<img height="1" width="1" style="display:none" src="https://www.facebook.com/tr?id=198245769678955&ev=PageView&noscript=1"/>

Stručnjaci iz regiona: Da li je Jugoslavija bila dobra ili loša, kako je bilo živjeti u njoj, šta je dovelo do njenog krvavog kraja...

JUGOSLAVIJA U ISTORIJSKOJ PERSPEKTIVI

Da li je Jugoslavija bila dobra ili loša, kako je bilo živjeti u njoj, šta je dovelo do njenog raspada i krvavog kraja, kako čitati njenu istoriju kojom se uveliko manipuliše u političkoj areni, samo su neka od pitanja na koja je pokušalo dati odgovor brojni stručnjaci iz svih država bivše Jugoslavije.

18. decembar 2017, 12:00

 “Većina građana u zemljama nasljednicama SFRJ nema pravo razumjevanje uzroka raspada bivše države i ratnih stradanja. Stvorene su jake kolektivne i individualne emocije i impresije, ali izostaje suštinsko poznavanje druge Jugoslavije, kao i međusobno poznavanje naroda koji su je činili. To naročito važi za mlade generacije koje gotovo nemaju nikakav odnos prema bivšoj Jugoslaviji i gotovo nikakvo poznavanje regiona. Njihov odnos prema drugim etničkim zajednicama kreće se u rasponu od potpune indiferentnosti do ekstremne netrpeljivosti”, navedeno je, između ostalog, u predgovoru u istorijskog zbornika "Jugoslavija u istorijskoj perspektivi", koji je objavio Helsinški odbor za ljudska prava Srbije.

Zbornik je nakon Beograda, Sarajeva, Prištine i Zagreba promovisan u Banjaluci, gdje su prisustvovali i neki od njegovih stvaraoca.

Ovom prilikom je brojna publika mogla čuti vrlo konkretna, kako pohvalna tako i kritička izlaganja istoričara Hrvoja Klasića, Bore Bronze, te Latinke Perović.


Hrvoje Klasić jedan od autora ovog projekta je govoreći o svom radu rekao da za veliki dio hrvatskog društva Jugoslavija nije nikada postojala i njezin spomen uglavnom sve sablažnjuje.  

Možemo žmiriti, možemo se praviti da ta zemlja nije postojala, možemo govoriti da je Jugoslavija samo diktatura kralja Aleksandra (I Karađorđevića) , ubistvo Stjepana  u Skupštini, Goli otok, Blajburg, ali Jugoslavija i Jugoslavije nisu samo to. Upravo da bih pokazao da u istoriji ne postoji jedna istina da je istorija multiperspektivna, da joj treba pristupiti sa različitih strana, da ne treba očekivati da ćemo svi imati jednake odgovore ni unutar iste zemlje, niti u regiji, sam i ušao u ovaj projekat”, naglasio je Klasić i poručio kako je današnjem društvu potreban dijalog, a ova knjiga predstavlja dobar početak istog.

Nezavisni komentator tokom debate banjalučki istoričar Boro Bronza je istakao kako knjiga ima i svoje dobre, ali i svoje loše strane. Prema njegovom mišljenju najbolji dio knjige je onaj koji se bavi proučavanjem različitih aspekata društvene istorije. Unutar njega kao ponajbolji je izdvojio rad hrvatskog istoričara Tvrtka Jakovine o poziciji Jugoslavije u Pokretu nesvrstanih i američkim refleksijama na takvu poziciju. Rad kosovske istoričarke Mrike Limani koja je pisala o istorijatu Kosova u Jugoslaviji, prema ocjeni Bronze ima ubjedljivo najviše faktografskih grešaka i najmanji kvalitet.

I istoričarka Perović je saglasna da knjiga nije kapitalna u smislu naučnog izdanja, ali da je bitna za racionalno posmatranje istorije Jugoslavije, jer ukazuje na različite istorije i različite uzorke kraja Jugoslavije.

Istorijski zbornik inače obuhvata četiri dijela. U prvom dijelu, zagrebački istoričar Drago Roksandić piše pregled "jugoslavenstva prije Jugoslavije". U drugom i ujedno najopsežnijem dijelu “ Jugoslovensko iskustvo u nacionalnim perpsektivama”, autori iz svih zemalja nastalim raspadom Jugoslavije pokušavaju predstaviti kakvo su iskustvo imali Bošnjaci, Hrvati, Srbi, Slovenci, Makedonci, Crnogorci… u obje Jugoslavije. Treći dio posvećen je svakodnevnom životu u Jugoslaviji, razvoju, međunarodnoj pozornici, umjetnosti, kulturi.


Na kraju dolazi i posljednji, četvrti dio, odnosno zaključak,  koji nažalost nije optimističan. 

Tako autori Srđan Milošević i Milivoj Bešlin navode: “Gotovo da nigdje u regionu nema spremnosti za suočavanje sa prošlošću, a u tom pogledu najkomplikovanije stanje je u Srbiji, koja odbija da sagleda svoju ulogu u ratovima tokom devedesetih, a nikako ne uspeva ni dati smisao čitavom svom XX veku, naročito njegovoj drugoj polovini. Uz sličnu konfuziju u pogledu druge polovine XX veka, u Hrvatskoj i delimično u Bosni i Hercegovini retroaktivno se, pod utiskom iskustva iz devedesetih, retušira istorija Drugog svetskog rata. Makedonija je i dalje u fazi „izmišljanja tradicije, svojstvene svim procesima izgradnje nacionalnog identiteta, premda bi se u XXI veku očekivalo više otklona od devetnaestovekovnih koncepata". 

Ni Vladimir Gligorov, se u svom zaključku nije mogao oduprijeti tradicionalnome beznađu koji dominira regionom "Bezbjednost i blagostanje nesumnjivo upućuju na potrebu saradnje i uklanjanja prepreka koje joj stoje na putu. Iz istorijskih razloga, pravičnost takođe. Jugoslavija je raskomadana uz dodatnu akumulaciju nepravdi, koje se, uostalom kao i ranije, uglavnom sporo ili nikako ne ispravljaju. Nezavisno od nasleđenih nepravdi, gledano unapred, sadašnjost uređenja čitavog prostora djeluje kao trajni izvor novih nepravičnosti i nepravdi. Praktično, na svim nivoima i u svim oblicima – ličnim, kolektivnim, ljudskim, svojinskim, političkim i konačno, u svim oblicima zaštite prava", objašnjava Gligorov, i zaključuje: "Osnovni nedostatak je i dalje onaj koji je bio i na samom početku - nesklonost liberalnoj misli i neodrživost demokratije. Problemi su isti, rešenja takođe, potrebne idejne i političke sposobnosti su ostale ograničene".

Istoriski zbornik "Jugoslavija u istorijskoj perspektivi", besplatno je dostupan na internetskoj stranici yuhistorija.com.

Iza javne depate organizovane u Banjaluci, stoji Impulsportal i neformalna asocijacija ALKa.