Ali ne na lijepe oči. Dobro su se pokazale na praksi koju je ta firma organizovala za maturante Mašinske škole. Preskupo čudo tehnike je, ustvari, laser na kome su se cure odlično snašle.
“Moje radno mjesto je da radim na laseru. Mnogo sam postigla sa drugaricama Amelom i Elmom”, kaže Aleksandra Kutlača.
“Radno mjesto obuhvata od samog slaganja crteža na računaru do unosa u mašinu”, navodi
Amela Kararić. Na pitanje da li se boji da bi mogle nešto da pokvare odgovara: “Naravno, uvijek postoji neki određeni strah prije posla, ali uz dobru pripremu i plan kako ćemo nešto da uradimo, nema potrebe za tim”.
Nema potrebe ni da se srednjoškolci olako predaju misleći da nema dobrog bez posla bez fakulteta ni dobre plate u zanatima. Elma kaže da ona, i njene radne koleginice, dokazuju suprotno.
“Svim učenicima poruka da što bolje uče i imaju što bolje rezultate i što bolje se pokažu, jer uvijek ima šanse za one koji su najbolji. Ja uvijek kažem da ima posla za one koji žele da rade”, riječi su Elme Elkazović.
Izgleda da to, pomalo, shvataju i svršeni osnovci, barem ako je suditi po interesu za zanimanja koje je ponudila prijedorska Mašinska škola. Kao kec na desetku, ove godine je, prvi put, upisano odjeljenje CNC operatera, tačnije, rukovalaca mašinama-laserima.
“CNC tehnologija, kako u mašinstvu tako i u drvoprerađivačkoj industriji, jeste zanimanje budućnosti i mislimo da će učenici u ovoj školi moći da steknu ona znanja koja očekuju, tj, sve kvalifkacije koje su potrebne da bi mogli da odgovore tržištu rada i poslodavca kod koga se zaposle”, pojašnjava Dijana Šobot, direktor Mašinske škole Prijedor.
Sve više interesa ima i za zavarivače. U školi kažu izgleda da se zanati vraćaju na mala vrata.
