Ekskluzivni intervju sa Darkom Rundekom za BUKU: Vjeruj u dobrotu i ljepotu
Foto: Anastazija Vržina

RUNDEK

Ekskluzivni intervju sa Darkom Rundekom za BUKU: Vjeruj u dobrotu i ljepotu

Piše: Buka intrevju

Darko Rundek, interesantni i nadasve inspirirajući sagovornik, za BUKA-u, u eksluzivnom intervjuu govori o svojoj karijeri, životu, ljubavi i još mnogo čemu pred nastupajući koncert u Sarajevu koji će se održati u okviru velike turneje “Apocalypso Now” u sarajevskom Domu mladih, 10. februara 2018. godine a u organizaciji Edina Muftića.

Darko Rundek je hrvatski muzičar koji je karijeru započeo 70-tih godina kao  pjevač i gitarist, a kasnije i kao autor i kantautor u zagrebačkom bendu Haustor.

Završio je režiju na Akademiji za dramsku umjetnost u Zagrebu i režirao nekoliko pozorišnih predstava te stotinjak radio drama na Radio Zagrebu, ali muzika je prevagnula.

Godine 1991.odlazi u Pariz i radi muziku za pozorište a 1997. godine izdaje svoj prvi solo album "Apokalipso" .  Poslije drugog albuma "U širokom svijetu" , u Francuskoj počinje raditi i snimati "Ruke" s nekoliko glazbenika što je kasnije rezultiralo projektom Rundek Cargo Orkestar.

Ovaj interesantni i nadasve inspirirajući sagovornik, za BUKA-u, u eksluzivnom intervjuu govori o svojoj karijeri, životu, ljubavi i još mnogo čemu pred nastupajući koncert u Sarajevu koji će se održati u okviru velike turneje “Apocalypso Now” u sarajevskom Domu mladih, 10. februara 2018. godine a u organizaciji Edina Muftića.


Kako danas kao 61-godišnjak gledate na svoju karijeru ? Kako ste zamišljali svoj " poslovni put"? Je li on bio jasan plan? Šta je to što je Vama kao pozorišnom režiseru prevagnulo u korist muzike? Talenat ili ljubav ili oboje?

Na svoju karijeru gledam kao na nešto što još uvijek traje. Kretala se po svojoj prirodnoj logici, onako kako je bilo moguće u datim okolnostima. Plan nisam imao, čak sam zazirao od njega. Moja namjera da budem kazališni režiser bila je relativno kratkog vijeka. Kad sam došao na Akademiju mislio sam postati filmski režiser, ali me vibrantna alternativna kazališna scena u tom trenutku privukla sebi, ali nisam znao da li kao glumca ili kao režisera. Tokom studija sam se sve više bavio muzikom, jer se ta scena počela otvarati i počeo sam uviđati da mi baš ne ide rad s glumcima. Radio režija, koja je bila i dio mog studija, a uključivala je i iskustvo studija za snimanje, koje sam već počeo sticati baveći se muzikom, pokazala se kao odlično područje rada. Sa velikim zadovoljstvom i priličnim uspjehom bavio sam se radio režijom kao član Dramskog programa Radio Zagreba, sa izuzetnim autorima kao što su, Zvonimir Bajsić, Mladen Rutić, Biserka Vučković… desetak godina.



Režiseri stvaraju svijet raznih likova, po želji.  Jeste li kao muzičar bili buntovna verzija tog režisera, u želji da uvijek budete autentični ? U svijetu maski i prilagođavanja, mislite li da je autentičnost ličnosti neki životni cilj, biti svoj i ne prilagođavat se prilikama okruženja ? Kako u muzici tako i u životu?

Autentičnost nije jednostavna tema. Na primjer, koliko god buntovni bili, uvijek smo u nekom kontekstu i izvrgnuti određenim utjecajima. Tako da se obrisi neke autentične osobnosti mogu više iščitati kroz nečiji put, kroz sve te okolnosti. Nekako mi se čini da stvarna autentičnost izvire iz višeg utjecaja koji ne pripada pojedincu.

ApoCalypso Now turneju, kojom proslavljate dvadeset godina od objave prvog solo albuma u karijeri prati magija zvuka, pojačan muzički tim. Prepoznatljiv sound, ipak drugačija priča. Tekstovi pjesama su duboki, poučni i životni. Da li je to vid slanja ozbiljnih poruka putem muzike ? Koliko je " zvuk Rundeka" evoluirao, koliko tekstovi omudrili s godinama ? Ko sada čini Vaš prateći muzički tim?

ApoCalypso Now je svojevrsni presjek kroz moj autorski rad zadnjih dvadeset godina, osim jedne, u tom repertoaru nema novih pjesama. A izbor pjesama je napravljen po principu onog što nam se danas čini inspirativno i aktuelno, kao i, s obzirom da se radi o proslavi, one pjesme koje su ponajbolje primljene od publike. Iako ne donosi nove materijale, ApoCalypso Now donosi sasvim novi pristup scenskoj cjelini i time kako se razvija scensko događanje pjesme dobivaju na značenu i smislu. Kroz to nas je vodila Sanda Hržić sa kojom surađujem već godinama, ali prvi put na ovakvom projektu. Hrvoslava Brkušić, zagrebačka eksperimentalna filmašica, autor je videa koji na led ekranu ujedno funkcionira i kao scenografija. Oliver Jularić je kreirao kostime, Irma Omerzo bila je suradnik za scenski pokret, Dalibor Radić i Saša Fistrić kreirali su svjetlo, a zvuk Mario Šuica i Danijel Bifel. Stage menager je Krešo Tusić. To je onaj dio ekipe koji ne vidimo, a direktno utječe na ono što publika vidi i čuje. Na sceni je bend koji je iz anonimnog pratećeg orkestra prerastao u «Ekipu» a čine ga s lijeva na desno: Isabel na violini, Silvio Bočić svira bubanj, tapan, gitaru i bas gitaru, Roko Crnić bas gitaru i bubnjeve, Miro Manojlović udaraljke i vibrafon, ja pjevam i povremeno sviram gitaru, Ana Kovačić tenor saksofon i sintesajzer, Igor Pavlica trubu, a vaš sugrađanin, Dušan Vranić Duco ukulele, harmoniku, klavijature, električnu gitaru, vibrafon. Roko, Silvio, Duco, Ana i Igor pjevaju prateće vokale. A mladi sineast Aron Kovačić nas prati kamerom.



„Moja prva ljubav“ , „Ena“, „Šejn“, „Ruke“,  „Šal od svile“,  sve su to hitovi koji se i danas slušaju.  Kakve emocije u Vama bude danas ?

To su lijepe pjesme koje bude danas iste emocije kao kad su stvarane.

Da li je Ena bila stvarna ? Koliko je Šejn zaista bio slobodan i je li sloboda što je nekad bila ? Jesu li pojmovi slobode danas malo pobrkani ? Da li je tek fizička sloboda znak stvarne slobode ili je sloboda stanje uma koje nužno ne prati fiziku ?  Koliko je poruka " Izađi i bori se "  adekvatna u današnjoj postavci društva u našem regionu ? Mislite li da su današnje generacije znatno prigušenih i umanjenih buntovničkih poriva u odnosu na generacije prije 20-30 godina i u čemu Vi vidite objašnjenje tog fenomena ?

Ena je proizvod pjesničke slobode, tako se zove jer se rimuje sa žena. Šejn je ono što cijeli život sanjamo, neka vrsta sjene našeg svakodnevnog iskustva koja nas podsjeća na to da u nama ima i nešto drugo, nešto više i istinitije. Šejn kojeg sam kao dječak upoznao u crtanim romanima je tu samo simbol te čežnje. Borba između Šejna i svakodnevnog mene odvija se od trenutka do trenutka. S vremenom shvatimo da je sloboda unutarnja stvar i da gotovo iste uloge koje igramo u životu možemo igrati slobodni iznutra ili zarobljeni u ono što smo navikli smatrati sobom.

U ovom trenutku na globalnoj razini, iznad borbe za osobnu ili društvenu slobodu, izdiže se borba za opstanak ljudske vrste i života na Zemlji i bunt koji je sada nužan je onaj protiv konzumerizma, uništavanja Prirode u svim vidovima (nek se svatko informira što je na vrhu prioriteta) i potraga za novim načinom života usklađenim sa prirodnom cjelinom.

Kako ste doživljavali muziku na svojim počecima, 70-tih godina, a kako danas ? Da li se promijenila muzika, njena svrha ili ljudi koji je poimaju ?

Ozbiljnije sam se počeo baviti muzikom osamdesetih, ne mogu reći da se moje poimanje muzike od tad bitno promijenilo. Oblici u kojima se muzika pojavljuje su se naravno mijenjali, elektronska muzika je donijela jednu novu kvalitetu, najveća razlika koju vidim je u vezanju muzike uz sliku i zahvaljujući internetu puno veće dostupnosti ogromnog broja snimki.

Jesu li istinski muzičari pomalo sanjari i idealisti i da li ste Vi to bili ili da li ste još uvijek? Koliko je sanjarima i idealistima teška današnja svakodevnica?

Ne bih se složio da su muzičari po definiciji sanjari i idealisti. Sreo sam i promoćurnih muzičara. Muzika nastaje iz slušanja. Ono može biti finije i grublje, ali i kad je najgrublje sadrži barem malo finog osluškivanja koje otvara prostor nepoznatom i čudesnom. Da li to ima veze sa sanjarima i idealistima, ne znam.

Svojevremeno, spot i pjesma Apokalipso su bili stvarni hit. Damar te pjesme ne dozvoljava simultano slušanje i mirovanje. Jedna ekstaza emocije, iznova i iznova svakim slušanjem. Zašto se turneja koja je u toku zove baš Apokalipso?

Ova turneja je nastala povodom dvadesete obljetnice izdavanja albuma ApoCalypso koji je ujedno označio početak nove faze mog rada koja nije više bila vezana uz Haustor. Taj album je sigurno mnogo snažnije odjeknuo zahvaljujući naslovnoj pjesmi, pa i vrlo atraktivnom Gonzovom spotu, nego što bi odjeknuo bez njih.

 

Polovinom decembra sad već prošle godine imali ste jako uspješan koncert u Zagrebu. Turneja se nastavlja.  Očekujemo Vas u Sarajevu 10. februara ove godine. Šta je za Vas Sarajevo ? Koliko je ostavilo traga na Vama ( privatno ) na ličnost a koliko muzički ? Podsjećanja radi, tokom protesta u Sarajevu, u februaru 2014. godine, Vi niste željeli  otkazati svoje koncerte i napravili ste svojevrsni omaž Sarajevu sa snažnim porukama i tekstovima. Da li baš te koncerte u Sarajevu držite kao najdraže ? Šta je to što ćete Sarajevu donijeti ovaj put?

Sarajevo je za mene izuzetno važan grad. Nevjerovatno je koliko talenta i duha stane u tu relativno malu kotlinu. Sarajevo je također mjesto sastanka Europe i Orijenta i zapravo sam u njemu prvi put čuo pjev sa minareta. Kako osjećam u sebi prisutnost Orijenta i melodije i ritmovi koji u njemu izviru stanuju u meni i ne znajući odakle su došli, dolazeći u Sarajevo, dolazim kući. Pjesma IMA IH, na primjer, nastala je u Sarajevu upravo za vrijeme tih protesta koje ste spomenuli. Dok se dizao dim iz centra, na tonskoj probi u Sartru, koji je za mene još uvijek CDA, ta se energija pretvorila u improvizaciju između Isabel Duce i mene, pojavio se refren IMA IH, IMA IH, IMA IH… iz kojeg je nastala pjesma koja je vjerojatno najjače mjesto albuma MOSTOVI. Nakon mnogih nezaboravnih koncerata ovaj put dolazimo sa strukturiranom priredbom koju ćemo pokušati nadahnuto izvesti u suradnji sa publikom. Pripremamo i jedno iznenađenje...

Poznato je da ste društveno odgovorni i da promovirate projekte koji podižu svijest građana o različitim temama poput raka prostate, AIDS-a, sporta. Odazivate li se često na takve pozive i koliko kao obavezu za podizanje svijesti o bitnim stvarima vidite javne ličnosti ?

U ovom trenutku se posebno zalažem za svijest o uništavanju i zagađivanju prirode. Posebno me nervira upotreba plastike za bacanje jer je se lako možemo osloboditi, a stvara ogromne štete. I sami možete vidjeti kada se digne vodostaj rijeka, pa se spusti kolika ogromna količina plastičnih vrećica ostane visiti na granama, a slamke, plastične žličice za kavu, plastične čaše, boce, tanjuri, pribor za jelo, gomilaju se svuda oko nas, uništavaju život zemlje, oceana… Planetu nam uništava industrijska proizvodnja mesa i mlječnih proizvoda, trovanje zemlje pesticidima i umjetnim gnojivima, monokulture… Kao javna ličnost osjećam obavezu da iskoristim činjenicu da se moj glas dalje čuje, ne bih li upozorio na opasnost koja nam prijeti, tim prije što za razliku od medija u većini zapadnih zemalja, ova tema nema važno mjesto, za razliku od lokalnih političkih i ekonomskih prljavština koje zagađuju javni prostor.

Da li biste se ikada bavili politkom u smislu posla nekog funkcionera i ukoliko da, gdje bi to Darko Rundek volio odlučivati i šta promijeniti ?

Po mom mišljenju i politika je jedan od zagađivača. Sigurno postoje mudriji ljudi od mene za utvrđivanje prioritetnih problema i načina za njihovo rješavanje. To nema veze sa prepucavanjem partija i nacija. Ono što mogu je svojim pjesmama upućivati na drukčiji senzibilitet i svakodnevnom životu pokušavati djelovati dosljedno svojim spoznajama.

Darko Rundek mladić i Darko Rundek muškarac  u ozbiljnim godinama? Koliko su ostali slični a koliko se razikuju u kontekstu poimanja života ? U poimanju žena :-) ?

Pa sigurno je da se barem malo razlikuju. Čini mi se da sam stekao nešto znanja, iskustva i poštovanja na tom putu. To se odnosi i na žene.

Vjerujete  li u platonsku ljubav?  Vjerujete li da je ona stvarna emocija koja istinski prožima biće ? Da li ste ikada platonski voljeli ?  

Nikad nisam razmišljao o platonskoj ljubavi. Velika ljubav koju osjećam ponekad nije čak ni osobna i zna se proširiti na sve ljude i bića. Kad se o konkretnoj osobi radi, ako je ljubav potpuna, uključuje sve centre pa i tjelesni, realiziralo se to ili ne.

Izjavili ste jednom da je pjesma  " Mi nismo sami " od Jure Stublića Vama najljepša ljubavna pjesma.  Vjerujete li da ljudi koji se istinski vole, ipak, jednog dana, idu istom stranom ulice ?

Vjerujem da postoji viša inteligencija koja dovodi ljude na određena mjesta i situacije, pa bi iz te perspektive odgovor bio da.

 Šta je to što prvo primijetite na ljudima pri prvom susretu? Ili je to pak energija kojom zrače? Šta je to što ste prvo primjetili na Sandi, ženi s kojom živite?

Teško je tako nešto uopćavati. Prvi susret je ipak najčešće susret pogleda, energija. Isto je i sa Sandom, puno sam vidio u njenom pogledu i pokretu.

Vjerujete li u život poslije smrti i da li je živjeti poslije smrti u jednom dijelu i ono što ostavimo drugima iza sebe ?

Ne znam, ali me zanima. To je jedno od pitanja pred kojima treba hrabro stajati i vraćati se na njih. Jedan od mudrih ljudi reče: Nije pitanje ima li života poslije smrti, nego ima li života prije smrti...



Koliko je veganska ishrana koju primjenjujete  povezana sa pacifizmom umjetnika u pristupu životu i smatrate li da nasilna hrana uzrokuje i nasilno ponašanje ?

Pacifizam možda nije prava riječ. Život je svakodnevna borba. Veganstvo je dio nje. Nasilje prema drugim bićima, naročito onima koji poznaju istu vrstu boli, prenosi se i na nasilje prema braći i sestrama ljudima, pa onda i prema samom sebi. Hrana nas čini i utječe na sve aspekte života, na naše misli i osjećaje, na zdravlje i energiju. Biti pažljiv prema onom što jedeš, znači biti pažljiv prema Životu.

Šta je to što biste rekli mladom Darku danas ? Da su svi ljudi dobri ? Da bude oprezan ? Da ljudi znaju razočarati ? Da je život lijep ?

Vjeruj u dobrotu i ljepotu. Pogledaj s odmakom i humorom na svoju oholost i požudu. Ne moraš se truditi da budeš važan, lukav i opasan ;)


Vaši planovi i suradnje u budućnosti, spremate li nešto novo za Vašu publiku?

Ekipa je snimila tri pjesme koje izlaze kao singlovi. "Tamni jorgovan" je već vani sa svojim spotom na Youtubeu. "Barbara" izlazi čim završimo spot koji počinjemo snimati za tjedan dana. Spot režira Aron Kovačić. Aron je postao svojevrsni video - kroničar Rundeka i Ekipe. Njegove živopisne video - vinjete možete naći na Darko Rundek (official) facebook stranici, snimio je i montirao i "Crni dusi LIVE u Domu sportova", a "Barbara" će biti njegov prvi spot sa nama. Na proljeće izlaze "Pješčane oluje", a do kraja godine namjeravamo snimiti još sedam pjesama i tako kompletirati album. Sa nestrpljenjem iščekujem rad na razvoju novih materijala.

A što se suradnji izvan ovog benda tiče, krajem februara bi se trebala pojaviti pjesma "Savana", nastala u suradnji sa tuzlanskom repericom Sassjom i slovenskim producentom Kantrimanom. Sassja i ja smo napisali svaki svoj dio teksta i otpjevali ga na Kantrijevoj muzici. Ja sam snimio i električnu gitaru i jednu od linija sintesajzera.

Snimili smo i spot jesenas na Braču. "Savana" će biti jedna od pjesama na novom Sassjinom albumu. Bila je to lijepa suradnja i nadam se da će zainteresirati publiku.


Razgovarala: Naida Kurdija

 

Komentari na tekst (0)
 

Napomena:
Svi komentari se prethodno moraju odobriti od strane administratora prije nego budu vidljivi na portalu. BUKA se ograđuje od stavova i mišljenja iznesenih u komentarima postavljenih na našim stranicama. Svi stavovi i mišljenja komentatora odražavaju stavove i mišljenja isključivo onih koji ih postavljaju. Redakcija BUKE je u slučaju komentara koji izazivaju rasnu, nacionalnu ili vjersku mržnju, te potiču na nasilje dužna obavijestiti nadležne organe o takvom pristiglom komentaru.