<img height="1" width="1" style="display:none" src="https://www.facebook.com/tr?id=198245769678955&ev=PageView&noscript=1"/>

Dragan Bursać: Udri jače RTRS manijače!

RTRS

A, ovakve ljude kao Košarac treba nagraditi, barem mjestom redovnih predavača na katedri žurnalistike. Objektivno jači i aktuelniji od resto profesora, a sa druge strane, ako može Predrag Ćeranić biti dekan, jebem li ga, može i Košarac biti makar obični univerzitetski profesor.

24. mart 2018, 12:00

Baš je juče najnoviji urednik RTRS-a, Staša Košarac na viberu objašnjavao novinaru RTRS-a, kako se radi posao. Trebalo je zbog nekakve opskurne zemlje nekako, jebem li ga, ne znam kako, diskreditovati opozicionu političarku Aleksandru Pandurević. Otkud to da baš novinaru RTRS-a, Staša bukvicu drži.

RTRS kao način dupeuvlakačkog života

Pa, novinari RTRS-a u zadnje vrijeme postali su poslušnici vlasti.

Šalim se naravno, Novinari RTRS-a su poslušnici vlasti zadnjih 80 godina. Neki će reći da pretjerujem, ali ako mogu slaviti 75 ili 80 godina ko zna kakvih udruženja Republike Srpske u ovoj Republici Srpskoj od dvaes' i nešto ljeta, onda mogu lizati sve otvore vlastima barem 75 godina.

Pa je to negdje distpoijski i tačno.

Politički kadar, koji obučava mlade snage na RTRS-u, oduvijek je bio u nekakvim sreskim komitetima, po nekakvim paljanskim gudurama i na koncu u zgradama «administrativnog sjedišta RS-a». Hoću da kažem, RTRS i podaničko novinarstvo, vole se koliko i kamiondžija i live FB streaming, koliko Nikola Špirić i bublicistika. Naprosto, ne mogu jedno bez drugoga. Ulizivanje i podaništvo kao način života, kao sportska, radna i profesionalna discpilina, kao mjerilo poštovanja sebe i drugih...

I ovdje u maloj viber prepisci je vaspostavljeno nekoliko važnih novinarskih pravila, koje Alber Kami ne bi mogao shvattiti ni na duploj dozi ajahuaske. Krenimo redom:

Ja sam urednik tvoj, jer sam političar

Prvo i osnovno pravilo balkanske politike uopšte. Staša Košarac ima veze sa novinarstvom koliko i Nikola Špirić sa poštenjem ili Dragan Mektić sa svojim poslom. Pa ipak, onako visprenog to ga ne sprječava da novinaru izdaje naredbe na kojima bi mu pozavidio i prosječan ustaški bojnik. «Forsiraj», «udaraj» , «jače udaraj», «raspali» «moramo ih gaziti svaki dan»...uobičajen su vokabular žurnog jurišnika. E, sad to što u svjetu obično novinari koriste sve zaneseni militantnu terminologiju, a političari ih smiruju...ma, jebo svijet.

Ovdje je sve Mile i naopako. Ne možeš ti dragi RTRS novinaru biti žući i tabloidniji od Staše Košarca. Jer da možeš ne bi mu ce obraćao sa «kralju», nego bi sjedio u nekakvom kafančetu i za obećanih 100 maraka dijelio savjete sa Katedre za žurnalistiku, lažne vijesti i nepismenost republike Srpske. No, kad smo kod para..

Stojanka majaka jedina

Novinari su uzgred budi rečeno u očima političara, a i puka prosječnog, jedna stoka neopjevana gologuzanska. Njih ni pas sa maslom neće, a bogami nema ni zašto da ih ujede. Pa sva relavantna istraživanja balkanska pokazuju da se novinarima najmanje vjeruje, a da narod ima najviše povjerenja u vojsku i crkvu. Zato vojnici i crkveni oci kod sebe drže drogu kao najskuplju visokoakciznu neoporezovanu robu, a ne novinari.

Elem, u slučaju nestašnog Staše, i prijemčivog novinara bauštelca, koji pomjera dupe Mektiću i Ivaniću, a koji se priprema za infrastrukturne radove po nalogu Košarca, mjerna jedinica je 100 maraka. Stojanka majka je nagrada za prosječnog novinara u ovom dijelu svijeta i da se razumijemo, nije ovaj botić niti potplaćen niti pretplaćen. Samo je pristao na cjenovnik RTRS-a. Jebi ga, ako neće on da roni po fekalnom informativnom blatu SNSD-a, ima ih koliko hoćete. Jer u ovoj zemlji po glavi stanovnika ima najviše nagaznih mina i svršenih studenata novinarstva. To svi znaju. Pa je apsolutno nebitno, ko će «osmisliti priču za Pandurevićku». Em je «osmišljava» po direktivi, em je piše po direktivi.

I moja baba Stana bi se potpisala, samo joj mrsko cimati sebe i obraz svoj za 100 maraka. E, to je već kategorija obraza ili ti kategoričkog imperativa, što 'no reče stanovnik Königsberga ili nekakav Božiji zakon u koga se kunu svi pod ovim našim nebom.

Zdrave prakse primjene postistine u RS-u

Kada narečeni Košarac kaže: «Bitno je samo da prođe informacija. Jebo sad to da li jeste ili nije», on čini pionirske napore da zaostali entitet približi svjetskim informatičkim i novinarskim tokovima. Eto, da nije ovog vibera ne bi saznali ko je prvi, barem u javnoj sferi ove naše zabiti aminovao lažne vijesti i postistinu. Naravno radili su to SVI prije Košarca, ali se Staša javno oglasio. Eto, da se bar po nečem pamti njegov lik i djelo.

Bravo Staša!

Jer, upravo to, «jebo sad da li jeset ili nije»,  to je sencija RTRS-ovog novinarstva. Koga boli donji dio leđa šta se zaista desilo, a šta nije,  ukoliko urednici «vijest» puste u Dnevniku. Desilo se i Bog!

I Milica Zavetnica priča istinu i ekperti Ćeranić i Galijašević pričaju istinu i ekonomski guru Željka Cvijanović govori istinu...Uglavnom, stvari koje su notorne laži, budalaštine i nebuloze, koje se po svijetu izučavaju kao simptomatika lažnih vijesti, kada ugledaju svjetlost RTRS ekrana postaju istina i sveto slovo za sve republikosrbijance i one koji se tako osjećaju. Istina je da su nam ekonomski giganti poput Abhazije i Južne Osetije veliki saveznici, istina je da je karneval mažoretkinja i poštara vojna parada, istina je da bilježimo nevjerovatan ekonomski rast...sve u svemu za 7,5KM, koliko narod plaća ove ublehaše i koliko im Košarac i Košarci, što budžetski, što ovako na ruke isplaćuje, svaka laž postaje istina.

Da parafraziram eksperta i maga žurnalistike Stašu Košarca, bitno je samo da prođe informacija. Ooo, kako je prokleto u pravu Košarac!

Tipkaj onako kako govoriš


Pravila pismenosti su ionako lejm. Ko će se jebavati i zajebavati sa gramatikom u 21. vijeku, kad ionako sa tri emotikona završiš stvar. Oni skloniji analizi u direktivama Košarčevim RTRS novinaru, primjetiće kako Staša, sreća naša veli «Ivanić je izgleda potpisO, za nato neštA». Vidite, on se nije puno gramatički zajebao, niti je tipfelerisao. Jebi ga čovjek tako priča, a kako priča tako i piše. Dosljedan momEk. Pravi Dodikov vojnik.

A, evo i zašto. Nabusit, polupismen, odan partiji, kurčevit, terenski radnik, spreman podmititi novinara na terenu, e da bi se zbog nekakve zemlje diskreditovala opoziciona političarka. Spreman je, prespreman kucati i prekucavati nove novnarske tehnike, obmane, prevare, postistine i lažne vijesti i što je najbitnije, zna cijeniti i vrednovati sagovornika. Stojanka majka i zdraou!

I zbog svega toga, zbog stotine, hiljade kloniranih Košaraca, Milorad Dodik može da odahne, jer će lopatom dobiti izbore. A, ovakve ljude kao Košarac treba nagraditi, barem mjestom redovnih predavača na katedri žurnalistike. Em je objektivno jači i aktuelniji od resto profesora, a sa druge strane, ako može Predrag Ćeranić biti dekan, jebem li ga, može i Košarac biti makar obični univerzitetski profesor.