Ko je žena koja je srušila najmoćnijeg čovjeka svijeta

Život

Ko je žena koja je srušila najmoćnijeg čovjeka svijeta

Piše: exspress.hr

Prva žena na čelu Fortune 500 tvrtke nakon privatne tragedije preuzela je vodstvo nad obiteljskom novinom koja je srušila Richarda Nixona

 U svojoj Pulitzerom nagrađenoj autobiografiji "Personal History" Katharine Meyer Graham prisjeća se kada je njezin otac Eugene Meyer obiteljske novine The Post prepustio njezinom suprugu Philipu Grahamu. 

Katharine je imala 29 godina, a s Philipom je u braku bila šest godina. - Veselilo me što je kormilo prepustio Philipu, nisam nikada niti mislila da ja uopće dolazim u obzir za tu poziciju - napisala je Graham koja je nakon suprugovog samoubojstva preuzela The Washington Post i od njega napravila jednu od najjačih novina u SAD-u koja je sedamdesetih objavila Pentagonske papire kao i razotkrila Watergate skandal. O objavljivanju Pentagonskih papira Steven Spielberg snimio je film "The Post", prvu suradnju glumačkih velikana Meryl Streep kao Katharine Graham i Toma Hanksa kao urednika Washington Posta Ben Bradleeja

 

Graham je rođena u njujorškoj obitelji koja je kasnije postala vrlo važna na političkoj i društvenoj sceni Washingtona. Otac Eugene, koji je propale novine Washington Post 1933. godine kupio na aukciji, bio je bio židovskog, a majka Agnes Elizabeth Ernst njemačkog podrijetla. Njezina majka bila je predana Republikanskoj stranci kao i novinarskom zanimanju kojim se tada žene gotovo nisu bavile. Intenzivno se družila s velikanima tog vremena poput Auguste Rodina, Thomasa Manna ili Eleanor Roosevelt.  Katharine Graham je u Chicagu završila novinarstvo te je diljem Amerike, a posebno u San Franciscu, pratila borbu za radnička prava sve dok ju otac nije pozvao da radi u redakciji Washington Posta. 

 

Njezin suprug je vrlo rano počeo bolovati od psihičkih poremećaja koje je dodatno otežavao alkoholizam. Imao je faze manije i produktivnosti, koje su onda zamijenile faze depresije i očaja. Na Božić 1962. Katharine je saznala kako je suprug planira ostaviti radi novinarke Robin Webb koja je radila za magazin Newsweek koji je njezin otac također kupio. Philip je na kraju nije ostavio jer je doživio živčani slom, a samo godinu dana kasnije, nakon što je pušten s liječenja iz psihijatrijske bolnice, počinio je samoubojstvo odrezanom puškom. Katharine je odmah postala formalni izdavač a nakon 1967. postala je i predsjednica kompanije te je bila i na čelu upravnog odbora. Kada su je pitali tko joj je, kao ženi, bio uzor u poslu Graham je odgovorila 'nitko, jer tada oko mene nije bilo niti jedne žene'. U kasnijim intervjuima kao prva žena na čelu Fortune 500 kompanije izrazila je nadu da je svojim životom barem nadahnula mlade djevojke i žene da streme prema onome što se, na prvi pogled, čini nedostižno i 'probijaju te staklene plafone'.  


Samo godinu dana nakon dolaska u redakciju je dovela urednika Bena Bradleeja koji je na toj poziciji ostao do 1991. godine. On je o Graham uvijek govorio kako 'apsolutno vjeruje u kineski zid između izdavača i redakcije, te nikada nije utjecala na moju uređivačku politiku'. 

 

Prvi veliki poslovni izazov bio je kada su im 1971. u ruke došli Pentagonski papiri, tajni dokumenti o ratu u Vijetnamu koji je trajao od 1945. do 1967., a koji su jasno ilustrirali da je SAD bio uključen u niz tajnih obavještajnih aktivnosti, kako je većina političara bila protiv rata, a uloga Amerike bila je 'obuzdati komunističku Kinu'. Dokumente je vojni analitičar Daniel Ellsberg prvo dostavio New York Timesu, čiji su urednici i izdavači prvo tri mjeseca razmišljali hoće li ih objaviti. Predsjednik Nixon od samog je početka pokušao zaustaviti objavljivanje, a tužbe su podignute protiv Ellsberga i New York Timesa. Iako su dokumenti više inkriminirali njegove prethodnike Nixona je Kissinger uvjerio kako će objava Pentagonskih papira ozbiljno poljuljati povjerenje građana Bijelu kuću, što se i dogodilo.

 

Nakon tri objavljena članka predsjednik Richard Nixon i državni tužilac John N. Mitchell uspjeli su ishoditi zabranu tiskanja. New York Times odmah je apelirao vrhovnom sudu, no dok se ne donese odluka nisu mogli nastaviti s pričom. U tom trenutku uključuje se i Washington Post čijem uredniku Ben Bradleeju novinar Ben Bagdikian donosi nekoliko tisuća stranica na kućni prag. Papire je Bagdikijanu dao Ellsberg, a The Post je platio posebno avionsko sjedalo kako bi kutija koja sadrži dokumente mogla putovati kraj Bagdikiana.

 

- Najbolje utrošen novac ikada - rekla je kasnije Graham. Dok je ona bila na koktel zabavi zazvonio joj je telefon, zvali su je Bradlee i njezin odvjetnik kako bi joj rekli da imaju papire te se moraju svi zajedno odlučiti hoće li prekršiti sudsku zabranu te tiskati usprkos tome što ako vrhovni sud presudi protiv New York Timesa mogu biti krivi za izdaju, ići u zatvor i biti svjedoci propasti The Posta. Dok je Graham odvjetnik uvjeravao kako ne treba tiskati jer je preopasno, Bradlee joj je rekao da ne samo da to treba ići u tisak, već treba ići taj isti dan jer je od krucijalne važnosti da se nastavi momentum kojeg je započeo Times i da se jasno pokaže da se medije ne može unaprijed ušutkavati. - U trideset sekundi morala sam donijeti odluku koja će nam svima oblikovati budućnost, i bile su 50-50 šanse da pogriješim. Iako sam vjerovala odvjetničkom mišljenju, duboko sam udahnula i odlučila poslušati Bradleeja i novinare. Rekla sam im 'tiskajte' - ispričala je Graham kasnije o tome kako je odlučila riskirati obiteljsku kompaniju. I rizik joj se isplatio. Već sljedeći dan nastavila su se natezanja s državnim tužiteljima no unutar deset dana mediji su odnijeli pobjedu kada je vrhovni sud odlučio kako neće biti nikakve zabrane. I Ellsbergov je slučaj odbačen nakon što je raspušteno suđenje jer je na vidjelo izašlo da su agenti Nixonove administracije pokušali ukrasti njegov medicinski dosje, ilegalno ga prisluškivali, a pokušali su utjecati i na suca.

 

Samo godinu dana kasnije The Washington Post na čelu s Bradleejem i Graham Nixonu su zadali finalni udarac. Mladi novinari Carl Bernstein i Bob Woodward uz pomoć izvora 'dubokog grla' razotkrili su slučaj Watergate i kroz neprestano izvještavanje natjerali Nixona da podnese ostavku. - Privatni dijelovi Katie Graham završiti će u žrvnju ako nastavi ovako - rekao je Bernsteinu Nixonov državni tužitelj John Mitchell, što je zapamćeno kao nevjerojatno drska, javna i seksistička prijetnja. Prije 13 godina, četiri godine nakon smrti Katharine Graham 2001. otkrilo se kako je 'duboko grlo' bio William Mark Felt Sr., zamjenik direktora FBI-ja. Njegov pravi identitet, navodno, nisu znali niti Katharine Graham niti Ben Bradlee, iako je urednik Bradlee pretpostavljao kako je riječ o visoko rangiranoj osobi, a Woodward i Bernstein uvjerili su ga kako mu se može vjerovati. -  Kad sam shvatila u kojem smjeru ova priča ide, i kako su vjerojatno dalekosežne posljedice jako sam htjela upoznati te klince Woodwarda i Bernsteina koji o tome pišu. Bradlee i ja smo se dogovorili da ih odvedemo na ručak.Tamo sam ponesena vlastitom znatiželjom pitala tko je 'duboko grlo'. Pogledali su me kao da sam luda, na što sam im rekla da i bolje neka mi ne kažu, ja to ne trebam niti znati - rekla je Graham o svojoj bezrezervnoj podršci novinarima i uredniku Bradleeju.

 

Katharine Graham titulu i poziciju 'najmoćnije žene na svijetu', kako su je opisivali, dobila je gotovo slučajno.  

- Nevjerojatno se dobro snašla s kartama koje su joj dodijeljene. Uvijek je znala donijeti odluku - rekao je o Graham njezin financijski savjetnik i prijatelj Warren Buffet. Graham je nagrađena "Medaljom slobode", najvišim civilnim odličjem koje joj je dodijelio predsjednik George Bush za doprinos američkom društvu, nagradom za novinarsku odličnost "Walter Cronkite", ušla je na popis 50 najutjecajnijih boraca za slobodu medija u 20. stoljeću, a dobila je i nekoliko počasnih doktorata. Nikada se nije preudala, a iz braka s Philipom imala je četvero djece. Sin William Graham patio je od istih problema kao i njegov otac te je počinio samoubojstvo 27. prosinca 2017. godine. Graham je radila do zadnjeg trenutka. Kada je 2001. otišla u Idaho na konferenciju medijskih izdavača, pala je na pločnik te udarila glavom od čega je u bolnici i preminula.

 

- Glavni grad naše nacije kao i cijela zemlja danas oplakuje gubitak naše voljene prve dame Washingtona i američkog novinarstva Katharine Graham. Postala je legenda za života jer je bila žestoka i odlučna, moćna ali i skromna, principijelna i dobra - rekao je nakon njezine smrti predsjednik George W. Bush Jr., a gradonačelnik Washingtona naredio je da se diljem grada na državnim zgradama barjaci spuste na pola koplja.

 

Komentari na tekst (0)
 

Napomena:
Svi komentari se prethodno moraju odobriti od strane administratora prije nego budu vidljivi na portalu. BUKA se ograđuje od stavova i mišljenja iznesenih u komentarima postavljenih na našim stranicama. Svi stavovi i mišljenja komentatora odražavaju stavove i mišljenja isključivo onih koji ih postavljaju. Redakcija BUKE je u slučaju komentara koji izazivaju rasnu, nacionalnu ili vjersku mržnju, te potiču na nasilje dužna obavijestiti nadležne organe o takvom pristiglom komentaru.