U BiH nikada nije bilo više političkih stranaka, a manje demokratije, pravde, zakona. Nikada više obećanja i nikada manje ispunjenja istih. Nikada više trećerazrednih tipova, bivših funkcionera i isluženih političara koji prečesto mijenjaju politički dres i koji opet čekaju svoj dio kolača - čitaj funkciju.
Ili se možda varam. Možda je u pitanju želja za stvarnim društvenim promjenama za boljitkom, a ne za foteljama, povlasticama i kakvim unosnim biznisom.
Ali kako da napravi razliku jedan prosječan birač koji sigurno ne može najbrojati ni 10 stranaka, u društvu u kome ih ima najmanje 154. Kako on može prepoznati odgovornu politiku, one najstručnije, u izbornom ringu gdje se svake druge godine odigrava borba na život i smrt, gdje se ide do kraja bez obzira na štetu koja se nanosi građanima.
Naši sagovornici, u ovom stranačkom haosu za građane, imaju savjet - bježite od onih koji prosipaju fraze kojih smo se već dobrano naslušali, od onih koji vas tjeraju u torove i siju strah od onih drugih ili trećih. Jer sve dok prolaze nacionalne priče, političari neće pričati o radnicima, nezaposlenima, platama socijalnim slučajevima.
Još više haosa ili neki novi spasitelji
Direktor Inicijative za bolju i humaniju inkluziju i analitičar Žarko Papić nije iznenađen ovolikim brojem partija, jer je u BiH politika najprofitabilnija djelatnost. Kaže da se u narodu već odavno govori da je onaj ko osvoji mjesto odbornika u opštinskoj skupštini obezbijedio i sebe i svoje potomke. Nije ovdje riječ o 500 ili 600 maraka mjesečno, već o raznim privilegijama, lagodnom životu, prilikama za biznis, zapošljavanje rodbine, jer svi znaju da se kompletna politička scena temelji na korupciji.
“Većina tih partija, čast rijetkim izuzecima, osnovane su zarad svojih ličnih interesa. Pođimo od vladajućih nacionalnih partija koje i nisu političke partije već interesne grupe, uglavnom kartelski organizovane. U njima autoritarni vođa kontroliše odnose između posebnih kartela, a onog momenta kada počne da gubi kontrolu, karteli se odvajaju i formiraju sopstvene partije. Najbolje ovo ilustruju nedavni događaji između SDA i Mirsada Kukića koji je i prije formiranja nove partije za 24 sata uspio smijeniti vladu Tuzlanskog kantona. Stranke se znači uglavnom ne formiraju radi novih politika, ili da daju političke odgovore na potrebe građana, nego se formiraju zbog interesa “, naglašava Papić.
Govoreći o potencijalnoj ljevici, kaže da one prave kardinalnu grešku, jer ne nude ono osnovno, program, već se pogrešno fokusiraju na to ko će biti kandidat za člana Predsjedništva BiH.
“Program stranke u potpunosti mora biti fokusiran na životne probleme građana - siromaštvo, nezaposlenost, niske plate, korupciju, nepostojanje pravne države. U BiH imate toliko nezaposlenih, siromašnih, penzionera sa niskim penzijama i kada bi to neko uspio “pokrenuti” imao bi dvotrećinsku većinu. Stoga je ključno pitanje hoće li neka stranka to uspjeti, u protivnom građani će izgubiti i ove izbore”, pojasnio je Papić.
I Almir Terzić, politički analitičar govori o tome na sličan način. U BiH je, kaže, zavladala ozbiljna bolest društva - liderstvo. Svi žele da budu lideri i predsjednici stranaka i ukoliko to ne mogu da ostvare u postojećim partijama, odvajaju se, napuštaju ih i formiraju nove jer nema boljeg posla u državi od pozicije imenovanog i izabranog zvaničnika - ne mora se raditi, nema odgovornosti, a privilegije idu.
Sa druge strane su građani - glasači, koji su, kaže Terzić, sluđeni, jer pred sobom imaju kandidacijsku listu koja više liči na čaršaf na kojem su nakamarena imena, nego na listu koja daje pregled sposobnosti i stručnosti predloženih”. A oni najgrlatiji imaju i najveće šanse.
„Sadašnje stanje donijet će nakon opših izbora 2018. još gore stanje. U parlamentima i skupštinama imat ćemo izabrane predstavnike sa veoma upitnom, odnosno malom podrškom birača koji će zarad svojih interesa moći zloupotrebljavati svoje mandate. Veoma je opasno i neprihvatljivo stanje u kojem jedan glas odlučuje o većini. To se u prethodnih nekoliko mandata pokazalo u BiH prilikom sastavljanja vlasti. Tu nije bilo riječi o demokratskim procesima nego manipulacijama i zloupotrebama“, ističe naš sagovornik.
Da hiperprodukcija političara zbunjuje građane i omogućava veliku manipulaciju smatra i politički analitičar Velizar Antić. Naime, u ovakvom haosu građani jako teško mogu spoznati koji političari žele pravednije, bolje i uređenije društvo. Pogotovo ako je riječ o političarima i strankama koje su na vlasti.
“Kod nas je jako nizak nivo političke kulture. Ujedno i obrazovanosti za politiku i procese u politici. A sve to omogućuje veliku mogućnost manipulacije od onih koji su na vlasti. Na razne načine, a prije svega preko medija koje kontrolišu“, zaključuje Antić.
Koliko stranaka izlazi na izbore
U ovom trenutku je nemoguće predvidjeti koliko će političkih stranaka učestvovati na opštim izborima najavljenim za oktobar, jer se dio stranaka neprekidno gasi dok se druge osnivaju.
Tako je u posljednjih osam godina CIK podnio zahtjev nadležnim sudovima da se iz njihovih registara izbrišu 172 političke stranke. Do kraja prošle godine sudovi su sa bosanskohercegovačke političke scene izbrisali 158 stranaka- Banjaluka je ostala bez 64 stranke, Sarajevo 41, u Tuzla 18, a Bijeljina bez 13 stranaka.
CIK ima podatak da trenutno na političkoj sceni imamo 154 aktivne političke partije, ali to nije njihov konačan broj, jer se stranke registruju u nadležnim pravosudnim institucijama, a jedinstvenog registra nemamo. Kako nam je rekla Maksida Pirić, glasnogovornica CIK-a, tačnije podatke će imati 31. marta, do kada im stranke koje su osnovane prošle godine imaju obavezu dostaviti godišnji finansijski izvještaj, dok će se broj stranka koje su pokrenute 2018. znati jedino ako se prijave za učešće na izborima.
Tako je, primjera radi, na opštim izborima 2010. godine učestvovalo 39 političkih stranaka, 11 koalicija i 13 nezavisnih kandidata, a već četiri godine kasnije građani su birali između 50 političkih stranaka, 24 koalicije i 24 nezavisna kandidata.
Uzimajući u obzir već osnovane "pokrete" i "blokove", te najnovije političke partije, osnovane prije par dana od strane Elmedina Konakovića, bivšeg premijera Kantona Sarajevo i bivšeg SDA-ovca, i Mirsada Kukića, smijenjenog predsjednika Kantonalnog odbora SDA Tuzlanskog kantona, za očekivati je rekordan broj političkih subjekata na izbornim listićima u oktobru 2018. godine.
Ukoliko se do tada nešto ne promijeni, temeljne promjene se ne mogu ni očekivati. Jer ne zaboravimo da je u državnim institucijama zaposleno 230.000 ljudi, što je broj koji zajedno sa porodicama i poznanicima čini oko milion lojalnih birača. A kod oko tri miliona ljudi s pravom glasa, i izlaznošću koja je u posljednje vrijeme bila oko 50 odsto, to je dovoljno za izbornu pobjedu.
