<img height="1" width="1" style="display:none" src="https://www.facebook.com/tr?id=198245769678955&ev=PageView&noscript=1"/>

Dragan Bursać: Jebo pamuk, kad imaš turski svileni gajtan

Orhan Pamuk i Sarajevo

Nije sad taj Pamuk, na priliku, snimio duet sa Severinom, nije napunio ni Skenderiju, ni Koševo, nije snimio ništa sa Jalom Bratom i Bubom Corelliem, pa da se i zabrinemo. Sve u svemu, za Sarajevo jedan nebitan lik.

21. februar 2018, 12:00

Nije sarajevska kasaba ni časa časila, pa se po principu 'najbolja je reklama antireklama', odmah upisala iza Banjaluke na crnu listu svjetskih antigradova. A, kad može Banjaluka svojim izolacionizmom, svojom potrebom da se bratimi sa ilegalnim paradržavama, da organizuje protivustavnu paradu, da dugim cijevima naoružava policiju i da za sve to Dodik dobije naslovnice Gardijana i ostalih printanih svjetskih gorostasa, pa šta fali Sarajevu?

Što bi Dodik bio veća seljačina od SDA klike?

SDA je reagovala promptno i na krilima sveopšte turkofilije proglasila Nobelovca i jednog od najznačajnijih živih pisaca na svijetu, Orhana Pamuka, personom non gratom podno Trebevića. Na ovoj laskavoj tituli autarhičnog grada, antigrada, koju je preko noći dobilo Sarajevo, stanovnici istog mogu zahvaliti prije svega vrhušci SDA, koja je odlučila pratiti Dodikov SNSD u budalaštinama.

I, uspjelo im je dabome. Isti taj Gardijan, u roku od odmah, objavljuje kako je uprava Grada povukla odluku o imenovanju književnika Orhana Pamuka počasnim građaninom Sarajeva. Pun pogodak za Bakira, Sebiju i ostale Erdoganove podguzne muhe! Em nema prosperiteta, em se prati po krkanluku Banjaluka, em se od Sarajeva ionako devastiranog krkanlukom tvori srednjeazijsko selo, em Gardijan, Sunce ti poljubim, konačno osim Dodika priča malo i o izlivu nacionalizma u Bošnjaka.

Ako to nije recept za pobjedu raštimovane SDA na predstojećim izborima, ne znam šta je?! Ako to nije analni alpinizam Bakira i kompanije unutar Erdogana i erdoganštine, ne znam šta je?! Ali radi!

Jer, jebo sad Pamuka. Pamuk je u nas uvijek bio trećerazredna stvar. I onaj trikotažni i ovaj hartijski. Nije narod u ovim našim čukama nikad pretjerano bio zainteresovan za udobnu odjeću i kvalitetnu knjigu. Pored svile dalekoistočne, replicirane negdje u Bursi i pored knjiga lajf koučeva i koučica na papiru, stvarno - jebo Pamuka.

Sa indignacijom impotentni

Ono nešto grada koji se još nije pretvorio u kasabicu rezignirano će žaliti, izvinjavati se piscu, zgražavati se, izražavati zabrinutost i naricati kako treba bježati odavde. Na internetima i društvenim mrežama. Možda se povede i kakva rasprava između ponekog bošnjačkog nacija i naivnog građanina oko potrebe gostovanja turskog Nobelovca i samim tim neprijatelja novoturskog tiranskog Erdoganovog režima. I to bi bilo to.

Sve u svemu, ostaće na vjetrometini ljudi iz izdavačke kuće Buybook, koji su velikog Orhama Pamuka pozvali u kotlinu. Za one koji ne znaju, baš je Pamuka za počasnog građanina Sarajeva nominovala Izdavačka kuća Buybook i to uoči njegove planirane posjete glavnom gradu BiH. Ima i gore i nesrećnije? Da ne kažem, sa više blama. Ima, ima!

Crvena, rat nije stao!

Kao uz onu stvar, jedan od najvećih svjetskih pisaca planirao je posjetiti Sarajevo ovog proljeća, kako bi radio na scenariju za film o ratu u Bosni i Hercegovini. Upravo fenomenalno žalosno. Pa će tako Orhan Pamuk, u čije sposobnosti ispisa svarnosti niko ne sumnja, komotno moći otvoriti laptop i udariti naslov, šta znam, npr. «Alija-beg i sinovi» ili «Bakirov zamak» ili «Crni sarajevski čador»...Ma ima toga na megatone.

Može Orhan napraviti autobiografski roman u kojem je Orhan pozvan u Sarajevo da dobije nagradu Grada, pa opozvan po direktivi iz njegove rodne Turske. Jer, tu direktivu sluša Sarajevo, par enklavica na sjeveru Sirije i niko više. Po fermanu Erdoganovom. Može Pamuk pojasniti kako se njegovo pisanje o npr. genocidu nad Jermenima, direktno odražava na gostoprimstvo u jednoj državi u kojoj je takođe počinjen genocid, Bosni i Hercegovini. Može Pamuk, razumije se, ako mu se bude dalo, sve onako u kratkoj upitnoj prozi pitati, kakvi su to ljudi koji ga ne žele primiti u grad, glavni grad zemlje u kojoj je počinjen genocid, kad se baš eto on zalaže da svijetu pokaže zlo genocida? Sve može Orhan Pamuk, ali u Sarajevo ovakvo ne može!

Ali, šta će nam sad Pamuk, što bi rekla SDA svojta, šljegnuta u Sarajevo! Gotovo pa doslovno se može iščitati ovaj kurčeviti stav iz pitanja Komisije sedmočlane, koja je prvo prihvatila prijedlog Buybookovaca, po kojem bi Orhan Pamuk postao počasni građanin Grada Sarajeva, pa onda sramno povukla isti. Objašnjenje komisije bilo je da Orhan Pamuk, pazite sad, ništa nije uradio za Sarajevo. To bi isto bilo kao da ste rekli počasnom građaninu Grada Sarajeva, Valentinu Incku, da nije uradio ništa bitno za grad. Doduše, Valentin i nije uradio ništa epohalno za grad, Kanton, Državu, ali koga kuri bolac, što bi rekao veliki Viktor Ivančić.

Paranje Pamuka

Jer, šta je odbačen Pamuk za malo uvlačenja u stražnjicu sultanu na Bosforu i turkofilskom glasačkom tijelu državice u nas? Ako treba, raja će po direktivi i knjige njegove paliti, samo dok im se «rekene» šta je dotični napisao.

I džaba se direktor Buybooka, Damir Uzunović, buni kako je Pamuk jedan od najvažnijih savremenih pisaca, te da nijedan od trenutnih dobitnika Nobelove nagrade nikada nije posjetio Sarajevo.

"Pamuk je najčitaniji i najpoznatiji pisac u BiH i kao ekskluzivni izdavači njegovih djela za BiH, pozvali smo gospodina Pamuka nekoliko puta da posjeti Sarajevo", rekao je za Klix Uzunović.

E, moj Damire, da si pozvao Bali-bega ili zvijezde neke druge od top turskih umotvorina koje se apliciraju po pučanstvu Bosne i Hercegovine, pa da Komisija stisne i zabrani njihov dolazak, pa to bi se država ujedinila po nacionalnim, ekonomskim, intelektulanim i svim ostalim ključevima. Kamenovali bi i komisiju i kancelarije SDA i štrajkovali glađu dok se lijepi Burak Ovdživit ne bi prošetao Ferhadijom i postao počasni sarajevski građanin. Ovako, Nobelovac? Pih!

Dabome da Pamuk nije uradio ništa! Pisao je neke debele knjige sitnim slovima. A, ko danas čita knjige? Ne čita Bakirova, da prostite, baza. Nije sad Pamuk, na priliku, snimio duet sa Severinom, nije napunio ni Skenderiju, ni Koševo, nije snimio ništa sa Jalom Bratom i Bubom Corelliem, pa da se i zabrinemo.

Jesi čit'o Mesića? Šta čit'o, nominov'o!

A, to stanje bolokurca najbolje razumije, a ko će drugi nego gradonačelnik Sarajeva Abdulah Skaka, koji je, onako promptno, iz međuprostora za mozak izvukao ime Stipe-Stjepana Mesića. Jest da nema veze sa temom, ali i Stipe je sasvim sigurno uradio nešto pozitivno za Sarajevo. Nećemo cjepidlačiti, a i vremena je malo.

Objektivno govoreći, za “zemlju koja je u amanet ostavljena Erdoganu”, dobro su Buybookovci imali muda nominovati čovjeka koji javno govori da je u Turskoj na vlasti tiranski režim, koji priča o genocidu nad Jermenima, koji zagovara državu prava, koji veli da Radnička partija Kurdistana nije teroristička organizacija i kako taj veliki narod ima pravo na svoju državu...Ufff, dobro žive glave na ramenima nosaju ljudi iz ove izdavačke kuće.

Nego, narode, zovite Jalu Brata, Bubu Corellija, zovite Bali-bega, neka upriliče kakav dernek za Stjepana Mesića. Idu izbori, hatišerifi se poštovati mora, pretežak je Pamuk za ova naša sumorna vremena i nejaka pleća, a valja političarima barem još četiri godine biti na vlasti, sad da l’ u Putinovom, papinskom ili Erdoganovom rektumu, manje je bitno. Smrdi, al’ toplo i standard, jebi ga.

A, ti, Orhane, ne dolazi. Hvala ljudima iz Buybooka što te pozvaše, ali ne dolazi. Sjedi negdje s mirom i iz daljine piši taj scenario o Sarajevu, zabranjenom gradu.

“Ja sada, u ovim godinama, znam da istinsko poštovanje ne izvire iz srca, nego iz sitnih pravila i izraza pokornosti.”

Orhan Pamuk, “Zovem se Crvena”