ANALIZIRAMO - Pet godina nakon velikih protesta: Ko je ukrao revoluciju u Sloveniji?
Foto: BUKA arhiva, protest iz 2012. godine

SLOVENIJA

ANALIZIRAMO - Pet godina nakon velikih protesta: Ko je ukrao revoluciju u Sloveniji?

Piše: Maja Isović Dobrijević

Uspjeh protesta u Sloveniji Franc Trček, profesor i političar, vidi u tome što su oni pokazali da su promjene moguće i nužne. Pokazalo se da protivnik ima novac, medije, represivni aparat, a oni koji žele promjenu treba da budu uspješniji u subverziji koja može to pobijediti.

Franc Trček, vanredni univerzitetski profesor sociologije, jedan je od aktivnih članova koji su pokrenuli val promjena koji je prije pet godina zahvatio Sloveniju u vidu masovnih protesta. Ljudi su na ulicama u mnogim slovenačkim gradovima tražili bolji život i pravedniju ekonomiju. Ovaj aktivizam rezultirao je time da je danas Franc izabran i u slovenački parlament kao političar Ljevice.

Prije pet godina sa Francom smo pratili stanje u Sloveniji, proteste i ljude na ulicama slovenačkih gradova. Danas Franc kaže da su se protesti jednostavno morali desiti, jer je bilo mnogo povoda za njih. Kaže da je cijela atmosfera koja je bila prisutna u Sloveniji prije pet godina imala miris društvene promjene, ali dodaje da je već tada neko napisao grafit na Aškerčevoj ulici u Ljubljani: “Ko će ukrasti sledeću revoluciju?”.

Franc Trček kaže da se u velikoj mjeri to i desilo, kako u Mariboru, gdje on živi, tako i na razini cijele države.

“Došao je Miro Cerar, korpica iznenađenja zvana nova politika, ljudi su u njemu vidjeli novog ‘Spasitelja’. Njegova nova politika se brzo pokazala kao novo modno izdanje starog, produženje postojećeg uz malo novih ljudi u špilu karata. Trenutno mnogo radim i nemam mnogo vremena za nostalgiju i sjećanja. Više gledam na to kako sljedeći puta izgubiti manje, izgubiti bolje, ako već ne pobijediti”, kaže za BUKU Franc Trček.

 

Franc Trček, privatna arhiva, Foto: by Tonka

 

PROMJENE SU MOGUĆE

Uspjeh protesta Franc vidi u tome što su oni pokazali da su promjene moguće i nužne. Pokazalo se da protivnik ima novac, medije, represivni aparat, a oni koji žele promjenu treba da budu uspješniji u subverziji koja može to pobijediti.

“Prije tri godine pričao sam sa Igorom Štiksom i složili smo se u tome da nas dvojica možda nećemo vidjeti bolje i drugačije društvo, ali to nije izgovor da se borba ne nastavi. Ako se dotaknem mariborske priče najveći uspjeh vidim u ‘Iniciativi mestni zbor’ koja pomaže u samoorganizaciji građana u borbi za njihova prava, te gura tu priču koja je za sada u našem gradu nažalost još uvijek neuspješna, jer nije pronađen zajednički jezik sa gradonačelnikom koji je došao nakon pobune”, priča Trček.

Nastavlja citirajući Virilia: “Budućnost je u minornom, malenom, jer u njemu se krije potencijal budućih velikih značajnih solidarnih priča”.

Prisjećajući se protesta, Trček kaže da mu je najsnažnije sjećanje na govor koji je imao pred više od deset hiljada ljudi u Mariboru. Tada je shvatio da, ako kaže dvije-tri populističke rečenice, nekoliko stotina ljudi može da krene da pali okolne zgrade. Tada je Franc shvatio važnost odgovornosti pred ljudima koji ga slušaju.

Naš sagovornik kaže da svi protesti imaju povod, a često se zaboravlja da oni imaju i uzroke koji su često bolni, dugotrajni i veoma značajni za jedno društvo. Trček kaže da treba analizirati uzroke protesta u traženju alternativnih politika.

“Protesti mogu uspjeti ako nisu samo revolt, kada imaju razrađenu strategiju i pozitivnu priču, dobru alternativu”, ističe Franc Trček.

ŽIVOT U SLOVENIJI

Franca smo pitali kakav je trenutno život u Sloveniji, a on kaže da, ukoliko se gledaju klasični ekonomski indikatori, onda bi se moglo reći da ovoj zemlji ide dobro.

“Ali ti indikatori ne govore ništa o tome kako živi većina. Ne govore o dimenzijama društva. Vlada i koalicija rado kažu da je Slovenija veoma egalitarno društvo, da nema velikih razlika između ljudi, ali šta to u zbilji znači? Polovina penzionera živi jako siromašno, dok tri četvrtine zaposlenih imaju platu ispod prosijeka. Mladi ispod 40 godina kao da ne postoje za državu. Tako je bilo ranije, a tako je i sad. Oni žive na grbači roditelja ili pod parolom: snađi se sam kako znaš”, ističe Trček.

Kao veliki problem društva Trček vidi ideologiju koja je pobijedila, ideologiju koja vidi čovjeka kao neki “sudžuk koji se reže dok se može”. To se može nazvati neoliberalizmom, ordoliberalizmom, neokolonijalizmom, ali kojim god izmom ga imenujemo, ističe Franc, to neće promijeniti stvarnost.

Upravo je zadaća nove ljevice za koju se Trček zalaže nova stvarnost bez takvih iskorištavanja.

Franc Trček kaže da on nije planirao da se bavi politikom, pa voli da kaže da mu se politika desila i da se on desio politici. Na politiku ne gleda kao na karijeru, iako u njoj vidi svoju budućnost, jer se na taj način može čuti glas nove ljevice i onih koji se zalažu za društvene promjene.

“To je borba na duge staze i u velikoj mjeri znači udaranje glavom u zid stare kleptokratske politike, gdje je njihova podjela na ‘liberale, socijaldemokrate i desnicu’ samo maškarada na TV programima za raju, dok se istovremeno budućnost te iste raje krade. Ja tu politiku zovem pajdaška feudalizacija sa maskom formalne parlamentarne demokratije, koja je dosta slična u svim posttranzicijskim društvima u našem regionu. Biti političar, koji se bori protiv toga, protiv pljačke društva od strane brojnih veoma snažnih lobija (energetskih, zdravstveno-farmaceutskih, finansijskih) uz pomoć političara bukvalno je štetno za zdravlje”, priča Trček.

U svom političkom radu Franc se najviše bavi problematikom siromaštva, traženjem uzroka i politika koje dovode do njega. Nastoji naći rješenje kako eliminisati te uzroke. Siromaštvo je, kaže, sistematsko i ide od toga da ljudi nemaju novca ni za grijanje, do mladih koji su siromašni i roditelja sa gladnom djecom.

“Važno je stvoriti ekonomiju koja neće biti bazirana na iskorištavanju radnika, kao što je sada situacija u Sloveniji, BiH i uopšte. Kroz sve kontakte koje imam i gdje god da idem nastojim da o tome pričam. U slovenačkom parlamentu nastojim da radim i na temama izbjeglica i migracija. Smatram da je ova tema važna, iako nam je ona danas strana, sutra se možemo naći u njoj”, ističe Trček.

 

Foto: Facebook Levica

TEREN JE NAJBITNIJI

Franc Trček kaže da ukoliko želimo nešto da promijenimo da je teren i kontak sa ljudima najbitniji.

“Volim ja teoriju, ali kao što kaže Boris Buden ‘ljudi ne razumiju Slavoja Žižeka’. Uz sve dužno poštovanje teorijskih okruglih stolova, oni neće donijeti promjene. Teren je najvažniji. I imati oči i uši, te slušati ljude. I nikad ne potcjenjivati sagovornika”, kaže Trček.

Trček smatra da su aktivizam i građanske inicijative važni alati koji mogu dovesti do društvene promjene, ali je važno da se građani zaštite od političke manipulacije.

“Promjene koje ne dolaze iz građanstva često su alati neke nove samozvane elite, ‘elite’ koja zloupotrebljava siromaštvo i revolt ljudi. Slovenački zet Donald Trump je dobar primjer toga. Mada je on učio od Orbana i sličnih naših lažnih, kako bosanskih, tako i slovenačkih, evropskih ‘spasitelja’”, kaže Trček.

NOVA LJEVICA

Franc Trček kaže da današnji ljevičari treba da se bore za radikalne promjene društva. Zadatak nove ljevice je izgradnja novog solidarnog društva.

“Da bismo to ostvarili, moramo ići preko narcizma premalenih razlika, kako ja to zovem, koji prečesto sputava pokrete nove ljevice. Nije svako ko ne misli kao ti tvoj protivnik. Ona ili on je drugi i drugačiji, i u tom svojstvu kao ih značajnog drugog prvo saslušaj. Nova ljevica mora se boriti i protiv toga što ja zovem vlastiti mikrofašizam. Možda reč zvuči presnažno. A ja sam ipak profesor i to boldovanje je iz andragoško-didaktičkih razloga. Nikad ne treba isključivati kritički unutrašnji glas. Kritički, ne kritizerski. Jer on je osigurač pred cezaropapizmom na kojeg nijedan pokret nije imun, kao što je to već Đilas dobro analizirao”, kaže na kraju razgovora Franc Trček, profesor i političar iz Ljubljane.

 

 

Komentari na tekst (1)
Objavljeno:
vasa usrana evropska unija
 

Napomena:
Svi komentari se prethodno moraju odobriti od strane administratora prije nego budu vidljivi na portalu. BUKA se ograđuje od stavova i mišljenja iznesenih u komentarima postavljenih na našim stranicama. Svi stavovi i mišljenja komentatora odražavaju stavove i mišljenja isključivo onih koji ih postavljaju. Redakcija BUKE je u slučaju komentara koji izazivaju rasnu, nacionalnu ili vjersku mržnju, te potiču na nasilje dužna obavijestiti nadležne organe o takvom pristiglom komentaru.