<img height="1" width="1" style="display:none" src="https://www.facebook.com/tr?id=198245769678955&ev=PageView&noscript=1"/>

HOROR ISKUSTVO IZ CRNE GORE: Prije odlaska na sezonski rad dobro se informišite da vam se ne desi ovo…

LOŠE ISKUSTVO

Kroz gorko i teško iskustvo prošao je mladi Banjalučanin koji je radio u ugostiteljstvu na crnogorskom primorju. Ovo je njegova priča....

15. august 2017, 12:00

Sezonski rad u inostranstvu često nije idealan, onako kako se predstavlja, a nerijetko je takav da ga se ljudi ne žele ni sjećati. Kroz gorko i teško iskustvo prošao je mladi Banjalučanin koji je radio u ugostiteljstvu na crnogorskom primorju.

Mnogi se odlučuju da odu da rade sezonski posao, a da se prethodno nisu raspitali o uslovima, o poslodavcu, legalnom odlasku u stranu zemlju i slično.
Ovaj mladić riješen da zaradi nešto preko ljeta i spreman na naporan rad uputio se na poluotok Lustrice u Crnoj Gori da radi preko ljeta.

“Prvi utisak je bio loš kad sam vidio smještaj u kojem sam trebao provesti ljeto. Kuća u kojoj je bilo smješteno osoblje ljetnog bara gdje sam došao da radim izgledala je kao kuća strave i užasa. Kuća se nalazila na brdu, nekoliko kilometara hoda kroz šumu. Nakon 12 sati rada, potpuno iscrpljeni vraćali smo se u tu kuću da prespavamo, u smještaj koji je neuredan toliko da normalna osoba tu ne bi držala ni životinje. Riječ o zapuštenom mjestu”, rekao je ovaj mladić u ispovijesti za BUKU.

Kaže da su ta poslu u tom baru već nakon nekoliko dana pet djevojaka i jedan dečko dali otkaz i otišli su.

“Oni su na vrijeme to uradili. Gazda je već tad bio nekorektan, ali ja sam se nadao da nije sve tako crno. Nakon nekoliko dana otišlo je još dvoje ljudi  sa posla. Tad nam je gazda zatražio pasoš pod izgovorom da će nas prijaviti. Kako je vrijeme prolazilo, primjetio sam da je situacija sve lošija. Za svaku čašu koja bi nestala sa plaže odbijao bi 10 eura, ako ne bih stigao skloniti tanjir sa stola odbio bi mi 20 eura od plate”, priča ovaj mladić.

Dodaje da je tako prošao prvi mjesec rada, a platu niko nije spominjao.

“Tad je još nekoliko radnika dalo otkaz, a upozoreni od šankera da ne daju pasoš uspjeli su otići, naravno bez isplaćenog eura. Kad sam ja shvatio koliko je situacija ozbiljna i da neću dobiti ni fening za toliko naporan posao najavio sam otkaz. Tad me je gazda izružio i rekao mi da nađem sebi zamjenu, pa tad da idem. Znao sam da ovo mjesto ne mogu nikome preporučiti, jer kako da nekome uopšte preporučim kad uslovi nisu ni za mene dobri. To je bio ultimatum na koji naravno nisam pristao”, ističe ovaj mladić.

Kaže da mu je u međuvremenu iskrsla prilika za posao u inostranstvu, ali nije mogao doći do svog pasoša da aplicira termin za vizu.

“U tom momentu roditelji su se jako zabrinuli i nazvali su policiju, a interna preporuka je bila da pobjegnem bez pasoša i prijavim da mi je ukraden. Nisam pristao na to, jer sam zaista vrijedno i naporno radio. Davao sam maksimum od sebe inajveće pazare sam iznosio i očekivao sam da ću, u najmanju ruku, bar dio plate da dobijem.  Tražio sam svoj pasoš, ali gazda je odugovlačio, nije mi ga vraćao, da bih što duže ostao da radim. Dani su prolazili, a ja pasoš nisam dobijao”, kaže ovaj mladić.

Nakon mjesec dana spakovao se, otišao do gaze i tražio je pasoš.

“Ni u jednom momentu nisu ponudili da mi daju platu za dva mjeseca napornog rada. Stopala su mi bila puna žuljeva, krvava. Nakon mog insistiranja gazda uvidjevši da sam potpuno rješen da odem po svaku cijenu izgalamio se na mene i rekao mi je: ‘mars đubre jedno, smrade jedan da te moje oči ne vide, pazi se da te ne sretnem negdje, nećeš dobro proći’. Šokiran izrečenim, ni kriv ni dužan samo sam mu rekao hvala, iskreno, nisam smio ništa da mu kažem”, priča ovaj mladić.

On kaže da je gazda htio da radnike zadrži da mu rade potpuno besplatno, a riječ o izuzetno napornom poslu.

“Sjeo sam na brodić, šokiran svime što mi se desilo, i sa par eur bakšiša u džepu,taman da platim prevoz i uzmem vode za put. Majka mi je platila kartu, vratio sam se kući gladan, iscrpljen i bez zarađenog eura. Iste noći je pobjeglo jos dvoje mojih radnih kolega koji su se vratili u Beograd, takođe bez novca”, kaže na kraju ispovijesti ovaj mladić.

NE BEZ RADNE DOZVOLE ODLAZITI U INOSTRANSTVO

Boris Pupić, stručni saradnik za odnose sa javnošću, informisanje i izdavaštvo Agencije za rad i zapošljavanje BiH kaže da se svo zapošljavanje u inostranstvu, ukoliko je legalno, odvija na isti način:

“Radnik treba prvo da pronađe poslodavca i da mu poslodavac o svom trošku isposluje radnu dozvolu. Kada se dobije radnu dozvolu poslodavac radniku dostavlja radnu dozvolu i validan ugovor o radu, a radnik s tim dokumentima (te sa drugim u zavisnosti od zemlje u koju odlazi) odlazi u ambasadu države u koju želi otići i tamo aplicira za radnu vizu. Tek kada dobije radnu vizu radnik odlazi na rad u inostranstvu”, kaže Boris Pupić za BUKU.

On ističe da je ovo ujedno i savjet kako postupati u slučaju pronalaska posla u inostranstvu.

“Važno je napomenuti da prilikom odlaska na rad u inostranstvo radnik može imati samo troškove koji nastaju prilikom apliciranja za radnu vizu (kopiranje i ovjera dokumenata), te troškove puta. Troškovi posredovanja se ne smiju naplatiti od radnika već od poslodavca”, objašnjava Pupić.

Pupić dodaje da u svakom slučaju kada radnik odlazi na rad u inostranstvo bilo bi dobro da svoj boravak prijavi i DKP mreži BiH kako bi naši organi znali gdje se radnik nalazi.

“Ukoliko je sve legalno provedeno radnik će imati prava garantovana zakonima o strancima, i sigurno će imati oblike zaštite na radu kao i domaća radna snaga”, savjetuje Pupić.