<img height="1" width="1" style="display:none" src="https://www.facebook.com/tr?id=198245769678955&ev=PageView&noscript=1"/>

Sigmund Frojd – citati o tajnama koje ljudi skrivaju

PSIHOLOGIJA

Osim onoga što mu je bila osnovna dužnost i poziv, Sigmund Frojd se rado upuštao i u teorijska objašnjavanja religijskih, antropoloških, umetničkih pojava.

22. oktobar 2017, 12:00

Feministkinjama i religioznim ljudima se verovatno neće dopasti oni Frojdovi stavovi koji se odnose na uverenja која oni zastupaju i brane. Bez obzira na to da li ih smatramo preteranima i jednostranima ili ne, zanimljivo je podsetiti se nekih njegovih razmišljanja.

„Moglo bi zaista da se kaže da svaka osoba neprestano vrši psihičku analizu svojih bližnjih i da, stoga, njih bolje poznaje nego samu sebe. Međutim, da bi se ostvarilo ono na šta nas opominju reči spoznaj sebe samog, potrebno je pod lupu staviti svoje naizgled slučajne radnje i propuste.“


Psihopatologija svakodnevnog života, poglavlje Simptomske i slučajne radnje


„Onaj ko ima oči da vidi i uši da čuje, može se uveriti da nema smrtnika koji je sposoban da sakrije tajnu. Ako su mu usta nema, on brblja vrhovima prstiju; izdaja curi iz svake njegove pore. Zbog toga je zadatak, da se učini svesnim ono najskrovitije u ljudskoj duši, lako rešiv.“

Dora: fragment analize jednog slučaja histerije


„Očigledno je da su sveštenici mogli da drže mase u religijskoj pokornosti samo po cenu vrlo velikih ustupaka čovekovoj nagonskoj prirodi. Tako se ostalo pri sledećem: jedino je Bog jak i dobra, a čovek slab igrešan. U svim vremenima nemoralnost se oslanjala na religiju isto koliko i moralnost.“

Budućnost jedne iluzije


„Iako je savest nešto što se nalazi u nama, ona ipak nije u nama od samog početka. Ona je potpuna suprotnost seksualnom životu koji je zaista prisutan od samog početka i ne pridružuje mu se tek kasnije. Međutim, poznato je da je malo dete amoralno, i da kod njega ne postoje unutrašnje kočnice za njegove impulse koji teže tome da postignu osećaj zadovoljstva. Ulogu koju kasnije preuzima Super-ego u početku igra jedna spoljašnja sila – autoritet roditelja. Roditelji upravljaju detetom pružajući mu dokaze o svojoj ljubavi i preteći mu kaznama.“

„Ako prihvatimo popularni način izražavanja, možemo da kažemo da Ego u psihičkom životu zastupa razum i razboritost, a Id neobuzdane strasti. … Odnos Ega prema Idu bi mogao da se uporedi sa odnosom jahača prema njegovom konju. Konj daje energiju za promenu položaja, a jahač ima pravo da odredi cilj i da upravlja pokretina te snažne životinje. Ipak, između Ega i Ida i previše često se dešava slučaj koji nije idealan, a to je da jahač mora da vodi svog konje tamo gde ovaj želi da ide.“

Nova predavanja za uvod u psihoanalizu, predavanje Raščlanjivanje psihičke ličnosti


„Samo odnos prema sinu donosi majci neograničeno zadovoljenje. To je uopšte najsavršeniji odnos između ljudi u kojem ima najmanje ambivalencije. Majka može da na sina prenese slavoljublje koje je u odnosu na sebe morala da suzbija. Od njega može da očekuje zadovoljenje svega onoga što joj je preostalo od njenog kompleksa muškosti. Čak ni brak nije siguran sve dok žena ne uspe da od svoga supruga načini svoje dete i da u odnosu na njega igra ulogu majke.“

„To što ženama može da se pripiše samo malo smisla za pravičnost svakako je povezano sa prevladavanjem zavisti u njihovom psihičkom životu. Zahtev za pravičnošću predstavlja preobražaj zavisti. On određuje uslov pod kojim zavist sme da se ispolji. Takođe, za žene kažemo da su njhova socijalna interesovanja slabija, a sposobnost za sublimaciju nagona manja nego kod muškaraca.“

Nova predavanja za uvod u psihoanalizu, predavanje Ženskost


„Ono što kod ljudi nazivamo karakterom dobrim je delom stvoreno od građe seksualnih uzbuđenja, a sastoji se od nagona fiksiranih još u detinjstvu, iz sublimacije i drugih takvih konstrukcija koje su određene da efikasno suzbijaju perverzna čuvstva – ili ona koja su prepoznata kao takva. Opšta perverzna seksualna sklonost detinjstva na taj način može da se oceni kao izvor čitavog niza naših vrlina, ukoliko stvaranjem reakcije daje podstrek njihovom nastajanju.“

Tri rasprave o seksualnoj teoriji


„Mi smo došli do toga da se odnos prema roditeljima u kojem preovladava incestuozna žudnja može objasniti kao centralni kompleks neuroze. Otkrivanje ovakvog značenja incesta za neuroze, naravno, nailazi na opštu nevericu odraslih i normalnih osoba; na isto takvo odbacivanje nailaze, na primer, i radovi Ota Ranka, koji sve jasnije pokazuju koliko se često tema incesta nalazi u središtu pesničkog interesovanja i u koliko mnogo oblika i nijansi daje građu poeziji. Prinuđeni smo da verujemo da do ovakvog odbacivanje pre svega dolazi zbog duboke odvratnosti čoveka prema njegovim nekadašnjim incestuoznim željama, koje je u međuvremenu potisnuo iz svesti. Stoga nam nije nevažno što na primeru pripadnika primitivnih kultura možemo pokazati da oni incestuozne želje koje će jednog dana postati nesvesne, još osećaju kao nešto opasno, nešto što zaslužuje najoštrije mere odbrane.“

„Samo se u jednom području svemoć misli očuvala i u našoj kulturi, i to u umetnosti. Samo se još u umetnosti može dogoditi da čovek, raspet željama, stvori nešto slično zadovoljenju i da ta igra – zahvaljujući umetničkoj iluziji – izaziva afektivnu reakciju kao da se radi o nečem realnom. S pravom se govori o čaroliji umetnosti, a umetnik se upoređuje sa čarobnjakom.

Totem i tabu


„U čitavom nizu slučajeva geneza muške homoseksualnosti je sledeća. Mladi čovek je neobično dugo i intenzivno bio, u smislu Edipovog kompleksa, fiksiran za majku. Ali najzad, posle završenog puberteta, dolazi vreme da se majka zameni drugim seksualnim objektom. Tada se događa iznenadni obrt: mladić ne napušta majku, već se identifikuje s njom; on se pretvara u nju, i sada traži objekte koji mogu da mu zamene njegov ego i koje on može da voli i neguje onako kako je njega volela i negovala majka.“

Psihologija mase i analiza ega

Kultiviši se