Tromso, grad na samom sjeveru Norveške, iznad Polarnog kruga, popularno zovu Pariz Sjevera. Razlog nije samo raskošno svjetlo koje baca po okolnim planinama prekrivenim snijegom tokom polarnih noći, već je prema mišljenju lokalnih turističkih vodiča u pitanju i moda. Da, dobro ste pročitali, moda. Ovdašnji trgovci vrlo uspješno su trgovali sa Španijom, Portugalom i Italijom, a svojim ženama su od pošteno zarađenog novca kupovali najljepše haljine tog doba, posljednju francusku modu.
Kada su tako lijepo obučene žene hodale ulicama malog Tromsa, gradić je, prema zapažanju dvojice njemačkih novinara krajem 1800. godine, bio nalik velikom Parizu, jer su stanovnici djelovali sofisticiranije od ostalih gradova Sjevera. Oni su i upotrijebili ovaj nadimak po prvi put. Tromso je poznat i kao grad popularan među turistima kao najatraktivnija destinacija za posatranje Aurore Borealis, koju je autor ovih redova imao priliku da vidi i fotografiše.
Krajem januara ove godine, Tromso su obasjavala svjetla Arctic Frontiers konferencije o klimatskim promjenama na Arktiku, ali i cijelom svijetu. Taj dan se i prvi put nakon više od dva mjeseca pojavilo sunce. Doduše, samo nakratko, ali je ono time najavilo svoj povratak i sve kraće polarne noći. Blizu 100 novinara iz cijele Evrope i svijeta pratili su konferenciju kojoj je prisustvovalo blizu 3000 ljudi. Autor ovog teksta je zahvaljući podršci Ambasade Norveške u BiH, kao i podršci samog organizatora, koji mi je omogućio boravak na konferenciji bez plaćanja kotizacije, imao priliku i zadovoljstvo da prati konferenciju kao jedini novinar i urednik sa Balkana.
Moderator panela prva dva dana konferencije bio je poznati BBC voditelj emisije Hard Talk, Stephen Sackur. Sackur je primijetio da je Tromso sada duplo veći grad nego kada ga je on prvi put posjetio, što je u potpunosti tačno, jer unazad 15 godina, centar sjevera Norveške porastao je sa 50 hiljada na blizu 80 hiljada stanovnika. Gdje god da pogledate, grade se nove zgrade, a gradnja privatnih kuća planira se u sve širem području grada. Veliki broj građana Bosne i Hercegovine se za vrijeme rata doselio u Tromso, ali dosta ih je u međuvremenu otišlo u toplije dijelove Norveške.
Kao što sam naziv konferencije - Povezivanje Arktika - kaže, glavni ovogodišnji zadatak bio je podizanje svijesti o nužnosti saradnje među državama koje su teritorijalno, ali i u svakom drugom smislu, upućene na Arktik.
Glavni moto organizatora bio je da, dok su širom svijeta sve snažnija previranja, Arktik treba da opstane kao mjesto saradnje i miroljubive komunikacije. A kako bi se njegovali dobrosusjedski odnosi na sjeveru, naročito je važna naučna saradnja. Nepregledni okean koji čini najveći dio arktičke oblasti nosi ogroman potencijal, ali isto tako predstavlja i prijetnju. Obzirom da se sve veći dijelovi okeana počinju koristiti, veoma je važno, poručili su organizatori, na koji način arktičke države komuniciraju i provode akcije spasavanja. Još važnije je kako obezbijediti produktivne i zdrave okeane. Održiv razvoj okeana, istakli su, od naročitog je značaja. Takođe, održiv poslovni razvoj ključ je za snažna arktička društva.
Međusobno povezivanje ovih društava, ali i približavanje ideja, znanja, tehnologije i kapitala iz drugih dijelova svijeta pitanje je od naročitog značaja za Politiku arktičkog pograničnog područja u 2018 godini.
Konferencija je bila podijeljena u pet cjelina - politika, biznis, nauka, mladi i arena, centralni događaj sa panelima u kojim su učestvovali govornici iz različitih oblasti društvenog djelovanja i sučeljavali svoja mišljenja.
Izazovi Arktika prije svega su vezani za pitanja zaštite životne sredine, ali i za izazove u međunarodnoj politici, tako se politika neizbježno nametnula kao jednako važna, ako ne i najvažnija tema ove konferencije.
Iako Amerika i Rusija nisu imale svoje predstavnike među mnogobrojnim političarima na konferenciji, ove dvije velike zemlje pomenute su mnogo puta tokom izlaganja govornika.
Član Evropskog parlamenta Urmas Paet bez okolišanja je već na prvom panelu javno prozvao Rusiju za gomilanje vojske na Arktiku i obnavljanje baza iz vremena hladnog rata, te postavljanje raketnog sistema srednjeg dometa, što predstavlja sigurnosni rizik ne samo za Arktik, već i za Evropu. Norveška ministrica vanjskih poslova, Ine Eriksen Søreide, takođe se osvrnula na pokrete ruske vojske u regionu kazavši da nije tajna da su primijetili jačanje ruske vojske, ali da ne smatraju Rusiju vojnom prijetnjom Norveškoj. “Želimo da nastavimo saradnju, ali svjesni smo i razvoja situacije koji treba da uzmemo u obzir. Inače kao norveški političari ne bismo dobro obavljali svoj posao.”
Vrlo jasno je dala do znanja da je za Norvešku bitno da države sarađuju, što i jeste glavni cilj konferencije. "Moja glavna poruka na konferenciji je da je Arktik mjesto međunarodne saradnje, da je ovo stabilna regija, i da je naš glavni prioritet da to tako i ostane. Vidimo porast interesovanja za Arktik, što mislimo da je dobro. Čak i od strane aktera koji ne žive blizu Arktika, što ukazuje na potencijal koji ova regija ima. Mislim da smo u stanju, kao što činimo već decenijama, da nađemo balans između održivog rasta i zaštite životne sredine. Mislim da tako treba da nastavimo i u budućnosti jer imamo regiju u kojoj živi preko 4 miliona ljudi.“
Predstavnica Sami zajednice, Åsa Larsson-Blind, starosjedilaca ovog hladnog područja, nema dilema oko razvoja Arktika. Po njenom mišljenju, ključni su ljudi koji žive ovdje, koji poznaju Arktik vijekovima i koje treba aktivnije uključiti u buduće planove. ”Da bismo donijeli prave odluke o tome kakav razvoj je potreban”, rekla je,”moramo slušati stanovništvo Arktika u vezi s tim šta održiv razvoj znači za arktičke zajednice. Moramo iskoristiti sve znanje koje nam je dostupno da bismo napravili prave izbore koji će zadržati ljude na ovom prostoru.”
Zbog važnosti pitanja ljudskih potencijala, važan dio konferencije bio je posvećen i pitanjima mladih i njihovih potreba. Pokretanje novih biznisa i podrška mladima za ispunjavanje njihovih obrazovnih potreba važna je stavka budućnosti Sjevera. Mlada političarka podsjetila je da ovdašnji mladi ljudi u pojedinim arktičkim područjima nemaju uopšte pristup internetu, a samim tim nisu u kontaktu sa generacijskim pokretima u svijetu.
Veliki infrastrukturni projekti u narednim godinama za cilj imaju poboljšanje poslovnog okruženja i veću pokretljivost ljudi i znanja. Jedan od najvećih svakako je tunel koji treba da spoji Finsku sa Estonijom, od Helsinkija do Talina, najveći podmorski tunel na svijetu, dužine preko 50 kilometara, koštaće nevjerovatnih 15 milijardi dolara.
Mikael Damberg, Ministar za poduzetništvo i inovacije u Vladi Švedske takođe je svjestan važnosti razvoja Arktika za njegovu zemlju, naglašavajući da ljudi na sjeveru, uključujući starosjedioce, imaju pravo na održiv razvoj i da je u tom smislu optimista, jer smatra da su ova društva došla do tačke kada je i za poslovanje bolje da se pređe na održiva rješenja. ”Rudnici uglja su prošlost, proizvodnja čelika bez upotrebe uglja i bez emisije CO2 pripada budućnosti. Zelena energija iz vjetra, sunca, vode će proizvoditi energiju za fabrike baterija budućnosti, korak po korak električna energija ili obnovljiva goriva će zamijeniti fosilna goriva i dizel u saobraćaju. Za sve to će biti potrebne inovacije”, kazao je, dodajući da je ubijeđen da evropski Arktik može preuzeti vodeću ulogu kada su u pitanju inovacije. Na kraju je i sam naglasio koliko je važno da Arktik ostane mirna i stabilna regija. “Moramo biti samokritični kao političari, ali i svjesni potrebe za promjenama i da ne možemo nastaviti po starom”, rekao je švedski ministar tokom svog izlaganja.
Da se ne može nastaviti po starom jasan je stav većine naučnika koji su izlagali na konferenciji.
”Mi naučnici možemo putem podataka koje imamo putovati u prošlost i u budućnost i istražiti različite scenarije, da vam pokažemo da imamo izbora, ali nije jednostavno”, uvela je u svoje izlaganje njemačka naučnica, biolog Antje Boetius, direktorica Alfred Wegener Institute Helmholtz Centra za pomorsko i polarno istraživanje iz Njemačke. ”Morate razmišljati o mnogo daljoj budućnosti kada donosite svoje odluke nego što ste kao političari navikli, jer navikli ste da brinete možda samo o sljedećoj generaciji. Odluke koje donesemo danas trajaće vijekovima. Neke odluke koje su ljudi donijeli u vezi sa odnosom prema prirodi ne mogu se više promijeniti. A u tome je suština, da li je to što radimo bespovratno ili ne i time treba da se vodite prilikom donošenja odluka. Kratkoročni poslovi nisu rješenje za budućnost. Moramo donositi sistemske odluke na osnovu naučnih principa i moramo razmišljati mnogo dalje od trenutne situacije. Nauka je pružila dokaze da nije samo ljudski život važan, nego da je sav život na zemlji važan za životnu sredinu, za zdravlje životne sredine, za način na koji živimo. Dok gledate ove slike obala na kojima živimo, a koje se tope morate shvatiti da je naučno znanje prava osnova za ove odluke”, poručila je Antje Boetius.
Sam Tromso ugrožen je ogromnim količinama smeća koje ga zatrpavaju svakodnevno, zavapila je Kristin Røymo, energična gradonačelnica ovog grada, na završnom događaju konferencije PechKucha, posvećenom zaštiti okeana. ”Kada sam bila mala, djed mi je rekao, ‘Kristin, ti si snažna kao medvjed’”, tako je započela svoje izlaganje ova vrijedna žena koja hrabro i uspješno radi u svijetu Arktika, u kome su većina zanimanja muška, a za čijeg mandata su samo u oblasti Tromsa iz okeana izvukli preko 50 tona raznog smeća. Apelovala je da zagađivanje okeana može da ima katastrofalne posljedice po Arktik, kako na život u vodi, tako i van nje. Ekološki osviještena gradonačelnica otvorila je ove godine postrojenje kojim se loženjem smeća zagrijavaju otpadne vode koje, cijevima provučenim ispod trotoara, omogućavaju lakše kretanje stanovnika i ogromnog broja turista u gradu.
Izlagači na PechKucha redom su podvukli da je zbog zagađenja okeana jedna od najvažnijih posljedica da broj fitoplanktona opada, a samim tim smanjuje se i riblji fond i kvalitet života u moru. Salinitet mora opada, povećava se temperatura okeana što dodatno doprinosi sve bržem topljenju leda na Arktiku i povećavanju temperaturnih ekstrema.
Dodatni problem je i sve veći izlov ribe, sve modernija tehnologija koja izvlači sve veće količine ribe iz okeana, bez ikakvih zakonskih ograničenja. Okean se eksploatiše bez ikakve regulative i po zakonu jačeg, od nafte do ribljeg fonda, što nosi nesagledive posljedice po njegov razvoj. Dodatni problem za naučnike je što je nepostojanje koordinacije između država dovelo do toga da je poslednjih godina nestalo pola meteoroloških stanica na Arktiku, što otežava prikupljanje tačnih podataka o temperaturama.
Države Arktičkog pojasa ne mogu se same boriti protiv globalnog zatopljavanja, koje sve više topi ledene površine Arktika, povećavajući nivo mora i mijenjajući nepovratno klimu na cijeloj Planeti. Najdrastičnije promjene prouzrokovane globalnim zagrijavanjenjem upravo su one na Arktiku. Kako bi se samo iznenadio Fridtjof Nansen, nobelovac i jedan od najhrabrijih istraživača Arktika, kada bi vidio da se njegova fondacija u Tromsu danas bavi istraživanjima kako da se iskoriste zemljane površine nastale otapanjem leda, koje se svake godine povećavaju.
Arktik više nije na kraju svijeta, on je u epicentru najvećeg izazova našeg vremena, globalne klimatske krize. Naučnici nas upozoravaju na ubrzane promjene, na nepovratne procese, topljenje leda na Arktiku, drastične izmjene morskih struja, ogromnu emisiju gasova koji doprinose efektu staklene bašte. Ne treba nam više dokaza da moramo smjesta nešto poduzeti. Nauka je jasno pokazala da klimatske promjene nisu scenario koji predviđa nesagledive posljedice za budućnost, to je već sada naša realnost.
Ovog januara u našoj zemlji, umjesto snijega, danima imamo temperature preko 15 stepeni celzijusa, dok su one ljeti redovno preko 40 stepeni. Nedavno je Banjaluku poharao olujni vjetar, čupajući drveće i dižući krovove sa zgrada. Poplave tokom 2014. godine paralisale su zemlju. Broj planiranih malih hidroelektrana prijeti da potpuno uništi rijeke u zemlji.
Elizabet Paunović, šefica Evropskog centra za životnu sredinu i zdravlje Svjetske zdravstvene organizacije, na konferenciji krajem 2017. godine u Sarajevu, iznijela je podatak da u BiH prijevremeno umre više od tri hiljade ljudi godišnje zbog izloženosti zagađenom vazduhu, a dugotrajna izloženost štetnim česticama uzrokuje pojavu kardiovaskularnih bolesti, moždanog udara, respiratornih bolesti.
Dok se Sarajevo i Tuzla zimi guše u smogu, Banjaluka uopšte nema mjerne stanice koje bi građane informisale o stanju vazduha.
Opšta nezainteresovanost domaćih vlasti za zagađivanje i za klimatske promjene je nedopustiva i neodgovorna, nosi ozbiljne posljedice na zdravlje ljudi, prvenstveno djece.
Borba protiv klimatskih promjena se vodi na svim nivoima. Planeta se jednako čuva odgovornim ponašanjem i aktivnim doprinosom ljudi u Banjaluci, Sarajevu ili Tromsu. Magazin Buka godinama podržava ekološke inicijative i aktiviste, tako ćemo i nastaviti. Pošto Banjaluka nema uređaja za mjerenje zagađenosti vazduha, mi smo nabavili dva takva uređaja i javnosti ćemo svakodnevno saopštavati vrijednosti zagađenosti vazduha u centru grada kao mali doprinos podizanju svijesti o važnosti klimatskih pitanja za zdravlje ljudi
Zaključak Artic Frontiers konferencije je vrlo jednostavan, za klimatsku krizu i globalno zagrijavanje krivac je samo jedan, a to je čovjek. Velike svjetske sile pored što su najveći zagađivači planete, najveća su i prepreka naporima u pokušaju zajedničkog dogovora za smanjivanje emisije gasova. Eksploatacija prirodnih dobara ispred logike opstanka planete. Nauka je jasna i glasna, nemamo vremena, posljedice globalnog zagrijavanja se dešavaju sada, prioritet nam ne može biti samo ova generacija i njen život, već mnogo više od toga.
Čovjek u ovim trenucima ne može da se ne sjeti mudrog Čehova i vapaja doktora Astrova nad šumama koje svakodnevno nestaju; da je čovjek zločinac kad ne njeguje, kad upropaštava ono što ne može napraviti
