinu usluge koju trans osobe dobijaju. Nedavno je zabilježen slučaj gdje je trans osobi koja nije prošla kroz cjelokupni proces tranzicije onemogućeno da promijeni ime u ’ime suprotnog pola’ već samo u rodno neutralno ime, iako Zakon o ličnom imenu nema ograničenja u tom polju“, objašnjava naš sagovornik.

John ističe da zakon nažalost i dalje ima u sebi veliki nedostatak, jer predviđa obaveznu sterilizaciju svih lica koje prođu proces prilagođavanja pola rodu, što se može shvatiti kao napad na tjelesni integritet i dostojanstvo pojedinca. Ovim su, dodaje John, trans osobe onemogućene da ikada imaju potomstvo prirodnim putem, osim ako prethodno nisu imali potomstvo, ili ako se ne odluče za zamrzavanje jajnih ćelija/spermatozoida, što je izuzetno skupa procedura ili se eventualno mogu odlučiti za usvajanje.

Kada je u pitanju promjena lične karte u Crnoj Gori John M. Barac kaže da nakon kompletiranog procesa prilagođavanja pola rodu, osoba prilaže svu neophodnu prateću dokumentaciju, plaća takse, i bez smetnji dobija nova dokumenta. Proces je dosta jednostavan, i obično traje desetak dana. Ali, dodaje da za sve one koji nisu prošli kroz proces tranzicije, ili to ne žele, nije moguće izdavanje dokumenata koji imaju oznaku „suprotnog pola“, a moguće je dobiti dokumenta sa drugačijim imenom, ali oznaka pola će ostati ista.

„Trenutno u Crnoj Gori ne postoje adekvatni stručnjaci koji bi obavili proceduru promjene pola, te sve trans osobe idu u Beograd ili neku od zapadnoevropskih zemalja. S obzirom da se proces prilagođavanja pola rodu sprovodi u više etapa, određeni segmenti – kao što su psihološka podrška i savjetovanje, kao i hormonska terapija – se mogu sprovesti i sprovode se u Crnoj Gori; dok se treća i finalna faza, uslijed nedostatka stručnog kadra i nedovoljnog iskustva domaćih ljekara, realizuje na nekoj drugoj lokacija“, objašnjava John M. Barac.

 

Foto: Zastava transrodnih osoba



Ističe da prema trenutnom zakonodavstvu Crne Gore, fond za zdravstvo snosi 80% troškova procesa prilagođavanja pola rodu, dok ostalih 20% snosi samo lice u procesu prilagođavanja.

Ovo se odnosi samo na pokrivanje osnovne procedure (rekonstrukcija genitalija i mazektomija), dok operativne zahvate feminizacije/maskulinizacije u cjelini pokrivaju same osobe koje mijenjaju pol. Dodatno, cjelokupna hormonska terapija je pokrivena od strane fonda za zdravstvo Crne Gore.

Prema podacima s kojima raspolaže LGBT Forum Progres, u protekle 3 godine najmanje desetak lica je započelo proces prilagođavanja pola rodu.

PROBLEMI U DRUŠTVU OSTAJU

Asmira Topal, izvršno koordinatorstvo Trans Aida iz Hrvatske kaže da je pravno priznanje roda u Hrvatskoj trenutno regulisano Zakonom o državnim maticama i Pravilnikom o načinu prikupljanja medicinske dokumentacije te utvrđivanju uslova i pretpostavki za promjenu spola ili o životu u drugom rodnom identitetu

„Važno je istaknuti da prema Pravilniku, nijedna osoba ne smije biti prisiljena na podvrgavanje medicinskim postupcima, uključujući kiruršku prilagodbu spola, sterilizaciju ili hormonsku terapiju, kao uvjet za priznanje promjene spola ili života u drugom rodnom identitetu, te da svaka osoba ima pravo na poštivanje njezinog osobnog i obiteljskog života u skladu s vlastitim rodnim identitetom. Također, bitno je i da se kao i s promjenom imena, ne vidi ni promjena podatka o spolu u rodnom listu, tako da što se tiče dokumenata koje dobijete nakon završetka ove procedure bar u administrativnom smislu imate potpunu zaštitu od potencijalne diskriminacije, nasilja i neugodnosti i izbor kome želite reći informacije poput toga da vam je podatak o spolu promijenjen. Problemi u društvu i dalje nažalost ostaju, a nije jasno regulirano ni što sa starim dokumentima, npr. diplomama izdanim prije promjene, rekla je za BUKU Asmira Topal.

Kaže da je prema Pravilniku, za promjenu oznake spola u dokumentima potrebno zatražiti mišljenje Nacionalnog zdravstvenog vijeća (NZV) na osnovu kojeg osoba dalje mijenja osobne dokumente.

Prema informacijama koje dobijamo iz Hrvatske Nacionalno zdravstveno vijeće je dužno u roku od 30 dana od dana primanja zahtjeva izdati mišljenje, međutim praksa do sada je takva da osobe često čekaju više mjeseci, pa i preko godinu dana na to mišljenje.

„Kada se mišljenje konačno dobije, osoba ga predaje u mjestu rođenja uz zahtjev za upisom promjene spola kao izmjene podataka u temeljnom upisu u matici rođenih. Na taj zahtjev osoba dobije rješenje o upisu promjene spola, i onda dalje mijenja osobne dokumente. Dakle, procedura pravnog priznanja roda u Hrvatskoj i dalje nije dovoljno pristupačna, brza i transparentna te se ne poštivaju odredbe Pravilnika. Trenutno imamo podatak da je od proljeća 2016, otkad se počela implementirati ovakva procedura za pravno priznanje roda, 30-ak osoba ostvarilo pravo na pravno priznanje roda“, kaže za Asmira Topal.

Kada je u pitanju situacija u Hrvatskoj, ono što je trenutno dostupno unutar zdravstvenog sistema je psihološka podrška, hormonalna terapija i operativni zahvati uklanjanja dojki, a dok su pregledi, nalazi i psihološka podrška pokriveni zdravstvenim osiguranjem, hormonalna terapija i operativni zahvati nisu.

Asmira kaže da su kroz svoj rad na terenu primijetili da šira javnost u Hrvatskoj ne prihvata niti rodno binarne trans osobe (trans žene i trans muškarce), a kamoli da propituje rodne identitete i rodnu binarnost te prihvati rodno nebinarne osobe.

„Binarnost roda i oštra podjela rodnih normi i uloga je prožeta kroz sve aspekte života i društva. Kroz organiziranje različitih javnih događanja, udruga Trans Aid radi na razbijanju tih binarnih okvira koji su ukorijenjeni u hrvatsko društvo“, ističe Asmira, a kada je život trans osoba u Hrvatskoj u pitanju ona kaže da su trans osobe dio društva,pa tako nailaze na sve prepreke na koje nailaze i drugi ljudi.

„Međutim, dodatne prepreke u životima trans osoba su vezane uz transfobiju koja je još uvijek rasprostranjena u društvu pa tako utječe i na sve aspekte života trans osoba. Često su to prepreke u obliku prihvaćanja od strane okoline. Jedna od većih prepreka je pitanje zaposlenja - mnoge osobe dobiju otkaz kada se autaju kao trans  ili pak krenemo u tranziciju - to se vidi na van i nije nešto što je moguće zadržati za sebe). Ako osoba tek traži posao, često neće biti zaposlena ako se njen izgled i dokumenti ne slažu s očekivanjima (npr. poslodavac vidi pred sobom muškarca, a u dokumentima piše ženski spol).

Nekad su osobe vidljivo trans, i bez obzira promijenile dokumente ili ne, poslodavci ih diskriminiraju jer ne izgledaju dovoljno normirano za svoj rod“, ističe Asmira.

Na kraju, dodaje, što se tiče trans-specifične zdravstvene skrbi za trans osobe kojima je potrebna, trenutno je ona dostupna samo osobama koje si tu pomoć mogu financijski priuštiti, a budući da trans osobe često nailaze na gore opisanu diskriminaciju u svijetu rada, mnoge si to ne mogu priuštiti.

Kao što smo mogli vidjeti situacija u zemljama regije nije sjajana, ali je mnogo bolja od one koje imamo u BiH. U zemlji u kojoj nije ni poželjno pričati o trans osobama. Prakse oko regulisanja prilagođavanja pola rodnom identitetu moraće se početi dešavati, a na političkim tijelima je da tu praksu olakšaju, jer trans osobe trebaju i moraju biti ravnopravni članovi bh društva, a ne osobe koje se diskriminišu na svakom koraku.

 



Tekst nastao u saradnji sa Sarajevskim otvorenim centrom

 

 

 

Komentari na tekst (0)
 

Napomena:
Svi komentari se prethodno moraju odobriti od strane administratora prije nego budu vidljivi na portalu. BUKA se ograđuje od stavova i mišljenja iznesenih u komentarima postavljenih na našim stranicama. Svi stavovi i mišljenja komentatora odražavaju stavove i mišljenja isključivo onih koji ih postavljaju. Redakcija BUKE je u slučaju komentara koji izazivaju rasnu, nacionalnu ili vjersku mržnju, te potiču na nasilje dužna obavijestiti nadležne organe o takvom pristiglom komentaru.