Nalogodavci i izvršitelji su na različite načine povezani s tom strankom, pa se u njihovim napadima na mene lako prepoznaje srastanje ličnog i političkog interesa. No, ruku na srce, nisam jedina žrtva takvog oblika medijske harange. U zadnje vrijeme mnogi su vrhunski, međunarodno priznati stručnjaci u svojim oblastima, kao npr. dio ljekara koševske bolnice bili izloženi sličnom obliku demonizacije. Treba samo pogledati intervju dr. Ismeta Gavrankapetanovića dat televiziji FACE TV, pa da se vide kafkijanske razmjere medijskog i institucionalnog pokušaja slamanja pojedinca. Ili, pratiti slučaj napada na novinara Nedžada Latića zbog njegovog kritičkog pisanja o karakteru vladajuće stranke. Postoji, pored njih još čitav niz ne tako vidljivih primjera koji pokazuju kako vlastodržački aparat nad pojedincima trenira strogoću, to jest, pokazuje svoje bezočno, a zašto ne reći i zlo lice.
Mogao bih o mom primjeru pričati satima, ali ta bi se ispovijest svela na ključnu tezu – vlastodršci na svaki mogući način nastoje likvidirati kritičko mišljenje u javnom prostoru. Zato neću da se spuštam u blato objeda, podvala, laži, ucjena – u intrigu iza koje stoji mračna nakana i pokušaj da se jedna krvožedna prijetnja poništi najjeftinijim lažima. Neka sve to dobije svoj sudski epilog.
Više od toga zanima me kako mediji s rigidnom ideološkom platformom nastoje provesti mentalno porobljavanje javnog prostora. Francuski filozof Žan Bodrijar postavio je tezu da današnji svijet ne živi u stvarnosti, već u simulakrumu kojeg proizvodi politička ili neka druga moć. Cilj te moći jest da ljudima oduzme mogućnost uvida u društvenu stvarnost, pogotovu svaku mogućnost njegove racionalne analize. Jednostavno rečeno, moć hoće natjerati ljude da društvenu realnost i svoju egzistenciju u njoj gledaju njenim očima, a ne svojim zdravorazumskim pogledom. Cijena je strašna – u medijski proizvedenom simulakrumu ljudi gube svoje, filozofi bi rekli, sopstvo. A to znači da moć želi ubiti njihov razum i pretvoriti ih u svojevrsne zombije, u puke funkcije moći.
Tu se, pak, nalazi prostor za ljudsku kritičku reakciju, za čovjekovu kvaku 22, kojem je američki pisac Džozef Heler demontirao militarističke moćnike. Kritičkom reakcijom mi u stvari branimo razum od ludila u koje je zapao osioni vlastodržački aparat, lični integritet i dostojanstvo od ideologije koja hoće da nas usisa bez ostatka, na koncu istinu od laži koja se hoće nametnuti za društvenu normu. Da, to je naša kvaka 22 – oduprijeti se satiranju kako bi se spasio humanizam od posvemašnjeg terora.
(Odgovor na pitanje FACE TV)
