Nasilje budi nasilje – Nasilje kao psihološki profil bh društva

INTERVJU

Nasilje budi nasilje – Nasilje kao psihološki profil bh društva

Piše: Buka intrevju

„Veličina i moral jednog naroda mjeri se prema njegovom odnosu prema životinjama„ Mahatma Ghandi.

Ne postoje nebitna prava. Ne postoje nebitni zakoni.

Istina, to u državi anarhije zvuči smiješno jer nam je upravo to nezakonje nametnulo kategorizaciju i prioritizaciju zakona i prava.

 

Ovaj zakon ili pravo je iznad tog jer ... predstavlja ozbiljan stadij odsutstva parametra civilizacije.

 

Čini se da sve prakse koje se zabranjuju širom svijeta, posebno u Evropi, završavaju kao aktivne u BiH kao primitivnoj deponiji u kojoj sve može, jer može.

Društvu se mora nametnuti zadatak pravne i civilizacijske države u kojoj će svaki pojedinac biti dužan da se prilagodi boljoj verziji svoje države pa tako i sebe.

 

A to da li ćemo ikada biti savremena i civilizacijska država, zavisi samo od nas.

 

U razgovoru sa psihologom, Đžanom Lončarica, razgovarali smo o trendu devijantnog društvenog ponašanja kao normalnog i sve strašnijim i učestalijim zlodjelima nad životinjama širom BiH.  

 

Đana Lončarica, dipl.psihologinja, gestalt i porodična psihoterapeutkinja, dječija i adolescentna psihoterapeutkinja. Trenutno se bavi psihoterapijskom praksom u Agenciji za edukaciju i psihoterapiju KONTAKT-HOMINI gdje radi sa pojedincima, bračnim parovima i porodicama. Članica je Upravnog Odbora Društva psihologa FBiH, članica EAGT European Association for Gestalt Therapy, EAP European Association for Psychotherapy  EIATSCYP European Interdisciplinary Association for Therapeutic Services for Children and Young People, AST EFTA-TIC- Asocijacija sistemskih terapeuta Beograd,Trening Institutu Europske asocijacije za porodičnu terapiju.

 


 Iz stručne literature termini poput agresivnosti i asocijalnog poremećaja su jasno definirani. Agresivnost je oblik ponašanja koji podrazumijeva namjeru da se nekome nanese šteta ili bol i da se pokaže dominacija nad slabijim bićima. Antisocijalni poremećaj ličnosti koji je jedna od karakteristika zlostavljača životinja izražen je u nepoštovanju socijalnih normi, manipulaciji nad drugim bićima, ugrožavanju lične i tuđe sigurnosti i impulsivnosti u donošenju odluka. Koji su korijeni ovakvog ponašanja. Djetinjstvo ? Odgoj ? Naučeno ponašanje ?

 

 

Poremećaji ličnosti najčešće proističu iz kompleksne interakcije ranih životnih iskustava,genetskih i sredinskih faktora. U principu, biološki faktori doprinose biološkim osnovama moždanog funkcionisanja i osnovnoj strukturi ličnosti. Ova struktura onda utiče na to kako će individua odgovarati na životna iskustva i društveno okruženje. Tokom vremena, svaka osoba razvija specifična obilježja ili načine doživljavanja sopstvenog svijeta, kao i osjećanja, mišljenja, prevazilaženja i ponašanja.

 

Osoba koja je u stanju da zlostavlja, muči ili ubije životinju nije sposobna da saosjeća sa drugima i svoje postupke pravda racionalno jer misli da su ispravni. Mučenje, prebijanje, klanje, paljenje, masovno trovanje, seksualno zlostavljanje i na kraju ubijanje životinja sve češća su tema svakodnevnice BH društva. Nedavno smo imali i slučaj vješanja psa, silovanja psa i klanja praćenog FB objavama. 

Psi i mačke su najčešće predmet nasilja jer nisu u mogućnosti da pruže otpor kao neke krupnije i snažnije životinje.  U velikom broju slučajeva zlostavljači ponavljaju ovo ponašanje, ili prema životinji, ili prema čovjeku slabijem od sebe, najčešće djeci. Ko ustvari zlostavlja životinje i kakav je to profil osobe?

 

Djeca koja pokazuju agresivnost prema životinjama najčešće imaju emocionalne teškoće koje će se sigurno ispoljiti i u budućnosti u kontaktu sa vršnjacima i na taj način uticati i na njihovu socijalnu prilagodbu u školi,ali i široj okolini.

Na povezanost mučenja životinja i međuljudskog nasilja su kroz istoriju upozoravale različite poznate osobe kao što su Pitagora, Tomo Akvinski, Immanuel Kant, John Lock, Mary Wollstonecraft, Mahatma Gandhi i Margaret Mead (Beirne, 2004).

Margaret Mead je 1964. godine upozorila da mučenje životinja u djetinjstvu može biti pokazatelj budućeg antisocijalnog ponašanja (Becker i French, 2004). Nadalje, mučenje životinja u djetinjstvu često upozorava na teškoće u odrastanju samog djeteta ili narušene odnose u djetetovoj okolini, osobito porodici (Flynn, 2000). Mučenje životinja u dječjoj dobi može se smatrati rizičnim faktorom za razvoj drugih poremećaja u ponašanju i teškoća u odrastanju

 

 

U zavisnosti od kulturnog okruženja i stadija svijesti nekog društva, zlostavljanje životinja različito se tretira: pravni sistemi mnogih zemalja počiniteljima prijete zatvorima dok je u drugim zemljama počinitelj dužan platiti samo štetu ili kaznu. U nekim zemljama takvo ponašanje prema životinjama nije tretirano ni kao prekršaj, što je slučaj u BiH. Kako se na društvo i njegov stadij svijesti reflektuju devijantna ponašanja koja nisu kažnjiva i koliko su ista kobna za setovanje normi ponašanja van okvira ljudske etike?

 

Vrlo je važno da i roditelji i društvo daju djeci vrlo jasne poruke kada je mučenje životinja u pitanju, a to je da takvo ponašanje nije prihvatljivo i da mora biti kažnjeno. Dajući jasnu poruku djeci o ponašanju sa životinjama, roditelji rade i na prevenciji nasilja koje njihova djeca mogu ispoljavati .ali i trpjeti od strane vršnjaka. Porukom da nasilje nad drugim živim bićima nije dozvoljeno i poticanje humanog ophođenja prema životinjama, daje djeci smjernice kako se trebaju ponašati i prema ljudima i  tako biti korisni članovi svojih zajednica. Društvo koje ne sankcioniše osobe koje muče životinje, daje jasnu poruku da je to ponašanje socijalno prihvatljivo i na taj način utiče na učestalost pojave mučenja životinja.

 

U zemljama visoke civilizacije, životinje se tretiraju kao bića koja na najljepši način upotpunjavaju ljudsku stvarnost. Životinje, posebno psi i mačke, u mnogim bolnicama služe kao terapijski „ instrument“ izlječenja pacijenata. Pet / Animal terapija sa psima, mačkama i konjima često ima rezultate kakve tradicionalna medicina ne može postići. Hrvatska na primjer organizira i edukacije za pet terapeute i održava konferencije pet terapije. Kako sa psihološke strane gledati na društvo u kojem je ono što druge liječi predmet bolesti i nasilja ?

 

 Društvo u kojem su životinje predmet nasilja reflektuje općenito jednu atmosferu gdje je nasilje generalno vrlo često i prihvaćeno, što za posljedicu ima pojavu i drugih oblika nasilja kao što je vršnjačko nasilje, nasilje u porodici i td. Nemoguće je parcijalno gledati na nasilje, osuđivati nasilje nad ljudima, a odobravati nasilje nad životinjama. Dijete koje ispoljava nasilje nad životinjama, u budućnosti će nasilje ispoljavati nad svojim vršnjacima što će se poslije reflektovati i na njegov porodični život, ali i širu životnu zajednicu.

 

Djeca kao receptori kopiraju i usvajaju ponašanja svojih roditelja prevashodno a onda i svog okruženja. Ako uzmemo samo za primjer paljenje kućića u dvorištima osnovnih škola ili pak stavljanje petardi mačićima u usta ... Koliko je poražavajuća činjenica ekstremno nasilne djece nad životinjama, čak i u ranoj dobi, u kontekstu roditeljske slike i uzora?

 

Za dijete porodica predstavlja mikrosvijet i sve što se dešava u porodici dijete smatra normalnim i prihvatljivim. U to naravno spada i odnos prema životinjama, što se poslije može reflektirati i na odnose djeteta prema užoj i široj okolini. Učeći dijete da su životinje živa bića koja oplemenjuju i uljepšavaju život čovjeka, učimo ih i odgovornosti i brizi za njih. Ta briga djetetu omogućuje da razvija i njeguje, poslije u životu i brigu prema ljudima. Primjećujući potrebe svojih kućnih ljubimaca, djeca se uče da u budućnosti primjete i reaguju na potrebe svojih bližnjih, porodice i prijatelja. Roditelji svojim primjerom u odnosu prema životinjama postaju modeli i uzori ponašanja za djecu, kao i u drugim stvarima u životu. Djeca rade i žive ono što roditelji žive i svjedoče vlastitim primjerom i životom kako treba.

 

 

Mnogo je studija koje dokazuju da su ljudi koji su u djetinjstvu odrastali sa nekom životinjom a pri tom bili bez anomalija uma i okruženja, dosegli znatno viši stepen empatije kao odrasli ljudi, koju primjenjuju u svojoj svakodnevnici. Kakva je empatija i da li je uopće ima kod djece koja ulogom roditelja razviju devijantan odnos prema drugim živim bićima, konkretno životinjama ?

 

Različite studije kao što je istraživanje Owena i Strausa (1975) potvrđuju da izloženost nasilju u djetinjstvu, bilo kao počinitelj, žrtva ili svjedok, uzrokuje veće prihvaćanje svih oblika nasilja i povećava vjerojatnost uključenosti u nasilje u odrasloj dobi. Razumno je za pretpostaviti da i sama izloženost nasilju nad životinjama ima sličan učinak na veće prihvaćanje i češće korištenje nasilje u kasnijem životu. Djeca koja nemaju empatiju prema životinjama, teško će pokazati empatiju i prema ljudima.

Prisutnost okrutnog i nasilničkog ponašanja prema životinjama indikator je dječjeg psihopatološkog razvoja u brojnim dijagnostičkim materijalima  kao što su Međunarodna klasifikacija bolesti, Američka klasifikacija psihičkih poremećaja i td.

 

Kako psiholozi mogu pomoći u smjeru podizanja svijesti roditelja i djece o iracionalnom strahu, devijantnim uzorima nasilja i posljedicama takvog ponašanja kroz generacije na društvo ?  Na koji način uticati na roditelje i podsjećati ih da djeca od ranog školskog uzrasta najčešće imaju već formiran moralni kodeks i trebalo bi da znaju da je zlostavljanje životinja društveno neprihvatljivo ponašanje. Odgoj nije jedini faktor koji utiče na (ne)ispoljavanje agresivnog ponašanja i antisocijalni poremećaj ličnosti, ali dijete se mora pažljivo usmeravati i kontrolisano vaspitavati još od prvih koraka. Kako podići svijest roditelja da dijete koje pokazuje „afinitet“prema maltretiranju životinja i u tome uživa treba odvesti dječijem psihologu ?

 

Djeca koja muče životinje, imaju ozbiljnih psiholoških i emocionalnih problema koji se reflektuju i u drugim aspektima života, što onemogućava njihovo zdravo funkcionisanje , rast i razvoj.

Veoma je važno da se djeci omogući stručna pomoć psihologa i psihoterapeuta koja će im pomoći da prepoznaju i izraze svoje emocije na socijalno prihvatljiv način.

 

 

Istraživanja u oblasti psihologije i kriminologije dokazuju da nasilno ponašanje prema životinjama može da bude prvi znak patološkog nasilja koje neminovno vodi i do ljudskih žrtava. Onaj ko smatra da je život životinje bezvredan, u jednom trenutku shvatiće da ni ljudski život nema vrednost. Stručnjaci upozoravaju da se agresivnost pojedinca ispoljava zbog blage kaznene politike i pogrešnog uverenja da je mučenje i ubijanje životinja dozvoljeno. Šta smatrate ključnim uzročnikom ove patologije u BiH i koji su to koraci koje bismo svi kao pojedinci i kao društvo te u konačnici država trebali poduzeti?

 

Istraživanja o povezanosti nasilja nad ljudima i životinjama najčešće povezuju nasilničko ponašanje s poremećajima u ponašanju i nerazvijenim socijalnim vještinama kao što su vještine suosjećanja, primjerenog iskazivanja emocija ili kontrole ljutnje te odrastanjem u okruženju koje podržava nasilje. Tijek nasilničkog ponašanja tih osoba počinje od nasilja nad prigodnim žrtvama koje su najmanje zaštićene kao što su životinje do sve veće kulminacije nasilja osobito prema članovima porodice, a zatim i prema široj zajednici. I kao pojedinci i kao društvo moramo biti svjesni gore navedenih istraživanja i raditi na prevenciji mučenja nad životinjama koja će početi u ranom djetinjstvu, gdje će se djeci omogućiti da razvijaju empatiju i osjećaj brige za životinjama što će ih oplemeniti, ali naučiti i odgovornosti.

 

 

Kako gledate na ulogu medija u širenju ideje o nasilju nad životinjama ? Koliko senzacionističkin naslova bez argumenta, koliko političkih igrarija na temu pasa lutalica. Koliko neprimjeren narativ medija i poliltike utiče na svijest javnosti i kako bi se ustvari trebalo izvještavati o ovoj problematici?

 

Kao i u svim drugim važnim temama, mediji imaju veoma značajnu ulogu. Vrlo je važno da humano izvještavaju o životinjama i ophođenju prema njima, jer na taj način pozitivno potkrepljuju socijalno poželjna ponašanja i pomažu pri formiranju stavova koji će pozitivno uticati na odrastanje djece , posebno na njihove stavove prema nasilju,gdje nasilje nije prihvatljivo.

 

U vremenu socijalnih medija, čini se da ljudi dijele sve dobre i loše strane svojih ličnosti pa nije rijedak slučaj objava fotografija ili videa mrtvih životinja nakon mučenja pored zlostavljača koji isto tako često pored mrtvih tijela životinja imaju osmijehe na licima ili uzvike radosti. Pas odsječenih nogu, zaklan pas, mačići bez dijelova tijela, iskasapljena lisica, zec, medvjed. Kakav um čovjeka može počiniti zločin i osjećati se dobro krvavih ruku ? Kako se sa stanovišta psihologije može uticati na medicinski i pravosudni aparat da se ovakve idividue kategoriraju kao bolesnici, da budu procesuirani krivično i u konačnici tretirani medicinski? 

 

Odnos struke, bilo da se radi o psiholozima ili nekoj drugoj struci prema mučenju životinja mora biti jasan, a to je da to ponašanje nije dozvoljeno i da će uvijek biti sankcionisano. Pravosudni sistem ima u tome veliku ulogu, zakonima , ali i njihovim izvršenjem može uticati na smanjenje ponavljanja ovakvih dijela prema životinjama, koja uvijek imaju negativne posljedice na djecu koja odrastaju, ljude,ali i čitavo društvo u cjelini.

 

 

 

Razgovarala: Naida Kurdija

 

 


 

 


Komentari na tekst (0)
 

Napomena:
Svi komentari se prethodno moraju odobriti od strane administratora prije nego budu vidljivi na portalu. BUKA se ograđuje od stavova i mišljenja iznesenih u komentarima postavljenih na našim stranicama. Svi stavovi i mišljenja komentatora odražavaju stavove i mišljenja isključivo onih koji ih postavljaju. Redakcija BUKE je u slučaju komentara koji izazivaju rasnu, nacionalnu ili vjersku mržnju, te potiču na nasilje dužna obavijestiti nadležne organe o takvom pristiglom komentaru.