<img height="1" width="1" style="display:none" src="https://www.facebook.com/tr?id=198245769678955&ev=PageView&noscript=1"/>

OSMI DAN ŠTRAJKA GLAĐU: Štrajkače iznose na nosilima, pristižu porodice i prijatelji

Banjaluka

Na Željezničku stanici u Banjoj Luci jutros su počele da pristižu porodice i prijatelji 12 radnika Željeznica RS koji već osmi dan štrajkuju glađu. I danas je intervenisala Hitna pomoć koja je odvezla jednog od štrajkača.

18. septembar 2017, 12:00

Višednevno gladovanje uzima svoje, pa hitna pomoć sve češće interveniše, a jedan od štrajkača,  Đuđo Mijatović je zbog infekcije  imao i manju operaciju za koju je dobio račun od 72 marke, plus lijek 17, 29 feninga! Razlog doprinosi  nisu uplaćivani od 31. januara 2016.godine.

I nakon sedam dana muka i ignorisanja štrajkača od strane institucija, oglasila se premijerka Srpske, Željka Cvijanović  kako bi poručila da oni koji štrajkuju glađu neće plaćati ljekarske preglede i intervencije, a ukoliko su ih platili da im se plaćeni iznos refundira!  

I kao da maćehinski odnos vlasti nije dovoljan- ovu grupa ljudi koja se usudila glasno poručiti da se zakonske obaveze  moraju izmirivati, nije podržao niko od sindikata, ili nezadovoljnih radnika iz drugih branši. 

Gdje je nestala međuradnička i međusindikalna solidarnost,  i da li je moguće da su svi ostali radnici zadovoljni trenutnim stanjem, pitanja su koja je ovih dana sebi više puta postavio  i Zlatko Marin, predsjednik Samostalnog sindikata saobraćajno-transportne djelatnosti koji takođe štrajkuje glađu.


Od samog početka štrajka, pozivamo  sve nezadovoljne građane i radnike iz RS da nam se pridruže. Većeg odziva do sada nije bilo, vidjećemo kako će to biti danas. Pristižu nam porodice i prijatelji, a tu su od samog početka štrajka i predstavnici ReStarta Srpske, čijem ćemo se protest, koji je zakazan za petak, pridružiti. Takođe ćemo podržati i sve druge proteste koji se organizuju protiv bahatosti ove Vlade i ove vlasti. Do danas  nas je podržala samo Ranka Mišić, predsjednica Saveza sindikata RS Ranka Mišić I to tek juče uz obrazloženje da nije u Banjaluci i da će nam pokušati pomoći  kada se vrati.  Iz ostalih sindikata niko se nije javio jer su u sprezi sa vlasti i sa upravama i njih ne interesuju radnička pitanja”, rekao je za Buku Marin. Naglasio je da sa druge strane ne izostaje podrška iz sindikalnih organizacija iz FBiH, koje će pozvati da im se pridruže,  ukoliko ih danas ne podrži veći broj građana i organizacija iz RS.

Ovo je još jedan pokazatelj, kaže, da institucije RS ne interesuje radnik, dok je s druge strane štrajk glađu ostao jedini I posljednji  instrument da dođu do svojih prava. 

Nadležni i odgovorni su i ovaj put pokazali da ne poštuju zakon pa čak ni po cijeni da radnici umru. Ne znam kakve će biti posljedice i koliko čovjek može izdržati bez hrane, ali mi smo donijeli odluku- odustajanja nema. Mogu nas odavde iznijeti  samo na nosilima”, zaključio je Marin.

Podsjetimo iz uprave je prije tri dana saopšteno da se plate u Željeznicama RS isplaćuju redovno, a da se duguju naknade za jedan topli obrok i tri prevoza zaključno s julom. 

Štrajkači ih pitaju zašto nisu objavili tačne podatke, zaključno s augustom, kao i koliko se radnicima duguje iz ranijeg perioda, o čemu postoje i pravosnažne sudske presude, a to je oko 10.000 KM po radniku, uz kamate, ili ukupno više od 20 miliona KM.


U Ministarstvu saobraćaja i veza RS smatraju da je “grupa radnika predvođena pojedinim predstavnicima sindikalnih organizacija izmanipulisana i da ne raspolažu svim informacijama kako bi donijeli pravi sud na osnovu svih relevantnih činjenica”.

Inače priča o zaostalim potraživanjima po osnovu naknada za prevoz i topli obrok, te zahtjeva na redovne uplate prema fondu zdravstvenog osiguranja samo je dio ogromnog problema s kojim se suočavaju radnici ovog preduzeća.  Naime, Željeznice RS prvo su javno preduzeće koje po dogovoru Svjetske banke i Vlade RS ulaze u proces restruktuiranja. To znači, kako je saopšteno i iz Vlade RS, da će broj zaposlenih sa 3. 150, koliko ih ima sada do 2021. godine biti smanjen za 1.500, uvođenjem novih tehnologija i rekonstrukcijom infrastrukture.  Međutim radnici su u vise navrata isticali da se plan I program restruktuiranja svakodnevno mijenja, a sve s ciljem kako bi na kraju ostali „podobni, a ne kvaifikovani“.