<img height="1" width="1" style="display:none" src="https://www.facebook.com/tr?id=198245769678955&ev=PageView&noscript=1"/>

Spomenik na Šehitlucima/Banj brdu u katastrofalnom stanju: Ko će na sebe preuzeti restauraciju ovog nacionalnog kulturnog blaga?

SPOMENIK

Spomenik na Šehitlucima je u jako lošem stanju, jer se godinama odgađa sanacija, padaju dijelovi spomenika, a penjanje na njega dodatno ga oštećuje.

21. januar 2018, 12:00

Inicijativa građana Rekreativna zona Banjaluka već duže vrijeme upozorava na ozbiljnost i opasnost penjanja na spomenik na Šehitlucima/Banj brdu, ali mnogi koji se penju do spomenika i dalje pronalaze zadovoljstvo da se na njega popnu i uglavnom fotografišu da bi objavili fotografiju na nekoj od društvenih mreža. Svakim penjanjem na spomenik ljudi dodatno uništavaju spomenik koji je proglašen nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine.

Spomenik na Banj brdu je od 2. septembra 2013. godine proglašen Nacionalnim spomenikom. U Odluci se između ostalog ističe i da je Vlada RS dužna da obezbijedi pravne, naučne, tehničke, administrativne i finansijske mjere za zaštitu i prezentaciju nacionalnog spomenika.

Prema informacijama koje smo dobili Grad Banjaluka ima namjeru da u ovoj godini sanira prilaz spomeniku, a o samoj sanaciji spomenika, koji se svakim danom sve više i više raspada, niko još ništa ne govori.

Spomenik na Šehitlucima je u jako lošem stanju, jer se godinama odgađa sanacija, padaju dijelovi spomenika, a penjanje na njega dodatno ga oštećuje.

Iz Rekreativne zone takođe apeluju da je potrebna što hitnija sanacija spomenika.

Tihomir Dakić iz Inicijative građana Rekreativna zona Banjaluka rekao je da je stanje spomenika iz dana u dan sve lošije, a samo propadanje je započelo odavno.

„Dobro je poznato da je u izgradnji spomenika korišten dobar i kvalitetan kamen, ali ne za ova područja sa niskom temperaturom i velikom vlagom. Iako se u ono vrijeme možda pogriješilo sa odabirom kamena za ovaj spomenik i predstavlja veći izazov za restauraciju, samo okruženje oko spomenika je takođe u jako lošem stanju i jednostavnije ga je srediti“, rekao je za BUKU Dakić.

Kada je u pitanju propadanje spomenika, Dakić kaže da se ono dešavalo i prirodnim putem, odnosno pod uticajem atmosferilija, međutim antropološki uticaj kako na spomenik, ali isto tako i na okruženje je bio ogroman.

„Tokom ratnog perioda prema spomenuku su se posjetioci odnosili jako loše i u tom periodu je jako puno devastiran, kako izvana ali isto tako i iznutra. Pored toga, iako smo skretali pažnju Turističkoj organizaciji Grada Banjaluka da se mora dobro paziti kakve se aktivnosti dozvoljavaju oko spomenika i u njegovoj neposrednoj blizini, bilo je dozvoljeno nekoliko aktivnosti koje su mogle imati loš uticaj na spomenik i okruženje. S obzirom da smo vidjeli da Turistička organizacija Grada Banjaluka nije toliko zainteresovana ili ne zna kako iskoristiti potencijal kako Spomenika, ali i čitave Rekreativne zone Banjaluka, Incijativa građana Rekreativna zona Banjaluka, uzela je stvari u svoje ruke“, poručuje Dakić.

Inicijativa građana Rekreativna zona Banjaluka u prethodnom periodu imala je sastanak sa predstavnicima Grada Banjaluke gdje su im pojasnili plan koji ova inicijativa ima i za isti su dobili načelnu saglasnost, jer se radi isključivo o aktivnostima koje za cilj ima zaštita i unapređenje ovog predivnog dijela Banjaluke.

„Svakako ćemo u narednom periodu, kako budemo realizovali aktivnosti unapređenja, kada je to potrebno, tražiti i podršku nadležnih. Takođe se nadamo da će i budući direktor/direktorica Turističke zajednice Banjaluka imati više razumijevanja, znanja i želje da se uključi u aktivnosti koje planiramo realizovati. Pored toga interesantna je inertnost Zavoda za zaštitu kulturno-istorijskog nasljeđa RS, koje nakon našeg pisanja i sastajanja sa njihovim predstavnicima nisu pokazali nikakvu zainteresovanost. Ako budemo imali vremena pokrenućemo inicijativu za promijenu naziva te institucije u ’Zavod za davanje mišljenja o kulturno-istorijskom nasljeđu’, što se na kraju može svesti na jednu dobru interaktivnu WEB stranicu koja vam može dati sve informacije. Takođe važno je istaći da je nakon uvođenja čuvarske službe te postavljanja nekoliko čuvara kod samog spomenika, navika banjalučana promijenjena i u tom periodu niste mogli da vidite ljude koji se penju, a onda kako su neki čuvari raspoređeni na upitne lokacije kod spomenika više nemate čuvarsku službu“, ističe Dakić.

On kaže da se Rekreativna zona nedavno obratila MUP-u vezano za postupanje po dužnosti, da se utvrdi stepen opasnosti od urušavanja i devastacije spomenika, te da obavijeste Grad Banjaluku o mjerama koje trebaju da poduzmu.

„Kako se kod nas u većini slučajeva ’čeka’ da se desi neka nesreća pa da se onda reaguje, mi smo pored skoro svakodnevnih apela putem FB stranice, ali i putem drugih medija, javljali ovu informaciju i Turističkoj organizaciji Grada Banjaluka i drugim službama, ali još se spava. Odgovor od MUP-a smo dobili u roku od 4 dana, što je znak da su dopis jako ozbiljno shvatili i ne sumnjamo da reakcija neće izostati. Tako da smo i taj dio obavili i u sklopu redovnih provjera će voditi brigu oko toga da li se ljudi gore penju“, pojašnjava Dakić.

PLANOVI REKREATIVNE ZONE

Kada je u pitanju spomenik i okruženje u narednom periodu Dakić kaže imaju namjeru da pokrenu inicijativu za izgradnju vidikovca, koji bi se nalazio blizu spomenika, kako bi se posjetioci mogli popeti, uslikati grad i uživati u pogledu, te na taj način sa alternativom i zabranom penjanja, riješiti i pitanje penjanja na spomenik.

„Planiramo na proljeće da organizujemo i okrugli sto na temu zaštite spomenika i zajedničkog rada na njemu, jer do sada je bilo jako slabih inicijativa. Pored toga planiramo i da pokrenemo prikupljanje sredstava, odnosno razgovor sa svima koji su dužni da vode brigu o spomeniku i da vidimo ko ne želi, a ko želi, a ne može, i ko želi i može. U planu je još nekoliko iznenađenja koje ćemo da ostavimo da budu iznenađenja“, kaže Dakić.

Tihomir Dakić kaže da su pojedinci bili ti koji su uništavali spomenik, pored atmosferilija.

„Međutim, većina nas je nijemo posmtrala i velika većina još uvijek gleda i kuka, kako ’...eto sve uništiše tamo neki...’ dok ta osoba i sama nije svjesna koliko toga može dobrog da uradi za naš grad. Taj spomenik je simbol, ne samo antifašističke borbe, već je simbol Banjaluke, ako pogledate s čime se nekada hvale institucije, vidjećete slike spomenika. Takođe, onda kada to odgovara vidjećete i političare kako se slikaju ispod heroja našeg naroda, svega onoga što oni nikada neće postati. Zbog čega Banjaluka toliko zanemaruje period tokom 2. Svjetskog rata i period nakon toga, zašto se selektivno obraća pažnja na spomenike je pitanje onima koji o tome trebaju da vode brigu. Nije istina da samo nema para, pare se mogu naći, nema volje i želje, a možda i znanja“, rekao je Dakić.

Milenko Šajić, portparol Administrativne službe grada za BUKU je rekao da spomenik na Banj brdu nije u nadležnosti Gradske uprave, ali s obzirom na stanje u kojem se nalazi, gradonačelnik Igor Radojičić dao je nalog Odjeljenju za boračko invalidsku zaštitu da tokom 2018. godine u programu ovog Odjeljenja uvrsti i projekat sanacije prilaza spomeniku na Banj brdu.

Milijana Okilj, načelnik Odjeljenja za kulturno-istorijsko nasljeđe u Zavodu za zaštitu spomenika kulture RS rekla je da je rađena projektna dokumentacija za obnovu spomenika i to prije više od deset godina, a spomenik nikako nije renoviran od završetka posljednjeg rata. Ona takođe kaže da Zavod odavno ne upravlja spomenikom.

„O planovima u vezi sa restauracijom ne možemo ništa reći. Trenutno imamo veoma skromna budžetska sredstva i nismo u prilici da mi preuzmemo renoviranje ovog, niti bilo kojeg drugog spomenika. Projektni plan postoji, ali trenutno ne možemo reći koliko bi iznosila obnova, jer je prošlo dosta vremena od izrade ovog projektnog plana i cijene na tržištu su se dosta promijenile“, rekla je Milijana Okilj za BUKU.

Ona kaže da je naručilac ovog projekta bio grad Banjaluka, ali da ne zna zbog čega nije došlo do njegove realizacije.

DETALJI O SPOMENIKU

Sadašnji spomenik, djelo akademskog vajara Antuna Augustinčića (Klanjec, 04.05.1900. – Zagreb, 10.05.1079. godine), podignut u znak sjećanja na nekoliko hiljada krajiških boraca koji su poginuli u Drugom svjetskom ratu, svečano je otvoren/otkriven na Dan ustanka naroda Bosne i Hercegovine, 27. jula 1961. godine, iako je odluka o podizanju ovog spomenika donesena još 1953. godine. Autor spomenika je već 1948. godine počeo da radi na skicama. Maketa spomenika koju je izradio Augustinčić nalazi se u Klanjcu, u Hrvatskom Zagorju, u galeriji koja nosi ime ovog velikog vajara.

Arhitektonski gledano, objekat spada u složeni tip spomen-obilježja sa razigranim geometrijskim formama koje se stepenasto sužavaju prema vrhu stvarajući stilizovanu piramidalnu formu sa naglaskom na pročelni dio, čime je posebno naglašena dinamičnost forme. Na dinamiku forme utiče još i isticanje visine pročelja u odnosu na visinu začelja. Akcenat spomenika predstavlja lučno nadvijeno pročelje koje zajedno sa figurom mladića formira određeni vid portalne forme, čime je istaknut ulaz u unutrašnjost objekta u kojoj se nalazi zidna dekoracija. Spomenik je monumentalnih razmjera osmišljen na način da oblikom prati konfiguraciju terena. Brački kamen kojim je betonska konstrukcija spomenika obložena doprinosi stvaranju iluzije da je spomenik isklesani monolit, oduvijek na tom mjestu.

Zbog pojave kapilarne vlage brački kamen je već nakon nekoliko godina od izgradnje spomenika počeo propadati. Ova pojava negativno je uticala i na stanje unutrašnjosti objekta što je uzrok odlaganja izrade fresaka Ismeta Mujezinovića. Intervencije s ciljem otklanjanja ovog problema vršene su u više navrata, nekad obimnije, klesarske, nekad samo injektiranje reljefa.
Spomenik je danas u lošem stanju zbog neodržavanja i uticaja atmosferilija. Uočljiva su oštećenja kamenih obloga zidova i samih reljefa usljed dugotrajnog uticaja atmosferilija, što može dovesti do njihovog širenja i stvaranja deformacija.

Primjetne su i pukotine na velikom broju kamenih ploča kojim su popločani plato i stepenište, dok neke ploče nedostaju. Crteži na zidovima u unutrašnjosti spomenika su u izuzetno lošem stanju, u opasnosti od potpunog nestanka. Oštećenja su nastala usljed neodržavanja i intenzivnog uticaja kapilarne vlage, koja je vidljiva i na vanjskim fasadama objekta spomenika, i zahtjevaju preduzimanje hitnih mjera za njihovu konzervaciju i restauraciju. Usljed neodržavanja primjetna su oštećenja na prilaznom putu.