<img height="1" width="1" style="display:none" src="https://www.facebook.com/tr?id=198245769678955&ev=PageView&noscript=1"/>

Aleksandar Trifunović: Barcelona, grad ljepote, najljepše gradske plaže na svijetu, energije, umjetnosti i sjajnih ljudi

Barcelona

Novu godinu odlučili smo proslaviti u toplijim krajevima. Banjalučka magla i hladnoća bili su previše depresivni, pa smo počeli da istražujemo.

19. august 2017, 12:00

Prijateljica koja je studirala u Barceloni javila nam je da nam može naći povoljan smještaj, a meni je ostalo da se pobrinem za jeftine avionske karte. Odluka je pala vrlo brzo, a kako i ne bi kada je od Graza do Barcelone avionska karta Ryanairom početkom januara koštala 0.01 Euro. Da nisam putovao na ovaj način, ne bih vjerovao da je to moguće. Avion slijeće na Gironu koja je od grada udaljena oko 70 km.

Za nekih sat vremena vožnje autobusom, ukazuje se dvomilionski centar Katalonije.
Arhitekt Antonije Gaudi, najzaslužniji za sadašnji moderni izgled Barcelone, poznat je po tome što u svojim građevinam gotovo nema pravih linija. Ovaj genijalni umjetnik objasnio je da ravnih linija nema ni u prirodi, pa da ne vidi zašto bi ih bilo u njegovim građevinama.



Odakle god da pogledate, ukazaće vam se Sagrada Familia, jedna od najpoznatijih katedrala na svijetu, nedovršeno djelo ovog genija i sanjara. Nesrećnik se jednom toliko zanio gledajući svoju zgradu da nije primijetio tramvaj koji dolazi. Kažu da su u Barceloni bili toliko tužni zbog smrti svog omiljenog sugrađanina, te su zauvijek protjerali tramvaje iz ovog grada.


Gaudijeva djela danas su glavne turističke atrakcije ovog, po mom skromnom mišljenju, najljepšeg mediteranskog grada.
Od brda na kome se nalazi Park Guell, koji je Gaudi projektovao za tamošnju aristokraciju, Barcelona se u urbanom neredu spušta ka moru i gradskoj luci, kojom dominira Kolumbov spomenik.


Kao i u svakom mediteranskom gradu, za potpuni ugođaj ćete morati zamoliti božanstva za malo sunca, jer tada se od parka Guell pruža prekrasan pogled na cijelu Barcelonu i more koje zapljuskuje ovu ljepoticu.
Naoružan prethodnim iskustvom od par kratkih ekskurzijskih posjeta ovom gradu i vodičem Lonely Planet-a, u pet dana obišli smo sve što su noge mogle izdržati. Nemoguće je u jednom tekstu navesti sve što trebate vidjeti u ovom gradu, ali zato je tu internet pa zaplovite. Gdje god da odete, nećete se razočarati.
Ja lično preporučujem da odete do dijela grada Gracia sa mnogo malih trgova, klubova, kafića i restorana. Ovo je autentični dio grada u kome nema baš toliko turista. Stvar je prestiža imati stan u ovom boemskom djelu grada, pa su cijene nekretnina i do 8000 Eura po kvadratnom metru.

Takođe, obavezno obiđite i gradsku pijacu La Boqueria u centru grada. Na pijaci od ranog jutra vlasnici restorana i lokalno stanovništvo kupuju svježu ribu, voće i povrće. Španci ne vole kada dodirujete njihove proizvode, pa se uzdržite, jer će vas u protivnom dočekati salva nerazumljivih povika i vjerovatno psovki. Ovo je odlično mjesto i da se osvježite cijeđenim sokom iz neke egzotične voćke.

Gradski prevoz, metro ili bus, biće sjajna podrška svim vašim turističkim ambicijama. Paket od 10 vožnji košta 7,20Eura i duplo je jeftiniji nego da kupujete kartu pojedinačno.
Temperatura u januaru išla je do 24 C, kolika je bila na Božić, koji smo, sjedeći uz more, u laganim košuljama, obilježili uz paelju i vino u restoranu na fenomenalnoj Barceloneti.

Ova ogromna plaža i tih dana bila je načičkana turistima, od kojih su se odvažniji i kupali. Vjerovatno su bili Norvežani ili Rusi. Mediteransko more je nevjerovatno hladno u bilo kom periodu godine se u njemu odlučite okupati, ali ako imate iskustvo kupanja u rijeci Vrbas, onda vam nigdje voda ne može biti hladna. Većina se ipak odlučuje buljiti u more, ispijajući sangriju iz nekog od mnogobrojnih lokala i klubova uz obalu, slušajući latino lounge ili već neku drugu chill out muziku.


Moglo bi se tako sjediti danima, ali nemate dovoljno vremena, a toliko je toga za vidjeti.


Kada se odlučite da iz stanja dobrovoljne ljenosti i nirvane pređete u gradsku vrevu, čeka vas više gradskih ulica koje treba proći i vidjeti.

Nezabilazna La Rambla je ulica iz 18. vijeka, oko koje pulsira cijeli grad. Od Placa de Catallunya do Kolumbovog spomenika, duga je skoro 1,5 km i podijeljena na tri povezana dijela u kojima se prodaju cvjeće, slike i životinje. Na sve strane su ulični umjetnici, koji svojim nastupima, različitog sadržaja i žanra, pokušavaju izmamiti novac od turista. Treba reći da je u ovoj ulici najmanje Španaca.


Magična fontana izgrađena je za Expo 1929. godine, kada je najveći katalonski grad doživio veliku preobrazbu, u moderno vrijeme usporedivu tek s Olimpijskim igrama 1992. godine. Želeći svijetu pokazati nešto o čemu će se pričati, gradski oci prihvatili su ambiciozan projekt mladog Carlosa Buigasa i to manje od godinu dana prije početka Izložbe.

Mnogi su stoga bili vrlo skeptični oko mogućnosti pravovremenog završetka, no tri hiljade radnika Fontanu je dovršilo na vrijeme. Barcelona je tako dobila jedan od svojih najprepoznatljivijih simbola, veliki vodoskok načinjen od niza manjih, u kojem voda, svjetlo i glazba igraju uigranu 'predstavu' koja ostavlja bez daha.



* BRISANJEM ISPOD UPISANE POVEZNICE KRŠITE ZAKON O AUTORSKOM PRAVU RH *
Preuzeto s:http://www.putovnica.net/odredista/spanjolska/barcelona/sto-posjetiti-znamenitosti-u-barceloni/carobna-fontana

* BRISANJEM ISPOD UPISANE POVEZNICE KRŠITE ZAKON O AUTORSKOM PRAVU RH *
Preuzeto s:http://www.putovnica.net/odredista/spanjolska/barcelona/sto-posjetiti-znamenitosti-u-barceloni/carobna-fontana

* BRISANJEM ISPOD UPISANE POVEZNICE KRŠITE ZAKON O AUTORSKOM PRAVU RH *
Preuzeto s:http://www.putovnica.net/odredista/spanjolska/barcelona/sto-posjetiti-znamenitosti-u-barceloni/carobna-fontana

Restorani su na sve strane, ali ako želiš da prođeš jeftinije, a da jedeš kvalitetnije, moraš se izvući iz ove ulice u neku od živopisnih sporednih uličica. Ne morate brinuti da ćete nešto propustiti, većina ulica u centru je dovoljno interesantna. A sve vam je na dohvat stopala.


Obavezno pronađite ulicu Escudellers, koju je oduševljen njenom energijom opjevao Manu Chao u Rumba de Barcelona, nevjerovatne boje, prepuna odličnih kafea, restorana i dešavanja. 



U periodu od 1h-4h popodne, većina restorana nudi dnevne menie koji su sa cjenom od 6-10 Eura za kompletan obrok više nego povoljni i dovoljni za pauzu i prikupljanje energije.




Veliki broj lokalnih pridošlica i emigranata traži svoj komad sreće u gradu i nerijetko se, u nedostatku boljih rješenja, odlučuju za kriminal. Nažalost, često su im glavna meta turisti. 
Ovo pominjem iz razloga što su me prijateljice upozorile da su dva puta opljačkane za boravka u ovom gradu.  Trenutak nepažnje dovoljan je da ostanete bez svih svojih vrijednosti. Dakle, ako pravite pauzu, stvari ne ispuštajte iz vida, na to vas opominju i upozorenja po restoranima, posebno u MCDonaldsu, Starbucks-u ili nekom sličnom globalno prepoznatljivom brendu.                                                                              
Ulice su u svakom trenutku prepune ljudi, krcate, tako da imaš osjećaj da grad neprestano živi. Španci se ne zadržavaju mnogo u kućama i stanovima, već im je cijeli život usmjeren ka ulici. 
Što si duže u Španiji, sve više primijetiš koliko Almodovar u svojim filmovima nije mnogo izmišljao, naprotiv, na sve strane pred tvojim očima se odvija neki scenario - kada se na ulici Barce dvije prostitutke tuku u sred dana čupajući se za kosu, kada se pijani starac obruši poljupcem na krezavu beskućnicu, ili kada lokalni ludak potpuni go hoda glavnom ulicom - to je svakodnevnica ovog mjesta.
Stalni razvoj grada privlači sve veći broj pridošlica iz raznih dijelova svijeta, te Barcelonu čini kozmopolitskim centrom ovog dijela Evrope.
Energija kojom ovaj grad pulsira je nepresušna i napuniće vam baterije, ma koliko kratko boravili u njemu.
Woody Allen je, nakon svog filma „Vicky Cristina Barcelona“, u intervjuu za Playboy komentarisao zašto obožava vratiti se u Barcelonu: “Spektakularan grad - kulturan, urban, sofitsiciran i umjetnički. To je otvoreni svemir, kao New York. Svaki put kada sam ga posjetio sve sam više uživao u njegovoj energiji.“
Svaki odlazak iz Barcelone završavate mišlju da bi je bilo dobro ponovo posjetiti. Kao i u većini gradova, i ovdje postoji legenda koja kaže da ćeš se, ako popiješ vodu sa gradske česme na početku La Ramble, sigurno vratiti. Ja sam je popio prvi put kada sam posjetio ovaj grad i od tada sam bio u Barceloni više puta.
Ako vam se ne smiješi skoriji put u Barcelonu, napravite barem u kućnoj režiji sangriju, ali pijte polako i umjereno - upozoravam da ovo pitko piće ima najgori mamurluk koji postoji.
Usrknite sangriju i zamislite na trenutak da ste u Barceloni.
Budite uvjereni da će, kada se jednom dočepate ovog prekrasnog grada, sve izgledati i ljepše nego što ste mogli zamisliti.
Adios....!
Pisano u januaru 2007 godine