Možda je u pitanju vikinško nasljeđe. U vodama gradske luke, nalazi se otvoreni bazen i, iako je zima, Danci se i dalje svaki dan kupaju u njemu. Na naslovnici gradskog zdravstvenog plana, vitak stariji muškarac prikazan je kako izlazi iz bazena, dok sa njega kapa voda. “Uživajte u životu, Kopenhažani,” stoji u poruci ispod slike.
Ne žele baš svi stanovnici Kopenhagena plivati u hladnoj vodi iz zabave ili da bi bili fit, ali krcate biciklističke staze glavnog grada Danske, čak i u ovo doba godine, kada temperature ponekad idu i ispod nule, svjedoče o uspjehu grada koji teži tome da bude jedan od nazdravijih na svijetu. Kopenhagen je redovno na samom vrhu UN-ovog indeksa sreće i jedan je od najuspješnijih gradova u okviru Inicijative Svjetske zdravstvene organizacije "Zdravi gradovi".
Kopenhagen se 1987. godine pridružio Inicijativi Svjetske zdravstvene organizacije, u koju je danas uključeno 1,400 gradova iz cijelog svijeta, a koji teže tome da izgrade zdravije i sretnije zajednice.
"Kopenhagen ima veoma, veoma dobru zdravstvenu politiku za 10 godina, kaže Katrine Schjønning, koja je zadužena za njeno provođenje. "Odlučili smo se za period od 10 godina, jer da biste uveli promjene u javno zdravstvo, potrebno je duže vrijeme.”
I učinili su je jednostavnom, sa samo šest inicijativa.
Promovisanje zdravlja u svakodnevnom životu je prva, stoji u gradskom planu, “tako što činimo vožnju bicikla privlačnom, služimo zdrave obroke u našim institucijama ili omogućavamo obrazovnim institucijama da nude programe za odvikavanje od pušenja. Ljudi koji teže tome da budu zdravi prije će završiti školu i naći zaposlenje. Drugim riječima, zdravlje nam omogućava da živimo život kakav želimo.”
Na ulicama Kopenhagena zimi, djeca, mladi i stari, svi su na biciklima. Roditelji voze djecu na biciklima s prikolicama (četvrtina porodica u Kopenhagenu posjeduje bicikl sa prikolicom). Iako djeluje kao da Kopenhažani žude da budu vani, uživaju u vježbama, žele da budu fit i zdravi, ali ne. Ništa od pobrojanog, kažu gradske vlasti. To je samo najjednostavniji način da negdje stignete.
“Stalno vozimo bicikl. Mi u Kopenhagenu nekoliko puta godišnje sitgnemo do mjeseca,” kaže Schjønning. Nevjerovatnih 62% ljudi koji žive u gradu idu biciklom na posao svaki dan, a velika većina njih nastavljaju da voze i po hladnom i kišnom vremenu. “To nije zato što je to zdrav izbor. To je zato što je to najlakši izbor,” kaže Schjønning. “Grad je projektovan za bicikle, a ne za automobile.”
Meik Wiking, direktor Instituta za istraživanje sreće, želi da šetamo oko jezera u centru Kopenhagena dok pričamo o vezi između zdravlja i sreće. Pokazuje mi nakrivljenu korpu za otpatke. "To je za bicikliste. Svi vole da voze bicikl ili da hodaju sa kafom,” kaže on. “Sada su korpe za smeće dizajnirali tako da je biciklistima jednostavno da bace svoje smeće.” Na ivici biciklističke staze gdje biciklisti zaustave kada je na semaforu crveno svjetlo, nalazi se platforma gdje mogu odmoriti svoje stopalo, a da pri tome ne moraju sići sa sica. Kada pada snijeg, prvo se očiste biciklističke staze, pa tek onda ceste za automobile.
To su male, ali važne stvari, kaže Wiking. “Kopenhagen nije impresivan grad u smislu spomenika i atrakcija, ali mislim da je sjajan grad u smislu udobnosti, i to je grad u kojem su ljudi u centru pažnje.”
Tajna uspjeha je da stanovnici Kopenhagena ne rade to što bi trebalo da rade zbog svog zdravlja – već rade ono u čemu uživaju ili što njihov život čini lakšim.
Danci, čini se, ne vole da im se naređuje šta da rade. Schjønning krivi lice kada ga pitam za zakone kojima se zabranjuje pušenje na javnim mjestima. Postoji zabrana u zatvorenim prostorima i na radnom mjestu, ali uz izuzetke – na primjer za barove koji su ispod određene kvadrature. Neki barovi su prilagodili svoj prostor tako da budu dovoljno mali da bi pušenje bilo dozvoljeno. Kopenhagen nudi kurseve za odvikavanje od pušenje svakome ko se javi u dom zdravlja, ali, na primjer, zdravstvene vlasti ne mogu biti oštre prema onima koji puše na dječjem igralištu. Tamo se nalaze table sa ljubaznom molbom da se ne puši, ali nema kazni.
“Širom političkog spektra u Danskoj, pušenje je veoma ispolitizovano. Gotovo da je postalo ljudsko pravo da pušite,” kaže Schjønning. “Ista je stvar a alkoholom, koji je zaista ukorijenjen u danskoj kulturi. Mladi ljudi u Danskoj drže evropski rekord kada je piće u pitanju. Veoma je teško ograničiti pušenje, jer je to 'lična sloboda', bez obzira koliko stručnjaci govorili da je pušenje najveći ubica.”
Oporezivanje nezdravih namirnica ili navika nije se pokazalo dobrim rješenjem, tako da Kopenhagen ne uvodi zabrane, poreze, niti nešto nameće ljudima. Gradske vlasti biraju suptilniji put tako što zdravlje čine očiglednim izborom. Razvijaju grad u kojem je teže ne biti zdrav i ekološki osviješten.
Zagađenost vazduha smanjili su zahvaljujući inicijativama kao što je «zeleni krovovi». Kao dio svoje odlučnosti da postane karbonski neutralan do 2025. godine, Kopenhagen nalaže da se na svim ravnim krovovima moraju zasaditi biljke.
Druge inicijative se tiču pridavanja jednake pažnje mentalnom i fizičkom zdravlju ili saradnje sa vrtićima, školama, radnim mjestima i drugim partnerima radi uvođenja zdravog načina života.
Kopenhagen se takođe bori sa nejednakošću koja je i ovdje prisutna, kao i u svim drugim gradovima. S druge strane jezera, u multikulturalnom, modernom, ali siromašnijem dijelu grada, prosječan očekivani životni vijek manji je za 7 godina nego u centru.
“Ljudi koji žive najduže su oni najobrazovaniji. To nema toliko veze sa primanjima, koliko sa nivoom obrazovanja. To je sasvim jasno,” kaže Schjønning. Do najugroženijih je najteže doći. Veća je vjerovatnoća da će oni biti hronični pušači i alkoholičari i da će težak život za posljedicu imati probleme u mentalnom zdravlju. “Imamo mnogo ljudi koji pate od stresa i depresije i anksioznosti", kaže Sisse Marie Welling, načelnica za pitanja zdravlja i starijih osoba.
Loše mentalno zdravlje je, kaže Welling, veliki problem u zapadnim zemljama. “Mora da radimo nešto pogrešno kada toliko ljudi pati od mentalnih problema. Sada radimo na tome da ljudi besplatno dobiju pomoć koja im je potrebna,” kaže ona. U Danskoj, iako je liječenje besplatno, ljudi moraju plaćati doprinos za troškove u vezi sa mentalnim zdravljem.
Kopenhagen nudi besplatne programe za liječenje stresa svima kojima su potrebni. Ne samo za ljude koji puno rade, već i za one koji su pod stresom zato što nemaju posao ili imaju druge probleme. Uputnica mora doći od ljekara opšte prakse i uglavnom se javljaju žene između 30 i 40 godina. Imajući na umu nejednakost po pitanju zdravlja, plan je da se dopre do nezaposlenih 50-godišnjaka iz nižih društveno-ekonomskih grupa.
Sa radnom sedmicom od 37 sati, Danska je prosvjećenija od većine država. Mnogi ljudi idu ranije kući da pokupe djecu, čak i ako onda nastavljaju da rade naveče kod kuće. Briga o djeci je besplatna za sve, tako da gotovo sve majke male djece rade. “Mislim da je situacija bolja nego u drugim državama, ali svi rade u Danskoj,” kaže Welling. To predstavlja stres, priznaje. Ona ima sedmomjesečnu bebu. “Morate imati vremena za svoje dijete, kaže. A porodice sa malom djecom su uglavnom one gdje oba roditelja mnogo rade da bi otplatli kuću.
“Većina stresa dolazi odatle što nikada niste slobodni. Vaš poslodavac plaća vaš mobilni telefon i može vas zvati i po noći. A onda imamo i velike ambicije. Želimo da budemo najbolji roditelji, najbolji ljudi u vlastitom životu i onda imamo veća očekivanja. Društvo nas tjera da nametnemo sebi stres", kaže ona.
Kopenhagen je pokrenuo klinike za liječenje stresa nakon što je istraživanje pokazalo da se oko 23% stanovnika osjeća pod stresom sve vrijeme. Devetosedmični kursevi se fokusiraju na grupne diskusije o zajedničkim problemima i rješenjima. Oni koji dođu mogu takođe dobiti subvencionirane časove joge i druge časove, i podstiče ih se da ostanu u kontaktu sa svojom grupom kasnije. To je dalo odlične rezultate, sa gotovo 30% manje simptoma kod onih koji pohađaju ove kurseve.
Na pitanje kako se mjeri sreća, Wiking objašnjava da indeks sreće mjeri kognitivnu dimenziju sreće, a ne kako se osjećaš u određenom trenutku. “U suštini, dajete ukupnu ocjenu svog života. Zamislite najbolji mogući život koji biste mogli živjeti i najgori mogući, na skali od 10 do 0. Gdje ste vi na toj skali?”
Odgovor za Dance je 7.57. To je prosjek za period od 2013-17. Švajcarska je odmah na drugom mjestu, a Norveška na trećem. Druge skandinavske zemlje su odmah iza njih.
Kopenhagen je grad u kojem ljudi mogu izdvojiti 60% od svojih primanja na poreze. Wiking kaže da su nordijske zemlje bolje u korištenju bogatstva za blagostanje. "Mi ulažemo u kvalitet života. Da, ako bih plaćao niže poreze, mogao bih priuštiti veći auto, ali to mi neće donijeti sreću. Ono što mi donosi sreću je znanje da su svi koje volim i do kojih mi je stalo zbrinuti. To je ključ za razumijevanje skandinavske sreće. Na neki način, imam osjećaj da je skandinavski model uklonio cijenu sa sreće.”
U ovom društvu sa visokim porezima, obrazovanje – od jaslica za bebe, do univerziteta – je besplatno, a studenti dobijaju veoma velikodušan mjesečni iznos. Bolničko liječenje je besplatno i opštine kao što je Kopenhagen dobijaju velike novčane kazne za svaki dan koji starija osoba provede u bolnici ako može ići kući, tako da se ne može desiti da u bolnici nema slobodnih kreveta. Kućna njega za starije je takođe besplatna. Ovo je, kaže Welling, mlad grad, tako da se još uvijek ne mora nositi sa rastućom populacijom starih ljudi koje zdravstveni sistem nastoji podržati.
Taj trenutak bi mogao doći. Kopenhažani su se nekada odseljavali iz grada kada odu u penziju. Sada sve više njih odlučuje da ostane sa porodicom i uživaju u gradu. Cijene nekretnina rastu kao rezultat ekonomskog, društvenog i zdravstvenog jaza između bogatih i siromašnih, kao i u mnogim drugim državama. Ipak, ne možete se oteti utisku da će se Kopenhagen s tim nositi mnogo bolje od većine drugih gradova.
Izvor: The Guardian
Prevod: Buka
