Koja marka sa strane uvijek je i više nego dobrodošla. Upravo iz tog razloga mnogi su se odlučili baciti u potragu za dodatnim poslom, odnosno sekundarnim izvorom prihoda uz stalan, uglavnom slabo plaćeni posao. Naime, u ovo krizno razdoblje koje nas je zahvatilo posljednjih godina dovelo nas je sve skupa do ruba ponora, pa je sve teže postalo otplaćivati osnovne životne troškove kao što su hrana i režije, a da ne spominjem kredite i slične stvari zbog kojih su se neki bili prisiljeni dodatno i na više strana zadužiti. Mnogi su i dalje pak sretni samo sa činjenicom da su uopće zaposleni, a spajanje kraja s krajem rečenica je koju još uvijek često i gotovo svakodnevno čujemo.
No, osim samo zarade, dodatni posao može naravno za neke, imati i niz prednosti kao što su recimo stjecanje radnog iskustva i vještina u kojima se nisu imali prilike možda okušati ili uopće susresti, a željeli su. Svemu tome u prilog ide i tzv. networkingza koji danas mnogi kažu kako je stvar broj jedan u domeni posla i razvoja vlastite karijere, pritom mislim na širenje mreže kolega, sklapanje poznanstava, jer realno, nikada ne znate kada će vam netko od tih ljudi zatrebati ili pak vi njima. Zanimljivo je i kako su mnogi mišljenja kako je honorarni, dodatni posao u biti svojevrsna garancija i sigurnost ako se nađu u situaciji da ostanu primjerice bez prvog, stalnog posla. Jer realno, danas ništa nije stalno niti sigurno, a ponajmanje posao. Složit ćete se?
Druga strana dodatnog posla, ona negativna jest pak ta da će rijetki moći izdržati i uspješno balansirati između dva posla jer upravo taj dodatni posao ida na uštrb slobodnog vremena sporodicom, prijateljima, ali i nimalo manje važno, uskraćivanja vlastitog odmora koji nam je svima itekako prijeko potreban da bismo mogli općenito funkcionirati. Činjenica je da u tom statusu nije lako ostati uvijek fokusiran i jednako produktivan, a radna sedmica od pet dana u tom slučaju će se vjerojatno pretvoriti u radnu sedmicu od sedam dana, 24/7, što nije mala životna izmjena ritma, točnije nije podnošljiva svakome. U ovom slučaju će se morati i zadovoljiti ne jednog, nego dva šefa, a da ne pričamo o popratnom stresu i kroničnom nedostatku sna, iscrpljenosti, manjku motiviranosti, kreativnosti i slično…
O ovim spomenutim stvarima te ostalim tegobama, prednostima, manama, dvojbama, mogućnostima, ciljevima, ambicijama, perspektivama i razlozima upuštanja u avanturu zvanu dvostruki posao, porazgovarala sam s nekoliko ljudi koji su trenutno upravo u toj situaciji, a evo što su mi iz svog iskustva rekli…
“Oduvijek sam radila više poslova istovremeno. Tako me zadesilo jer je svaki od tih poslova bio slabo, odnosno nedovoljno plaćen za osnovne životne potrebe, ali moram priznati i da oduvijek volim putovati, pa je i to nekako ulazilo u tu cijelu priču (smijeh). Trenutno više nisam u mogućnosti raditi više poslova jer imam full time job koji nerijetko od mene potražuje da radim i izvan radnog vremena, ali i od kuće. S obzirom na to da se nekako ne vidim više u toj firmi u kojoj trenutno radim, točnije u sektoru prodaje, nedavno sam se samoinicijativno okrenula social media marketingu” objasnila mi je diplomirana ekonomistica Ivona R. (32)koja ističe kako ju sad osim dodatne zarade u biti podjednako interesira i motivira razvijanje u toj novijoj grani bliske joj profesije, s kojom se nekako želi nastaviti i ozbiljnije baviti.
“Sav novac koji sam do sada dodatno zarađivala, a radila sam svašta, dio sam si spremala sa strane ne bi li upisala dodatnu edukaciju za digitalni marketing. Uspješno sam ju i završila, a u međuvremenu su mi prijatelji pokrenuli jednu svoju mini kreativnu agenciju i trenutno (potajno) radim za njih, ali honorarno, kao vanjski suradnik. Imam dva klijenta za koje sam preko njih zadužena, vodim im kanale na društvenim mrežama te smišljam strategije kako ih pozicionirati te kako komunicirati i slične stvari..” nastavlja Ivona i kaže kako za sada još uči i razvija se u tom smislu, ali da joj ide jako dobro. Ono najvažnije je kako naglašava “zadovoljni su prije svega moji sekundarni šefovi, ali i klijenti, pa onda i ja sama”.
Otkrila mi je kako je po prirodi velika ziherašica, te da čeka da se njihova agencija još malo postavi na noge, odnosno da dobiju potrebu da je zaposle za stalno, nada se nju, pa da će možda u toj situaciji i dati otkaz na starom poslu, što bi, kako mi je rekla na početku, vrlo rado učinila. Ističe i kako mjesečno inače zna u ovoj fazi dodatno zaraditi i do 800,00 KM te da joj taj novac itekako dobro dođe, ali i da je uspjela po prvi put uštedjeti i osigurati se ako nešto slučajno krene po zlu.
“Zna nekada biti prilično naporno raditi ta dva posla odjednom, dvije brige i dvije odgovornosti, ali s obzirom na to da sve za sekundarni posao nekako radim uglavnom na mjesečnoj razini, naučila sam se dobro organizirati. Nekad je to rad do sitnih noćnih sati kako bih vikend imala potpuno slobodan, nekad je kombinacija. Može se, nije lako, ali se može ako imaš neki cilj.” zaključuje i objašnjava kako joj je taj osjećaj financijske sigurnosti nedostajao, ali s druge strane da se općenito ne boji za sebe jer da će se uvijek nekako snaći.
Moj drugi sugovornik je prije par godina stekao zvanje diplomiranog politologa. Odmah mi je na početku razgovora rekao kako smatra da je odabrao potpuno krivi smjer i zvanje za sebe. “Totalno sam fulao profesiju, nisam ni sam siguran što bih s njom. Do sada sam uglavnom radio studentske poslove, a trenutačno sam na stručnom osposobljavanju još koji mjesec jer nije bilo druge, bolje opcije. Svi znamo da to i nije neka plaća, doživljavam to tek kao iznos s kojim si mogu pokriti topli obrok i da ne moram žicati roditelje za neke svoje hirove, izlaske i slične osobne potrebe. Nadam se da ću uskoro naći neki bolje plaćeni posao s boljom i konkretnijom perspektivom za sebe” ispričao mi je pomalo izgubljeno Mirko C. (27) koji mi je rekao da još uvijek živi s roditeljima jer ne vidi načina kako bi se s ovakvom platom i uvjetima ikako osamostalio, ali da s prijateljima svaki vikend zato odnosi glomazni otpad i čisti tavane, šupe i podrume.
“Prijatelji u sličnoj situaciji i ja dali smo oglas za takvu vrstu čišćenja i odlučili zajedničkim snagama to raditi u slobodno vrijeme. Za sada nam ide dobro, naradimo se itekako, fizički je to jako zahtjevan posao, ali skupimo neku dodatnu lovu da malo podebljamo svoj mjesečni budžet, a nešto i uštedimo. Ja osobno sam mjesečno deblji za 500,00 KM što mi jako dobro dođe” zaključuje i daje mi do znanja kako nije baš previše optimističan oko konkretnog zaposlenja u struci i pristojne plate te da razmišlja da svoj put u tom smislu pokuša pronaći negdje u inozemstvu, izvan svoje profesije.
Moja treća sugovornica završila je dizajn pri arhitekturi, točnije, ona je produkt dizajnerica. S obzirom na to da se radi o vrlo specifičnoj profesiji, svoju karijeru započela je ipak kao art direktorica u jednom časopisu za uređenje interijera. “Našla sam se ni kriva ni dužna u novinarstvu (smijeh), ali oduvijek sam imala sklonost pisanju. Pa, kad se spojilo moje znanje o dizajnu i interijerima u kombinaciji s novinarstvom, pokazalo se kao dobitna kombinacija za prvi stalan posao. Zadovoljna sam relativno s poslom i načinom rada, a plaćom tak-tak, no dinamika posla mi je takva da mi ostavlja dovoljno vremena da u slobodno vrijeme sa svojim partnerom razvijam vlastiti dizajn brend, točnije proizvode.” ispričala mi je produkt dizajnerica Katarina L. (31) koja sebe u konačnici ipak vidi samo kao dizajnericu pod okriljem vlastitog brenda od kojeg u bližoj budućnosti planira i živjeti.
“Sada radim i jedno i drugo, prvi posao mi je u biti (financijska) sigurnost, a drugi je moja najveća strast za koju čekam da se razvije i postane nešto od čega ću između ostalog moći profitirati i zarađivati, odnosno pristojno preživjeti (smijeh). Zaradimo toliko da smo na nuli (smijeh) i teško se naplaćujemo, to je začarani krug te sve skupa nedovoljno da bismo mogli raditi samo to, a stalno moraš nešto paralelno ulagati. No, što sam dulje ovako na dva polja, to više uočavam kako nije lako biti istovremeno kreativan na obje strane. Postaneš baš preopterećen i skužila sam da mi se jedno počelo odražavati na drugo, jedan dio posla uvijek pati. Nekad mi dođe da dignem ruke od svega, ali takvi trenuci su vrlo rijetki. Hvala Bogu na mom partneru koji me uvijek diže iz tih kriznih situacija. Borim se, prilike su takve da su borba, upornost i volja jedino moćno oružje za opstanak u ovom smislu, pogotovo ako razvijaš nešto svoje.” objasnila mi je Katarina koja mi je za kraj rekla kako ju veseli trenutak kada će moći biti samo (produkt) dizajnerica i posvetiti se tome u potpunosti i sama sebi isplaćivati plaću za koju kaže kako će biti proporcionalna njezinom radu.
Inače, otkrila mi je i kako ju sadašnji šefovi u svemu tome podržavaju jer su upućeni u to što radi i izlaze joj maksimalno u susret, što nije mala stvar. “Oni su isto na neki način u toj branši i vide da uživam u tome, pa im to nije teško razumjeti, a s druge strane, vide da sve svoje dužnosti na poslu obavljam pravovremeno i kvalitetno, točnije, uvijek mogu računati na mene” kaže Katarina.
“No, ako ćemo iskreno, mislim da ću se uvijek osjećati potplaćenom ako budem radila za nekog drugog, posebno u svojoj struci. A taj osjećaj te izjeda onako iznutra i to je loše. Zato i radim sve ovo ne bi li ipak imala nešto svoje i nešto za sebe. Nije mi cilj raditi dva ili više poslova, mislim da je to u konačnici kontraproduktivno, ali razumijem motive i prilike ljudi koji su na to na neki način prisiljeni, no osobno ću to, ako prilike budu dozvoljavale, pokušati izbjeći.” zaključila je i poručila Katarina.
tekst: buro247.hr/Random Peope
