Ako ste proveli barem neko vrijeme na Zemlji, mogli ste primijetiti da ljudi nisu baš najracionalnija stvorenja. Odluke donosimo uglavnom na osnovu emocija, umjesto na osnovu činjenica i mnogo puta se vodimo plemenskim instinktima.
Problem je dijelom u tome što je naš mozak evoluirao da bi nam pomogao da opstanemo, a ne nužno da bi nam pomogao da se držimo činjenica. Zbog toga često bolje reagujemo na socijalnu i plemensku dinamiku nego na intelektualnu analizu. Sigurnije je slagati se sa svojim plemenom i ostati ujedinjen ideološki, čak i ako griješiš u vezi sa činjenicama, nego neslagati se i samoizolovati se.
Drugi dio problema je što naš mozak konstantno štiti naš svjetonazor i osjećaj identiteta. Tako da, kada su naša uvjerenja dovedena u pitanje, aktivira se isti dio mozga koji reaguje na fizičku opasnost. Zbog toga ljudi nekada tako agresivno reaguju na informacije koje dokazuju da nisu u pravu. I zbog toga je tako teško imati inteligentnu političku debatu.
Nekoliko studija je takođe pokazalo da postoji negativni povratni efekat kada se ljudi susretnu sa činjenicama koje pobijaju njihova trenutna uvjerenja. Oni tada zapravo postanu još čvršće uvjereni u svoje stavove. Boriti se protiv neznanja činjenicama je isto što i gasiti zapaljeno ulje vodom. Čini vam se da bi to trebalo djelovati, ali zapravo samo pogoršava situaciju.
Na kraju, postoji i problem nedostatka empatije. Nekoliko studija je pokazalo da, kada su ljudi podijeljeni u bilo kakve grupe, instinktivno osjećaju manje empatije prema pripadnicima drugih grupa. To znači da u svrhu opstanka možemo imati manje empatije prema drugim rasama, drugim nacionalnostima ili čak drugim sportskim timovima. Ova instinktivna dehumanizacija drugih grupa je ono što omogućava stvari kao što su robovlasništvo i genocid u našem društvu.
Šta možete učiniti?
Ako želite da neko uzme u obzir činjenice koje se kose sa njihovim uvjerenjima, prvo morate spriječiti da vas njihov mozak vidi kao ličnu prijetnju. Nađite način da se identifikujete sa tom osobom kao pripadnici iste grupe. "Hej, pa mi smo porodica." "Hej, pa oboje smo roditelji" "Hej, oboje JOŠ UVIJEK igramo PokemonGo." Šta god. Bilo šta što govori da pripadate istom plemenu. To je prvi korak.
Drugo, razmotrite mogućnost da ni vi niste u pravu. Možda činjenice nisu na vašoj strani. U tom slučaju, priznavanjem greške, pokazaćete i drugoj strani da je u redu pogriješiti.
Znam da ništa od ovoga nije jednostavno, niti ide glatko. Ali ako želimo da funkcionišemo kao stabilno društvo, moramo naučiti da prevaziđemo svoju urođenu pristrasnost. Tek kada se to desi, možemo se nadati boljoj budućnosti.
Izvor: act.tv
Prevod: Buka
