S tom je rečenicom sinoć oko ponoći predsjednik njemačkih liberala
(FDP) Christian Lindner objavio kako njegova stranka istupa iz
koalicijskih pregovora o formiranju nove njemačke vlade s CDU-om, CSU-om
i zelenima. Za hrvatske političke prilike skoro pa nepojmljiv stav, s
obzirom na to da su domaći liberalni demokrati iz HNS-a zauzeli stav da
je bolje vladati, pa i po cijeni izdaje vlastitih birača i višemjesečnog
laganja javnosti.
U Njemačkoj je politička kultura ipak iznad nivoa birtijskih spletki,
no pitanje je kako će se na FDP odraziti odluka njihova vodstva.
Još važnije, pitanje je što će biti s Njemačkom, najmoćnijom članicom
Europske unije, koja je sinoć ušla u nesvakidašnju političku krizu,
kakva nije zabilježena od Drugog svjetskog rata. Nakon izbora za
Bundestag u rujnu i najave do nogu potučenih socijaldemokrata da odlaze u
opoziciju, bilo je jasno kako je koalicija CDU/CSU, liberala i zelenih
matematički jedina opcija za stvaranje većine u parlamentu i vlade kojoj
bi četvrti put zaredom na čelu bila kancelarka Angela Merkel.
Četiri su tjedna četiri stranke pregovarale o programskoj bazi za svoju
buduću vladu i većina je promatrača bila uvjerena da će se, unatoč
velikim razlikama ne samo u političkim stavovima, nego i u životnom
stilu, stranke ipak nekako dogovoriti i formirati tzv. Jamajka koaliciju
(nazvanu tako po bojama stranaka, koje su ujedno i boje zastave
Jamajke). Garancija uspjeha trebala je biti i sama Merkel, iskusna
političarka koja je u svojoj dugoj karijeri vodila mnoge teške
pregovore, te je za nju propast pregovora i najveći udarac. Na svjetskoj
sceni najmoćnija žena nije uspjela okupiti oko sebe vladajuću koaliciju
u Njemačkoj, to definitivno ne zvuči dobro.
Stranke koje bi trebale zajedno vladati dubinski se ne podnose
Formalno su najveći prijepori bili oko energetske i izbjegličke politike
te nasuprotnih stavova bavarskog CSU-a i zelenih, no u protekla četiri
tjedna postalo je jasno da među budućim liderima nove vladajuće
koalicije nema dovoljno osobnog povjerenja. Zeleni i FDP se već
desetljećima otvoreno ne podnose, CSU i zeleni također, a svemu nisu
pomogla ni previranja unutar CSU-a u kojem dobar dio stranke želi s
njenog čela maknuti aktualnog predsjednika Horsta Seehofera zbog lošeg
izbornog rezultata i zamijeniti ga mlađim Markusom Söderom, bavarskim
ministrom financija. Naime, izbori u Bavarskoj su sljedeće godine, a CSU
je navikao dobivati i više od 50 posto glasova, no na izborima za
Bundestag pod Seehoferom je vodstvom dobio povijesno niskih 38 posto
podrške.
Liberalni FDP također nije htio pod svaku cijenu u ovakvu vladajuću
koaliciju jer se nakon četiri godine vratio u Bundestag s dobrim
rezultatom od 10 posto te se nadao kako će imati jedan mandat za dodatno
se profilirati u opoziciji. Koaliciju su najviše željeli Merkeličin CDU
i zeleni, koji su u opoziciji od 2005., no za parlamentarnu većinu nije
ih bilo dovoljno.
Sada slijedi faza u kojoj će ključnu ulogu imati njemački predsjednik
Frank-Walter Steinmeier, inače nekadašnji kancelarski kandidat SPD-a.
Ako njegova bivša stranka ostane pri svom stavu da ne želi u novu veliku
koaliciju s demokršćanima, Merkel ostaje opcija da pokuša voditi
manjinsku vladu, što zasad nitko ne smatra realnom opcijom.
Merkel je trenutno u poziciji vršiteljice kancelarske dužnosti, te je
za raspuštanje Bundestaga i nove izbore potrebno da prvo predsjednik
Njemačke predloži kancelarskog kandidata, odnosno kandidatkinju, kojeg
se u prva dva pokušaja treba izabrati natpolovičnom većinom zastupnika u
Bundestagu. Ako to ne uspije, u trećem je pokušaju dovoljna i relativna
većina, čime bi Njemačka dobila kancelarku i manjinsku vladu. Tada
predsjednik Steinmeier ima ustavnu mogućnost raspustiti Bundestag i
sazvati nove izbore, a tada i Merkel kao formalno opet kancelarka ima
mogućnost zatražiti glasanje o povjerenju, u kojem ne bi dobila
natpolovičnu većinu i koje bi također otvorilo put k novim izborima.
Cijeli taj proces sigurno ne bi izgledao dobro za Merkel, koja bi prvo
postala kancelarka manjinske vlade, a onda ili morala sama sebe srušiti,
ili dopustiti da to učini predsjednik države ako se na to odluči.
Novi izbori nisu tragedija, ali je pitanje što će biti s Merkel
S druge strane, i za ovu situaciju postoje jasne demokratske procedure
te nove izbore ne treba automatski promatrati kao tragediju. Iako inače
lučonoša stabilnosti u Europi, možda ne bi bilo loše za njemačku
demokraciju i društvo da se suoče s jednom ovakvom političkom krizom.
Uopće nije garantirano da bi desno-ekstremistički AfD profitirao na
ponovljenim izborima, s obzirom na to da su se odmah nakon rujanskih
ponovno posvađali u vodstvu stranke, koju je onda napustila dotadašnja
supredsjednica Frauke Petry. Liberale pak u ovom trenutku dio medija i
zeleni proglašavaju krivima za sve, no pitanje je hoće li se ta
percepcija održati, te bi li oni na novim izborima uopće izgubili
glasove u odnosu na rezultat iz rujna. SPD je usred unutarstranačke
debate o budućem pravcu stranke i stranačkom vodstvu.
Ipak, nema sumnje da je Angela Merkel u ovom trenutku najveća
gubitnicima ovakvog razvoja događaja jer od nje su svi očekivali da će
znati oko sebe okupiti novu koaliciju. Bit će zanimljivo hoće li se u
sljedećim danima unutar CDU-a moći čuti glasovi koji traže njenu smjenu,
kao što je već unutar CSU-a s oslabljenim Seehoferom. Nije isključeno
da je propast koalicijskih pregovora početak političkog kraja Angele
Merkel, što za budućnost njemačke demokracije uopće ne mora biti loša
stvar. Naime, Merkel je nakon nedavne kampanje u kojoj je njezin CDU
spao na 32 posto glasova izjavila kako ne može prepoznati što su mogli
učiniti drukčije. Nakon takve izjave nejasno je kakvu bi drugačiju
kampanju isti ljudi mogli voditi pred nove parlamentarne izbore, a da
pritom ne izgube vjerodostojnost pred biračima.
Iako se u ovom trenutku njemačka politička scena nalazi u nesvakidašnjoj
političkoj krizi, njemačka je demokracija zasigurno dovoljno snažna da
aktualnu situaciju preživi, pa čak i iz nje izađe osnažena kroz novo
iskustvo.