Kod njih je boravila punih sedam godina. Nakon njenog odlaska, dom je ovdje pronašla i jedna šesnaestogodišnjakinja. Obje su imale težak život i bilo je teško povjerovati kroz šta su sve prošle sa tako malo godina. Naime, djeca uglavnom dolaze iz nesređenih porodica, gdje je prisutno nasilje, alkoholizam, gdje su često maltretirani, tučeni, često izgladnjivani, nenaviknuti na higijenu, bez radnih navika.
„Moja četrnaestogodišnja djevojčica tada je prvi put vidjela računar, usisivač, a kada je ušla u kupatilo, kao da je ušla u svemirski brod. Prvi put se tada kupala u kadi sa tušem. Morale smo sve ispočetka i uspjele smo, što me čini jako ponosnom i sretnom. Sada je to jedna mlada, pametna, urbana djevojka lijepih manira, koja je završila školu, koja ima svoj posao, i ono što je najvažnije, dobar je čovjek”, priča za naš portal Biljana, koja se prije tri godine počela brinuti o sedmomjesečnoj djevojčici.I ovaj početak je bio težak – bronhitis, astma, česte posjete ljekaru, terapije. Sve je to sada iza njih - a zdrava i vesela četverogodišnjakinja ide u vrtić.
Naša sagovornica, koja je u hraniteljske vode ušla spontano i srcem, kaže da je ovo zasigurno pravi put da se nekome pomogne, a istovremeno i sam hranitelj iz ovog iskustva nauči mnogo.
“Briga o djetetu je velika obaveza i odgovornost, ali i hrabrost jer vi čuvate nečije dijete. Međutim , nagrada je nemjerljiva, jer na ljubav i djeca odgovaraju ljubavlju. Uvijek sam sa mojim djevojčicama bila otvorena, trudila se razgovarati o svemu što ih interesuje, pomagala im u učenju, savjetima o životu i one su znale da mogu uvijek da zatraže moju pomoć ili savjet ako imaju nedoumice. Tako je i sada", priča nam Biljana, po struci diplomirana pravnica.
Transformacija Doma za djecu bez roditeljskog staranja u Tuzli
Procjenjuje se da je u Bosni i Hercegovini oko 2 000 djece bez roditeljskog staranja, a polovina ih boravi u različitim institucijama za smještaj djece. Rijetki mališani budu usvojeni, tek nekoliko njih godišnje, dok oko 500 djece bude smješteno u hraniteljskim porodicama.
Upravo je hraniteljstvo jedna od prioritetnih stavki trogodišnjeg projekta “Transformacija institucija zbrinjavanja djece i prevencija razdvajanja porodica”, koji u BiH provodi UNICEF, u saradnji sa nadležnim ministarstvima BiH, FBiH i RS, te nevladinim organizacijama, a finansira Evropska unija.
Proces transformacije u našoj zemlji prvi je počeo JU Dom za djecu bez roditeljskog staranja u Tuzli i za sada su uspjeli smanjiti broj djece smještene u ovoj instituciji za oko 60 posto.
Iz razgovora sa direktorom Doma, Muharemović Amirom, doznali šta tranformacija u praksi podrazumijeva. Odmah na početku kaže da ovaj proces ne znači samo pronalaženje adekvatnijih oblika zbrinjavanja djece, gdje poslije porodice, hraniteljstvo zauzima visoko mjesto, već da transformacija podrazumijeva i razvoj novih servisa i usluga koje omogućavaju adekvatniju brigu o djeci.
Tako su, u sklopu transformacije, otvorene nove usluge poputPrihvatilišta za djecu, čija je namjena hitno izmještanje djeteta iz porodice, zbrinjavanje djece zatečene u skitnji i prosijačenju, djece žrtava trgovine i seksualne eksploatacije, migranata i slično. Ovu uslugu je do sada koristilo 113 djece sa područja cijele BiH.
“Sva djeca korisnici prihvatilišta, ukoliko to nisu bila, upisana su u matične knjige rođenih, takvih je bilo17, ostvarili su pravo na socijalnu i zdravstvenu zaštitu, uključeni su u sistem obrazovanja, te se u kontinuitetu radilo na stvaranju uslova za povratak u biološku porodicu, smještaj u hraniteljsku porodicu i jedan mali dio djece je ipak ostao na smještaju u Domu ili drugoj instituciji”, priča za Buku Muharemović.
Druga usluga koja je stavljena u funkciju je Materinski dom, namijenjen trudnicama i majkama sa bebama, kako bi se spriječilo razdvajanje djeteta od majke. Ovu uslugu je koristilo 6 majki i rezultati rada sa njima su pozitivni, obzirom da se u 5 slučajeva postigao željeni rezultat.
Tu je i usluga Mobilnog tima, koja funkcioniše već dvije godine, a cilj joj je pružiti stručnu pomoć djeci koja izlaze iz sistema javne brige sticanjem punoljetstva, djeci koja se smještaju u hraniteljske porodice, kao i samim hraniteljima i usvojiteljima, te potencijalnim hraniteljima.
Tu je i usluga Dnevnog centra za djecu i porodice pod rizikom od razdvajanja, koja je zamišljena kao stručna pomoć u prevenciji razdvajanja djece iz porodice.
U 2018. godini predviđeno je okončanje procesa transformacije stavljanjem u funkciju još dvije usluge, a to su Centar za savjetovanje i edukaciju, koji je namijenjen prije svega hraniteljskim porodicama i Mali porodični dom, koji podrazumijeva „običnu kuću u običnom naselju“ gdje bi bila smještena djeca koja ipak iz opravdanih razloga ne budu u mogućnosti biti u hraniteljskoj ili biološkoj porodici.
“Krajnji cilj transformacije je da institucija poput Doma bude centar za djecu i porodicu koji će nuditi širok spektar usluga u oblasti dječije i porodične zaštite, a tek manjim dijelom, kroz male porodične domove, biti smještajna institucija”, naglašava Muharemović, dodajući na kraju da u Tuzlanskom kantonu zainteresovanosti za hraniteljstvo ne manjka, te da je evidentan je i porast novih zahtjeva za hraniteljstvo.
EU uložila
Razgovarali smo i sa Jamilom Milović-Halilović, portparolkom Delegacije Evropske unije u BiH i Ureda specijalnog predstavnika Evropske unije. Interesovali su nas pozitivni efekti i dobrobiti transformacije domova za samu djecu iz iskustva zemalja EU, kao i o dosadašnji rezultati implementacije ovog projekta u našoj zemlji.
Kako je pojasnila, iskustva drugih zemalja, kao i dokazi bazirani na naučnim istraživanjima pokazuju da institucionalizacija ima štetan uticaj na razvoj svakog djeteta i da je, u slučajevima kada je razdvajanje porodice neophodno, najbolje rješenje da se djeci osigura standardizovano alternativno zbrinjavanje kao što je hraniteljska porodica. Hraniteljstvo se, naglašava, u zadnjih nekoliko decenija toliko razvilo da je omogućilo da se u potpunosti sagledaju njegove prednosti za djecu koja su odvojena od svojih bioloških roditelja i djecu sa poremećajem u razvoju.
“Hiljade djece smještene u hraniteljske porodice pokazuju mnogo niže stope medicinskih problema, depresije, posttraumatskog stresnog poremećaja i zloupotrebu narkotika ili alkohola. Hraniteljstvo djeci obezbjeđuje dugoročnu zamjenu za porodično iskustvo”, ističe za naš portal Jamila Milović-Halilović.
Što se tiče direktnih rezultata projekta, za sada oni obuhvataju usvajanje Zakona o hraniteljstvu u Federaciji BiH, dok je u Republici Srpskoj to regulisano pravilnikom još od 2012. godine, povećanje broja obučenih hranitelja sa 200, koliko ih je bilo na početku projekta, na 350 – 400 koliko ih je sada te konstantan rast interesa za hraniteljstvo. Ipak, zaključak je i da BiH kao zemlja koja stremi članstvu u Evropskoj uniji treba poboljšati svoj strateški pristup promociji društvene inkluzije kako bi svi građani koristili prednosti ekonomskog rasta. Samim tim, djeca, kao jedna od najranjivijih društvenih grupa u našem društvu, zaslužuju da budu u sigurnom i ljubavlju ispunjenom okruženju, koje će im omogućiti odrastanje u zdrave i srećne pojedince.
“Evropska unija je zadovoljna rezultatima ovog projekta za koji je obezbijedila 1 milion eura ,ali ne može obećati dalja ulaganja u ovaj projekat, jer se naše finansijsko programiranje temelji na prioritetima bosanskohercegovačkih vlasti. Postoji potreba za većim ulaganjima javnih institucija Bosne i Hercegovineu ovu oblast ,jer su osnovni razlozi razdvajanja porodica teški uslovi života. Postigli smo određen napredak u nekoliko opština, ali ovo treba biti primijenjeno u cijeloj zemlji.U svakom slučaju, Evropska unija će nastaviti pružati podršku zaštiti i promociji prava djece, jer je to jedan od ciljeva Evropske unije”, zaključila je
portparolka Delegacije Evropske unije u BiH i Ureda specijalnog predstavnika Evropske unije.Kako bi se postiglo poboljšanje u ovoj oblasti, u našoj zemlji se u okviru ovog projekta provodi niz aktivnosti, uključujući zagovaranje usvajanja odgovarajućeg zakonodavnog okvira, javne kampanje promocije hraniteljstva, okrugli stolovi i niz obuka usmjerenih na širenje interesa za hraniteljstvo među građanima BiH i porast broja djece smještene u hraniteljske porodice.
Kako postati hranitelj
Da bi zainteresovane porodice dobile status hraniteljskih, moraju proći edukaciju koje organizuje Centar, ali moraju ispuniti neke uslove, da njihove porodične kuće moraju zadovoljavati uslove stanovanja, da je higijena na zadovoljavajućem nivou, da zbrinuto dijete ima svoju sobu u kojoj će boraviti, da je poznat kućni red, a pogotovo da niko u porodici nije osuđivan, niti počinio neko krivično djelo.
Što se tiče same procedure, ona je vrlo jednostavna i provodi je nadležni Centar za socijalni rad. Prvi korak podrazumijeva podnošenje molbe za prihvatanje djeteta na obiteljski smještaj Centru za socijalni rad, gdje potencijalni hranitelj živi. Tokom ovog dijela postupka socijalni radnik se upoznaje sa prijavljenom obitelji u cilju njene procjene. Po završetku procjene, Centar za socijalni rad donosi konačnu odluku o podobnosti prijavljene obitelji za bavljenje hraniteljstvom. Ukoliko su zadovoljeni svi kriterijumi vezani za hraniteljstvo, a prije samog smještaja djeteta u hraniteljsku obitelj, Centar za socijalni rad na čijem području dijete ima prebivalište donosi rješenje o smještaju djeteta u hraniteljsku obitelj i ugovor, kojim se definišu njihova prava i obaveze.
Porodice koje se odluče za hraniteljstvo biraju da li žele biti stalni ili privremeni hranitelji, te da li žele novčanu naknadu za izdržavanje djece u koju su uračunati troškovi za ishranu, odjeću, obuću, školovanje, za zadovoljavanje higijenskih, obrazovnih i kulturno-zabavnih potreba. Inače, uhraniteljsku obitelj može biti smješteno najviše troje djece ili dvoje sa invaliditetom, s tim da ukupan broj djece koja žive u hraniteljskoj obitelji, računajući i djecu hranitelja, ne može biti veći od petero.
