Prvostupanjskom presudom bilo je utvrđeno da se radilo o razaranju neopravdanom vojnim potrebama iako vijeće tada nije osporilo da je most bio vojni cilj.
U prvostupanjskoj presudi bilo je zaključeno da je
razaranje mosta rezultiralo potpunom izolacijom dijela stanovnika
Mostara i imalo je nesrazmjerno veliki psihološki učinak na stanovništvo
u odnosi na vojne koristi od rušenja mosta. stoga je raspravno vijeće
zaključilo da se radilo o razaranju neporavdanom vojnom potrebom.
Žalbeno vijeće uz izdvojeno mišljenje talijanskog suca Fausta Pocara,
zaključilo je da je raspravno vijeće donijelo pogrešne zaključke o
rušenju mosta i posljedičnom učinku teroriziranja stanovnika te je
oslobodilo krivnje šestoricu u tom dijelu presude , kazao je
predsjedavajući sudac Carmel Agius.